Svako ima svog Sanadera

Dva velika potresa protekle sedmice pogodila su BiH. Samo što je jedna partija koja je u vlasti, uz male pauze, bila 20-tak godina, počela nezaustavljivo da klizi ka nestanku sa političke scene, bliska joj medijsko marketinška družina našla se iza rešetaka.

Nakon što je na izborima "pukao k'o zvečka" osvojivši u Sarajevu oko 10.230 ličnih glasova, lider SDP-a Zlatko Lagumdžija i njegovi saradnici podnijeli su ostavke na čelne funkcije u partiji.

Kako tvrde upućeni od ovog emotivnog poteza o'ladila ga je supruga Amina pa je lider SDP-a reterirao. Na vanrednoj jednici Predsjedništva ostavke nisu prihvaćene, a Lagumdžija je da bi dobio na vremenu zakazao Kongres partije za naredni mjesec kada bi trebalo da bude izabrano novo rukovodstvo SDP-a.

Krah SDP-a

Predsjedništvo SDP-a utvrdilo je i to da su na izborima dobili manje glasova nego što su imali članova, pa je Lagumdžija zatražio reviziju članstva. SDP je izgubio i politički bastion, Tuzlu, a njen načelnik Jasmin  Imamović napustio je ljut sjednicu Predsjedništva stranke. Isto je učinio i iz SDP-ovac iz loze Pozderaca, Hamdija Lipovača. Denis Bećirović nije ni došao, budući da je sa Lagumdžijom u svadji od kada je odbio ponudu da bude kandidata SDP-a za člana Predsjedništva BiH, žestoko se suprotstavljajući lideru: „Neću da budem žrtveno jagnje. Što ti nisi kandidat?”

Autokratija koja je bila simbol Lagumdžijine vladavine ali i afere kojima je lično rukovodio, dovele su SDP na ivicu političkog opstanka.

Da li će Lipovača, Nikšić, Bećirović ili Hadžić imati snage da preuzmu SDP ili da ga još jednom pocjepaju, a Lagumdžija poput Borisa Tadića   sebi pravi novo političko stanište znaće se mnogo brže nego što se čini.

Lagumdžija se neće lako predati, jer njegova bitka za politički opstanak je bitka na sve ili ništa, to je bitka za slobodu. On zna da ga u ladici čekaju spremljene afere  "reket" i pokradeno blago Adil bega Zulfikarpašića. Ali i neke nove istrage koje se tek u naznakama pominju  kao što je izgradnja najskupljeg autoputa u Evropi koji vodi pored Sarajeva prema Tarčinu, te dvije zgrade iznikle bez tendera na potezu između Elektoprivrede BiH i hotela Evropa u Sarajevu.

Iako je Željko Komšić javno raskrinkao Lagumdžijin plan da na čelo SDP-a instališe slugu pokornog Bakira Hadžiomerovića kako bi i dalje vladao iz sjene, ovih dana definitivnu propast tog plana diriguju dogadjaji koji nisu pod Lagumdžijinom kontrolom. 

Dalje političke karijere Hadžiomerovića, ali i Lagumdžiju, moglo bi da košta ovonedeljeno iznenadno hapšenje direktora marketinške agencije S.V.R.S.A Nevena Kulenovića i njegovih saradnika, te visokih funkcionera kompanije "Eronet", SDP-ovog direktora Stipe Prlića i direktora marketinga Zorana Bakule.

Šta se zapravo iza brda valja?

Kada je Zlatko Lagumdžija prije nekoliko godina izdao nalog svom novinarskom pulenu Bakiru Hadžiomeroviću da krene u rušenje Milorada Dodika, uz njega kriminalizujući sve one za koje je procjenio da su poluge vladavine i opstanka, u tom projektu imao je svesrdnu pomoć Nevena Kulenovića, koji je iz milionskog marketinškog kolača  uglavnom punio kasu FTV i emisije "60 minuta". Kako se marketinški kolač dijeli na osnovu rejtinga gledanosti tv stanica za Mareco Indeks Bosnia (koja je mjerenja vršila do septembra prošle godine i koju je kontrolisao Kulenović) FTV i "60 minuta" vječno su bili najgledaniji. 

Kako su kasnije potvrdili revizori, Kulenovićeva agencija SV-RSA novac i iz HT Eroneta uglavnom je usmjeravala na FTV i tako u Lagumdžijino ime i za njegov interes, plaćala pljuvanje i kompromitaciju svih onih koji su smetali lideru SPD-a.

Revizori su u internom izvještaju o poslovanju HT Eroneta Mostar u 2008. utvrdili da je dok je neto dobit Eroneta pala na četiri miliona KM, direktor Stipe Prlić SV – RSA odobrio osam miliona za marketing.

