Ova koluma objavljena je u "Nezavisnim novinama"
prije više od šest godina, tačno 26. januara 2007. godine.
Pričale mi davno
kolege sa SRT-a kako je onomad Velibor Ostojić, sav izvan sebe, vrištao na
kamermana ove TV kuće optuživši ga da je snimio njega, Velibora, u krupnom
kadru, pa mu se vidjela ama svaka dlaka na rukama. Pričali mi kako je
Velibor poludio, tražio smjene bezmalo sve do vrha. A znao je Velibor o
medijima, pa bio je on u onoj Jugoslaviji lektor na jednoj velikoj
radio-televiziji. I svi smo se izrugivali i smijali lektorovim medijskim
intervencijama, zahtjevima, nebulozama i dlakavim rukama.
Ako je Staljinizam stariji od Staljina, jer njegova
centralna figura nije Staljin-čovjek nego totalitarna svijest, u slijedu
istorijskih procesa vaskrsava, vidim, i Velibor prijeteći da aktuelizuje
medijsko poimanje dlakavih ruku.
Ali kao što nije Staljinizam - Staljin, nije ni Velibor -
Velibor, kodno ime njegove svijesti transformisano je u Milić, a nose ga
formalni i neformalni, znani i neznani, savjetnici premijera RS, čiji broj se
drastično povećava iz časa u čas. Oni nam prenose šta to Mile misli, šta ne
misli, šta sanja, ko mu se sviđa, ko mu se ne sviđa, šta sugeriše, šta ne
sugeriše, šta... "Spletka, trač, intriga", njihov je moto, i o tome
znaju sve, jer ni o čemu drugom ne znaju ništa.
Stari partijski radnici/udarnici, poltroni i preletači
izmigoljili su iz mišjih rupa kako bi prosvijetlili, prije svih, medijsku scenu
današnjice.
Ako se zna da rod mišji spada u grupu
"ŠTETOČINE", nije teško naslutiti da će, ako se nastavi istim tempom
i ritmom, šteta nastala djelovanjem Milića biti nesaglediva. Argument za to je
primjer No 1, poznat kao "slučaj BHT1".
Mnogo je onih koji su, kada je Vlada donijela odluku da
njeni službenici prekidaju komunikaciju sa BHT1, ovaj potez shvatili kao
nezadovoljstvo jednog dijela BiH sarajevizovanom uređivačkom koncepcijom javnog
servisa koji nije zadovoljio želje i htijenja oba entiteta i sva tri etniciteta
u BiH. Mnogi su to javno i rekli, i u Sarajevu, i u Mostaru, i u Banjaluci.
I zaista činjenice, mnoge, išle su u prilog Vladi.
Čvrstih argumenata imala je mnogo: istraživanja povjerenja u ovu TV kuću u RS
pokazivala su da joj vjeruje manje od pet odsto gledalaca i upravo to bio je
dokaz da u javnom servisu nešto ne štima. Bilo je sijaset i kardinalnih
uređivačkih promašaja BHT1 koje niko ni pomenuo nije, poput emitovane vijesti
da će "Haris Silajdžić biti novi generalni sekretar UN", ali i onih
neemitovanih takođe u jeku predizborne kampanje, kao što je susret Tihić -
Merkelova. Sa stanovišta profesije neodbranjivo, iz ugla Milića nedokučivo, jer
oni o profesiji i ne znaju ništa.
Ali znali su o metodama. I onda su se naljutili, obukli
komesarske uniforme i preuzeli stvar u svoje ruke. Njihovo naopako
činodejstvovanje vratilo se kao bumerang u lice Milorada Dodika, pa i Antona
Kasipovića. To što možda nisu znali, teško će ih opravdati, jer su morali
saznati.
Zaključna faktura ispostavljena je Dodiku kada je dara
prevršila mjeru i kada je nepotrebna smjena Drage Marića, a ne onoga ko je
Silajdžića promovisao u Anana, izazvala otpor svakog ko drži do profesije
novinar.
Milići su ispunili (ne)željeni cilj i od prijatelja u
opoziciji nastavili da mu prave neprijatelje u vlasti. Iskustva iz opozicione
borbe oni dakako i nemaju, a revolucije dokazano samo i uvijek jedu svoju
djecu.
Za političara preiskren, za diplomatu nedopustivo
direktan, čuven po impulsivnosti, bez zadnje namjere, Dodik je Milićima postao
idealan plijen. Za njega oni preslikavaju emisije koje nije gledao,
prepričavaju tekstove koje nije čitao, tumače, analiziraju,
"zabrinuto" sugerišu.
Vele onda "nemaju fakultet", a ne znaju jadni,
nakaradni da to u novinarstvu, čak i onom na BBC ili CNN ne znači ama ništa. Ne
znaju da ga nema Denis Kuljiš, isti onaj što je napravio sve najjače medije u
Hrvatskoj prema kojima oni, Milići imaju prenaglašen provincijski kompleks.
Onda kažu trebalo bi vako, trebalo bi nako, vidi ih šta
rade, vidi ih šta ne rade, oni su krivi što nas napadaju, jer nas oni ne brane.
Onda kažu oni bi trebali da pljuju, a mi da budemo fini, onda prenesu pričaju,
onda ne pričaju, ali sigurno ružno misle.
... I sve tako dok ne dođemo do fenomena dlakavih ruku.
Kažu tako, a
nigdje ih ne bi sve ove godine da progovore o sramoti srpskog novinarstva, o
medijima mafije, reketašima, da počiste vlastito dvorište od medijskog šljama
koji je najstrašnije klevete objavljivao pod firmom "slobode medija".
Neće Milići to, oni su došli da pokažu kako se radi i
kako, ništa što je valjalo bez njih, u stvari valjalo nije!!!! I da skrešu
cijelom svijetu u lice. Čorbu ćemo kusati svi, a počeli smo najavljenom odlukom
o produženju mandata OHR-a za čije donošenje su upravo Milići dali posljednji
argument. Nešto slično kao što su prije deset godina primitivizmom i plitkom
pameću isti ili nalik njima doveli do uvođenja međunarodne supervizije na RT
RS.
Jesi li za njih pobijedio, Milorade?
Нема коментара:
Постави коментар