Na osnovu ovog izvještaja grupa dioničara HT Eroneta SIPA, USKOK-u i njemačkoj policiji podnijela je prijavu protiv dvanaestočlane kriminalne grupe za štetu pričinjenu Eronetu u iznosu od 100 miliona.

Dioničari HT Eroneta podnijeli su, između ostalih, prijavu protiv generalnog direktora HT Eroneta Mostar Stipe Prlića i drugih članova menadžmenta, protiv bivšeg predsjednika Nadzornog odbora HT-Eronet i UO RTVFBiH Slave Kukića ali i novinara FTV-a Bakira Hadžiomerovića, te Ivice Mudrinića iz Zagreba, vlasnika marketinške kompanije “Digitel” i naravno Nevena Kulenovića. U prijavi je navedno   da su oprali desetine miliona KM, koje su izvlačili preko “Digitela” i SV-RSA.  

Kontrola medija

Svi koji su o tome pisali ili govorili bili su na udaru FTV-a i Bakira Hadžiomerovića, ali i drugih medija koje je iz sjene, zahvaljujući novcu od marketinga, uredjivala SV-RSA.  Tadašnji ministar finansija FBiH Vjekoslav Bevanda žalio se da je došao na udar medija, ali i dobijao prijetnje, jer je govori o kriminalu u HT Mostar.

- Ja sam samo pitao kako to da niko nema dividendi iz HT Mostar.  Ti to ne smiješ pitati i to je suština- govorio je Bevanda.

Tih godina "Glas Srpske" prednjačio je u pisanju o "pranju novca" iz Eroneta preko SVR-SA. Rijetki su se uljučili u priču, ali je ipak većina medija ignorisala, jer je pisanje o tome značio gubitak velikog novca od marketinga. TV stanicama koje su se tim bavile preko noći lažirani rejtinzi gledanosti koje je krojio MIB padali su u sunovrat.

Krenuo je tada najveći "istraživač od svih istraživačkih novinara" Bakir Hadžiomerović, koji je pismeno tražio razgovor sa mnom lično. Iako je su to vrijema i na FTV-u, kao i na svim drugim tv programima, bila ljetna programska shema u kojoj se nije emitovala njegova emisija "60 minuta" Bakir je odlučio da emituje vanredno izdanje. 

- Poštovani, molimo vas da nam za potrebe vanrednog izdanja Političkog magazina 60 minuta, koje će biti posvećeno odlasku drugog čovjeka OHR-a R. Gregorijana, omogućite snimanje komentara i mišljenja glavne urednice gospođice Mirjane Kusmuk, o djelu gospodina Gregorijana.  Odgovorni urednik: Bakir Hadžiomerović, novinar: Jasenka Isović -  pisalo je u Bakirovom dopisu. Ime Gregorijana i vruća tema trebalo je da uplaši, iako je vanredno izdanje emisije upriličeno u jeku afere Eronet.

"Glas Srpske" nastavio je da iznosi detalje iz prijave u SIPA u kojoj je pisalo i to da se Hadžiomerović i kolege terete da su ucijenjivali i reketirali ljude da ukoliko ne žele da se o njima objave kompromitujući materijali na FTV, plate od pet do 20.000 evra.

Operacija Gibraltar počela je prije skoro četiri godine u Interpolu. U proljeće 2011. na inicijativu austrijskih istražitelja, pokrenuta je međunarodna istraga zbog sumnji u pranje novca preko firme 3 Media Ltd koju je Neven Kulenović registrovao na Gibraltaru i preko koje je uhapšena grupa izvukla milione maraka. Interpol je još tada od naših istražitelja tražio podatke poslovima Kulenovića.

Lagumdžijina hobotnica

Ali sve do srijede Neven, glavna medijska poluga SDP-a, vladao je medijima u Lagumdžijino ime, iz pozadine. Oproban je to recept, nešto slično načinu na koji je DS vladao medijskom scenom Srbije.

U jeku afere "Eronet", 2012. mediji su pisali  da su daleko od  sarajevske javnosti bračni par Zlatko i Amina Lagumdžija u luksuznom restoranu u Dubrovniku ručali sa vlasnikom SV-RSA Nevenom Kulenovićem i suprugom Belmom, koja je takodje uhapšena u srijedu.

Nije tajna da je Lagumdžija u isto vrijeme Sulejmanu Tihiću  predlagao da dogovore podjelu velikog marketinškog kolača BH Telekoma, preko Kulenovića i vlasnice agencije za oglašavanje i vizuelne komunikacije „Ars Kreativa” Amine Lagumdžija.

I na posljednjim lokalnim izborima SDP je za svoju PR kampanju angažovao Nevena Kulenovića, koji im je radio i zakup medija. Lagumdžija se nije obazirao što je već tada Tužilaštvo u Mostaru vodilo istragu o isisavanju miliona maraka iz Eroneta, tajnim bankovnim računima u inostranstvu, kriminalu, podmićivanju medija.

Ali ono čemu se Lagumdžija nije nadao sasvim sigurno jeste da će Kulenović biti uhapšen desetak dana nakon izbora na kojima je krahirao, ali i da bi raspakivanje SDP-a moglo krenuti baš od ove afere, ranije nego se nadao.

SDP je Kulenoviću u svim proteklim godinama obezbjedjivalo unosne poslove. Primjera radi premijer FBiH Nermin Nikšić obezbjedio SV RSA da vodi kampanju Kupujmo domaće, a Stipe Prlić kao SDP-ov direktor Eroneta nastavio je biznis s Kulenovićem, koji je  i dalje imao monopol na sve promotivne medijske kampanje HT-a Mostar.

Zbog svega toga i koječega još, sa ovim hapšenjima umrla je i posljednja nada Lagumdžije o instalisanju Hadžiomerovića za svog nasljednika.

Izvori bliski SDP-u BiH tvrde da je Lagumdžija da bi postao ministar spoljnih poslova BiH žrtvovao Bakira i za podršku SNSD-a svom imenovanju ukinuo "60 minuta". Kako nije uspio da mu isposluje ambasadorsko mjesto u zamjenu za novinarsku egzekuciju, Lagumdžija je na ovim izborima ponudio Bakiru nagradu u vidu kandidature za člana Predsjedništva BiH.

Legenda dalje kaže da je naivni i likom i dijelom svog partijskog šefa očarani Bakir tu ponudu prihvatio sa radošću, ne shvatajući da je još jednom Lagumdžijin žrtveni magarac. Legenda kaže i to da mu je Zlatko, kako je kandidatura stigla iznenada,  za kampanju na brzinu kupio zube, škljocalice, jer nije mogao biti krezav, a za keramiku nije bilo vremena.

Iako mnogi danas podsjećaju na izjavu Komšića: "Ne potcjenjujte Lagumdžiju, on je veliki taktičar, ali je strateški patuljak",  citiraju pororočanstvo Nijaza Durakovića da ce "Lagumdžija sahraniti SDP", ali i podsjećaju na savjet Tunje Filipovića osnivaču SPD-a Nijazu D. da "ne uzima malog iz Strgačine, jer će mu doći glave",  jasno je da je nakon mnogih političkih glava koje je odsjekao zarad vlastitog komoditeta, Lagumdžija na kraju sam sebi došao glave.

Afera "Eronet" početak je raspakivanja. Ona je bh. „Fimi media” (afera sa kojom je u Hrvatskoj otvoren slučaj Sanader), prilagođena kampanji "Kupujmo domaće". 

Noć u kojoj su spaljene iluzije

Prošli su još jedni izbori, napetiji, neizvjesniji i dramatičniji nego ikada. SDS nije dobio kako se nadao, SNSD je izgubio politički monopol u RS, SDP-ovi komunisti su uramljenu Brozovu sliku zajedno sa vlastitim porazom iznijeli iz političke arene, pobjedili su Bakir i Erdogan, Fahro nije prvi ali jeste drugi u Bošnjaka, SDS je oživjela PDP-ovog mrtvaca i Mihajlicu, istraživači javnog mnjenja su "pukli" jer Suljagić nije član Predsjedništa BiH, što znači da ni Reuf neće biti ambasador u SAD...

Ajd' iz kola lolo

Kozaci su svoje odigrali i otišli, "narandžastog proljeća" nije bilo ni u miholjskom ljetu. Baba roga odselila je u predizbornu bajku. Budale i dalje pišu što misle, a pametni koliko im se plati (ili koja im se funkcija obeća).

Ovi izbori otkrili su svašta pa i to da je uticaj Aleksandra Vučića na političku scenu RS minoran. Iako je više od pola reklamnih mjesta od Banjaluke pa sve do Gradiške i nazad zauzela stranka čiji kandidati su se fotografisali sa Vučićem kao pozadinskim dekorom, niko od njih nije dobacio do parlamenta. Eto tako Vučić u RS nije prešao ni cenzus.

Bili su ovo prvi izbori na kojima su se u kampanji borile i tv stanice. Iz noći u noć tukle su se rezultatima mjerenja rejtinga gledanosti. Istovremeno identičan obračun vodile su "Pinkove zvezde" protiv "Zvezda Granda".

Bivšem rejsu, na ovim izborima nezavisnom predsjedničkom kandidatu, nije pomogla ni rezolucija u američkom kongresu da izbije u vrh tabele. Ali to njemu nije ni važno kako je i poručio sloganom: „Kome ba da se mi prilagodimo“. Zato je efendija Cerić ostao neprilagodjen, do kraja. 

Bolje od bivšeg vjerskog poglavara nisu se proveli ni novinari. Pored Suljagića hljeba u politici neće biti ni za dvojicu „hrabrih nezavisnih istraživača“ Bakira Hadžiomerovića i Nebojšu Vukanovića. Ovih dana sa nestrpljenjem se iščekuje drugi Nebojšin kambek u novinarstvo. Šta će biti sa Bakirom nikoga izgleda nije ni briga. 

Posjeta predizbornim skupovima političkih stranaka i ovoga puta u mnogome je zavisila od menija u šatorima. Skupovi su bili posjećeniji ako se posluživalo meso, manje posjećeni ako je bilo piva, a na onima gdje se posluživala samo voda i sok bio je ko mora biti, stranački aktivisti. Vlado kaže, a ne laže, i u ovoj kampanji njegov jaran se ugojio četiri kilograma. Neka zaliha, trebaće, dodaje.

Član Izbornog štaba Partije u jeku kampanje napisao je da mu je partija bolesna, da mu se lider preliderizovao, da na izborima više šanse ima stranka nego lider, jer lider se davno odnarodovao, a stranka nije... i sve nešto u tom stilu. Ili mu fali daska ili je ubačeni element, špijun u štabu, nije se razotkrilo.

Baš nekako tih dana Ivo Josipović dao je otkaz glavnom političkom savjetniku Dejanu Joviću zbog teksta o referendumu u Hrvatskoj 1991. godine. Niko nije pisnuo jedne. Pa sad neka neko kaže da mi za evropsku Hrvatsku nismo razvijenija demokratija.

Ali nećemo više o tome, jer o Partiji medijima je zabranjeno da pišu, jer o partiji mogu da pišu samo oni koji imaju partijsku knjižicu. I oni koji su napisali knjige koje otkupljuje Narodna i nacionalna biblioteka, jer nema ko da ih kupi.  I oni zbog kojih svakog dana partija gubi cirka 2,5 glasača. I oni koji imaju nepodnošljiv nagon da za svaki svoj poraz i za vlastitu nesposobnost objese ponekog Pedra. Sve dok Pedro ne bude i lider koji ih je sve stvorio. 

Kampanja u RS počela je veselo sa "umjetnicom" Ćanom. Nešto korisno izrodilo se iz tog političkog obračuna, nova brzalica glasi: Ćanom ćeš me, Ćanom ću te. 

Negdje oko finiša kampanje pale su prve političke glave. Kabadahija od Trebinja Slavko Vučurević skinut je s liste nakon što je organizovao bunu kabadahija što je koštalo debakla i njegovog stranačkog šefa u gradu podno Leotara. A skoro pa i presudno uticalo i na neke druge rezultate.

"Kroz Trebinje ne trguj, kroz Gacko ne pjevaj, kroz Nevesinje ne ljuduj". Ova narodna od davnina važi, ali time se nije rukovodio prvi pjevač SDS-a Vukota Govedarica. On je kroz Gacko pjevao, pa izgubio skoro sve hercegovačke opštine.  Kako stvari stoje teško da će sjesti u fotelju ministra policije na koju se baš nameračio.

Ali nije samo Vukota zapikao fotelju, već u samoj kampanji znao se raspored ministara po resorima, direktora javnih preduzeća, a boga mi i ambasadora. Ništa čudno i naopako, bitka za glasove, uvijek je bitka za uhljebljene stranačkih kadrova.

Džaba priče o ukidanju partokratije, jer to dolazi tek kada se kadrovi, bez kojih se može, namire. Ali ni tada. Jer kada se namire kadrovi, onda se podmiruju simpatizeri koji se nisu ofirali u kampanji, ali se zna da su "naši". Potom je na redu dalja i šira rodbina. Posebno tazbina. Tek onda na scenu stupa borba protiv partokratije, ali su sva mjesta već popunjena.  

I taman kada se ispisala kadrovska ukrštenica, nastupio je muk. Na dan tišine dvojica prijatelja zatekla su me nepripremljenu za nove spoznaje. Jedan: "Kako ne kontaš da je tu problem IQ veći od 60". Drugi: "Ćuti i dalje misliš, zar ne kontaš da te to zajebava? Idi šminkaj se, pričaj o modi, pričaj o djeci, kao ovi oko tebe ....".  Dakle, "homo sapiens" ne važi ako se primjenjuje u praksi, to je samo stručni naziv za ljudsku vrstu. 

I baš kada je u kući ponestalo kokica i kada su ispijene sve zalihe koka kole, došao je dan odluke. Ljudi su se lijepo uredili i krenuli put papirnih kutija. Bio je Sveti Mihajlo. U narodu opjevan kao "Miholjdan hajdučki rastanak". Bio je lijep, sunčan dan.  

Moje komšije Nina i Aleksa prvi put su izašli na izbore, jer prvi put imaju 18. Nina je poranila u 8.00 da ne zakasni. Još su je snimile i tv kamere.

Pjesma apsolutni hit tog Miholjdana po izboru kućnog savjeta bila je: "Iznad Tešnja zora sviće dobro doš'o predsjedniče..."

1 + 1 su 6

Satima poslije toga birači pored malih ekrana čekali su rasplet. Onaj iz Federacije stigao je relativno brzo. Republika Srpska živjela je u neizvjesnosti satima, neki će reći i danima.

CIK je potpuno zatrokirala pa smo prve preliminirane rezultate dobili sljedećeg dana u podne. Bar po nečemu smo Florida. I tamo je Obama podjedio Romnija nakon puna četiri dana brojanja. A i prije toga brojalo se dva puta. Džordž Buš postao je predsjednik Amerike nakon što je u drugom pokušaju izbrojano da je  pobjedio Al Gora sa 537 glasova razlike. Kad može Florida, a što mi ne bi mogli?

Izborni štabovi političkih partija teško su se uštimavali. DNS je brzo i dobro računao, NDP nije omanuo, ali je brzo zatvorio štab. Oni što nisu naučili sabiranje u osnovnoj školi deportovani su iz štabova na misteriozne načine.  

Poslije se pročulo i to da SNSD na sam dan izbora nije imao svoje posmatrače na čak 33 biračka mjesta u izbornoj jedinici 3. Ali o tome će  sigurno pisati ovlašteni stranački hroničari.   

Analitičar Đorđe Vukadinović oborio je Ginisov rekord pričajući u direktnom tv programu ravno osam i po sati. U izbornoj noći nije bilo Miroslava Lazanskog, jer se ispucao u finišu kampanje. Bila je to tužna noć za sve klinke iz moje generacije koje su u njega bile potajno zaljubljene. A on je godinama učestovao samo u izboru mis. Usput je iz vojnog, avanzovao u političkog analitičara.

Vukadinoviću se u noći brojanja ozbiljno primakao Dušan Janjić koji je na jednom drugom tv kanalu evocirao sjećanja o rušenju Miloševića i ko zna čemu još, jer ko bi ga gledao kada su atraktivniji bili oni koji su donosili "friške" informacije iz izbornih štabova.

I kada su se skoro sabrali brojevi bilo je jasno da je Emil Vlajki još jednom postao potpredsjednik iz reda Hrvata sa oko 3000 glasova. Vinko Perić ponovo neće biti premijer RS, iako se udružio s Vlajkijem, a imao je i ubjedljivo najgledaniji izborni spot "Za Srbina rodila me nana".

Postalo je jasno da će svi oni, kojima je nedostajao Milanko Mihajlica, imati priliku i dalje da ga gledaju u direktnim tv prenosima.   U parlament BiH ponovo će i Borislav Bojić i Milica Marković, i oni na kompenzaciju.

To je zato što je kompenzacija još uvijek u modi, iako se  već šuška da bi 2018. mogla da je zamjeni cesija. 

Mladi SDS-ov lav Darko Babalj neće u parlament BiH iako je bio na listi, za razliku od Drage Kalabića koji nije ni mogao ponovo u Sarajevo, jer ga je u trci zamjenio nezamjenjivi kadar Goran Kljajčin. Kalabić neće ni u Skupštinu RS iako je bio na toj listi. A neće ni ministar Igor Vidović koji je kao logistiku imao jako ministarstvo koje da je nešto radilo sasvim sigurno bi skupio više od tih  3000 glasova. Ali njega to mnogo ne brine, "jer će kao Hrvat već nešto dobiti".

Dovoljan broj glasova nisu skupila ni mnogo zvučnija imena, kao što su Boško Čeko, Zora Vidović ili Ivan Šijaković.

Lider socijalista Petar Đokić ponovo nije dobio glasove u svojoj bazi (izbornoj jedinici 6), ali ga je od političke smrti spasio Nedeljko Milaković koji je u Banjaluci prikupio dovoljno direktnih glasova da mu obezbjedi kompenzacionu stolicu u parlamentu RS.

Konačni obračun političkih rivala odigravao se u utakmici Bijeljine i Banjaluke. Tradicionalno SNSD-ova Banjaluka je otanjila i nije uspjela da nadoknadi ono što je SDS-ova Bijeljina izgurala. Razlika protukandidata u Banjaluci mjerila se sa nekoliko stotina, a u Bijeljini sa nekoliko hiljada. Situaciju u korist kandidata SNSD-a spasila je Hercegovina, ali gle čuda, i Istočno Sarajevo, nadokadjujući banjalučki minus.

Iako još uvijek nije utvrdjen tačan broj nevažećih listića, dok ovo pišem u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH ima ih 48.275, za predsjednika RS 35.090, a za Skupstinu RS 38.522?!

Dok se bilbordi skidaju, a utisci sumiraju, nekima još nije javljeno da je predizborna kampanja završena. I da ukupan skor izbrojanih važećih listića govori da su birači jasno upozorili vladajuće da imaju još jednu šansu da počiste dvorište i da, ako ne shvate poruku, na izbore nećemo čekati četiri godine. 

Divni, dobri, veliki covjek Mehmed Medo, moj drug Medara, otisao je. R.I.P.

Odlazak hroničara ljudskih sudbina
N.N. - 15.10.2014 11:14 ⇒ 11:39
U Banjaluci je u utorak, poslije kraće bolesti, preminuo dugogodišnji novinar "Glasa" i "Glasa Srpske" Mehmed Dizdar.

Rođen je 5. februara 1960. godine u Banjaluci, gdje je završio osnovnu školu, gimnaziju i pravni fakultet na kojem je stekao zvanje diplomiranog pravnika. Cijeli svoj radni vijek proveo je u "Glasu", a sada "Glasu Srpske".

Poslom novinara počeo se baviti profesionalno od 1. maja 1987.godine sve do 28. februara 2011. godine. Od 1. marta 2011. na radnom mjestu urednika rubrike hronika sve do sada.

U periodu od 17. septembra 1991. do 31. marta 1996. godine bio je učesnik rata.

Posljednji dani zatekli su ga na mjestu urednika rubrike hronika u "Glasu Srpske". Njegova specijalnost kroz čitav radni vijek bila je svojevrsna hronika ljudskih života i sudbina. Susretao se i pisao o sudbinama ljudi, ljudskim izazovima, posrtanjima, teškim greškama, rehabilitacijama…

Kolege će ga pamtiti i po tome što je o svemu pisao s punim poštivanjem istine, čovjeka i njegovog imena. Poštivao je svoje sagovornike, ma ko oni bili - nikoga ne kudeći i nikoga ne hvaleći - sve u ime realnosti i istine kao jedinog suda za sve ljudske postupke. U tome mu je pomagalo i njegovo obrazovanje u pravnoj struci.

Ima i nešto što znaju samo oni koji su s Medom, kako smo ga svi zvali, provodili mnoge godine i dane. Uvijek vedar i željan komunikacije, imao je dosta prijatelja. I svima je u uspomeni blag i nasmijan čovjek. Duge radne godine tjerale su ga i na razne radne zadatke. Uvijek ih je pedantno radio i završavao. Obavljao je poslove novinara u rubrici hronika sve do 2010. godine, kada je postavljen na mjesto urednika hronike.

U svom novinarskom radu godinama je pratio oblast pravosuđa i MUP-a. Izuzetno odgovoran posao radio je bez grešaka, bez problema, sa nedvosmislenim, lako provjerljivim podacima, a istovremeno pitko,čitljivo i tačno.

Dizdar će biti sahranjen sutra u 14 časova na Novom groblju u Banjaluci.

Izbori "the end"

Prema posljednjim podacima CIK-a Milorad Dodik u prednosti je ispred Ognjena Tadića u trci za predsjednika RS za 10.840 glasova. Prebrojano je 85,47 odsto glasova. Željka Cvijanović u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH gubi od Mladena Ivanića.

Biće zanimljivo vidjeti i kolika je bila prednost Željke Cvijanović u Banjaluci, jer prema dosadašnjim podacima lista SNSD-a za Narodnu skupštinu RS u ovoj izbornoj jedinici na osnovu 83,98 odsto prebrojanih glasova imala je 17.553 glasa više od SDS-a (pa još 8885 koliko je imao DNS i 6280 koliko su imali socijalisti). Tada će se tačno znati da li su svi oni glasali za Cvijanovićevu.

Ali bez obzira na to, ako se uporede do sada izbrojani rezultati u izbornoj jedinici 3 sa konačnim rezultatima SNSD-a u Banjaluci iz 2010. godine  SNSD na osnovu 71,49 odsto prebrojanih ima 39.295 glasova, dok je prije četiri godine imao 57.661 (na 100 odsto prebrojanih). SDS trenutno ima 21.742, a 2010. godine imao je 13.004.

Upravo ovaj pad SNSD-a u izbornoj jedinici 3 (2010. izborna jedinica 2) odredio je sudbinu Željke Cvijanović i dramatičnu i tešku pobjedu Milorada Dodika. Obzirom na visok postotak prebrojanih izvjesno je da  će značiti i pad broja poslaničkih mjesta u Skupštini RS iz ove izborne jedinice.

Analitičari, stručni u tom poslu, smatraju da sve govori da kampanja ništa nije donijela ni SNSD-u, ni Željki Cvijanović, ni Miloradu Dodiku, jer  se SNSD u kampanji obraćao isključivo svojim biračima, njih su i dobili, a svakako su ih već i imali.

Prve analize govore da je ovo bila trka onih koji još vjeruju Dodiku i onih koji mu više ne vjeruju, jer se sav porast Tadićevih glasača sastoji od Dodikovih razočaranih. SDS nije rastao kao stranka na izbornom programu, nego tako što je okupljao nezadovoljne. 

Ono u čemu je pogriješio Dodik u kampanji jeste što ili prije njenog početka, pa čak i u samoj kampanji, nije napravio nijedan rez. Da ih je povukao bar sedam dana pred same izbore to je moglo da mu donese jedan broj glasova neopredjeljenih ili vrati poneki razočaranih kojima bi poslao signal da će nešto biti drugačije nego do sada.

U svakom slučaju pažljivi posmatrači slažu se u jednom: ovo je bila trka četiri pojedinca, kandidata, dok političke stranke više ne postoje, tačnije partije su izgubile značaj.

Tačno je i to da su u ovoj kampanji mediji bili potpuno polarizovani, ali ih niko ne može optuživati za razultat izbora, po starom običaju: kada dobijemo to je zato što smo lijepi i pametni, a kada gubimo to je zato što su mediji krivi, iako smo mi i dalje i lijepi i pametni.

U kampanji mediji pod kontrolom SNSD-a, ili bliski njima, "bitku" su vodili praćenjem u stopu svake aktivnosti funkcionera, ministara, pomoćnika ministara, zamjenika ministara.... i tako u nedogled, dok su oni drugi SDS-ovi "tukli" svim oružjem, uglavnom Milorada Dodika, procjenjujući da ako njega obore - obaraju cijelu piramidu.

Tako se dogodilo da je Ognjen Tadić do kraja kampanje, kao i na početku, imao biografiju kakvu je sam ispisao, mediji mu nisu dopisali ništa. Mladen Ivanić do pobjede došao je bez jednog jedinog teksta ili priloga koji je mogao da mu našteti. Naravno, ako se izuzmu tekstovi u niskotiražnim novinama potpuno degutantni i bez ikakvog uticaja na javno mnjenje. Uz to Ivanić se nije ni oznojio u kampanji, glasove mu je donio koalicioni partner SDS, a onda bošnjačke partije.

Ali kakvi god da su rezultati izbora u konačnici i ko god da je dobio i ko god da je izgubio, jedno je jasno, Republika Srpska potpuno je polarizovana, podijeqena i to ne na programima suprotstavljenih političkih blokova, nego na emocijama. A emocije su uvijek opasna stvar. 

Nemam šta da dodam

 Od 50 svršenih ili studenata završnih godina novinarstva, politikologije, sociologije, ekonomije, prava, filozofije jedan jedini zna da je Gavrilo Princip rodjen u Grahovu. Troje je odgovorilo da je Gavrilo Princip rodjen u Sarajevu, a jedan u Beogradu. Ostali nisu odgovorili ništa.

Jedan odgovor na pitanje gdje je potpisan Mirovni sporazum za BiH glasi "1953-1954 u Beogradu", a drugi "u Hagu".

Odgovori novinara

Nijedan od oko 100 onih koji žele da se bave novinarstvom ne zna ko je napisao "Majstora i Margaritu". Samo dvoje njih pokušalo je da odgovori na to pitanje, a odgovori su glasili: "Mik Dizdar" i "Nabukov".

Samo jedan ispitanik znao je odgovor na pitanje kod je režirao film "Sjećaš li se Doli Bel". Jedan je pokušao da odgovori, a odgovor je glasio: „Doli Bel režirao je Vudi Alen”. Ostali nisu odgovorili ništa.

Ovo su rezultati testova opšte informisanosti na koje je odgovaralo više od 150 mladih ljudi prijavljenih na konkurs "Glasa Srpske" i "Nezavisnih novina" za prijem novinara. 

Podijeljeni u četiri grupe različitih testova, najveći broj onih koji žele da se bave novinarstvom, onih koji su završili studije da bi bili novinari, onih koji su izučavali pravni i politički sistem, nisu znali odgovore na posve jednostavna pitanja koja se tiču opšte informisanosti.

Svršeni student novinarstva, trenutno na masteru, odgovorio je da je predsjednik Vlade RS Igor Radojičić, od pet stranaka znao je da nabroji tri, a po njemu Savjet ministara BiH ima 16 ministarstava.

Diplomirani ekonomista odgovario je da je RS od osnivanja do danas imala dvojicu predsjednika: Milana Jelića i Milorada Dodika, da se biskup banjalučki zove Vasilije, a da Narodna skupština RS broji 13 poslanika.

Za sve, ali baš za sve prijavljene na konkurs, glavni grad RS je Banjaluka, a samo jedan zna kako se rotiraju članovi Predsjedništva BiH.

Oni koji žele da se bave novinarstvom odgovorili su i ovako: vladika hercegovački zove se Irinej, osnivač Epla je Bil Gejts, osnivač Epla su SAD, potpredsjednik RS zove se Igor Tadić, novinska agencija RS zove se Beta, a novinska agencija Srbije zove se SRNA, generalni sekretar UN je Valentin Incko, a sjedište NATO-a u Vašingtonu.

Svršeni student novinarstva sa FPN napisao je da Narodna skupština RS ima 14 poslanika, da se vojna misija u BiH zove UN, da spoljnu politiku BiH vodi Valentin Incko, a da je prvi predsjednik RS Milorad Dodik.

Njegov kolega test je riješio ovako: RS ima tri potpredsjednika, u FBiH postoje dva kantona, Dan i Krsna slava RS proslavljaju se 28. avgusta. Ko je Piter Sorensen ne zna, ne zna ni ko je napisao "Majstora i Margaritu", niti kako se rotiraju članovi Predsjedništva, niti šta znači riječ "konstitutivnost".

Još jedan student novinarstva odgovara da se medjunarodna vojna misija u BiH zove OEBS, ne zna koliko RS ima poslanika, niti gdje je sjedište NATO-a, za njega je ministar policije RS Stanislav Čadjo.

Za njegovog kolegu sa istog fakulteta ministar finansija RS zove se Ilija Džombić, naziv Novinske agencije RS je Glas Srpske, a Piter Sorensen je  "preTsjedavajući".

Svršeni student politikolog napisao je da konstitutivnost znači "ustavnost" i da se Novinska agencija RS zove "Republička agencija za novinarstvo".

Njegov kolega takodje politikolog ne zna ko je predsjedavajući Savjeta ministara, ne zna ime generalnog sekretara UN, za njega u RS postoje tri grada, a poznata TV emisija koja je nedavno ukinuta u Srbiji je "Ćirilica".

Zanimljivo je da su samo dva ispitanika znala da je emisija koja je nedavno ukinuta i o kojoj se bruji posljednjih sedmica "Utisak nedjelje", a samo jedan jedini znao da je da je Orijana Falači novinarka.

Diplomirani novinar u odgovorima u testu opšte informisanosti piše da RS ima  jednog potpredsjednika, ne zna ko je Pitar Sorensen, ni kada je Dan RS, ni ko je ministar finansija RS, ali ni u kojoj opštini u RS su nedavno održani  prijevremeni izbori za načelnika.

Drugi njegov kolega takodje novinar po obrazovanju, odgovorio je da je Valentin Incko potpredsjednik RS, da se trenutno gradi autoput "Bratunac", a da EU ima 12 zemalja članica.

Svršeni student komunikologije sa BLC-a napisao je da u Narodnoj skupštini RS ima 256 poslanika, da se medjunarodna vojna misija u BiH zove KFOR.

Njih 95 odsto ne zna ime ministra spoljnih poslova BiH. Odgovor na ovo pitanje, ukoliko nije ostalo nepopunjeno polje, glasi da je šef bh diplomatije Valentin Incko. Za jednog ispitanika Incko je generalni sekretar UN, za drugog je "potpredsjednik" ne zna se čega, a za trećeg "ruski predstavnik u BiH".

Svega šest ispitanika, od njih 40, znalo je ime predsjednika Narodne skupštine RS. Jedan je napisao da se predsjednik Skupštine RS zove "Igor Radmanović".

Premijerka RS je "Željka Mišić",  a ime predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH, kao ni obojice potpredsjednika RS, nije znao nijedan prijavljeni na konkursu.

Vjekoslav Bevanda za jedne je predsjednik FBiH, a za druge član Predsjedništva BiH.

Samo jedan odgovor na pitanje kako se vrši rotacija u Predsjedništvu BiH bio je tačan. Za jednog kandidata na konkursu vrši se tako što se "u svakom mandatu bira pripadnik jednog naroda", za drugog se "svake četiri godine vrši reizbor", za trećeg se "rotiraju glasom naroda", za četvrtog rotiraju se "po pripadnosti".

Samo jedan prijavljeni na konkurs znao je ime predsjednika i premijera Hrvatske, kao i odgovor na pitanje koji reditelj iz BiH je dobio Oskara. Na ovo pitanje bila su samo dva pokušaja odgovora, jedan je glasio "Žalica", a drugi "Kusturica".

Niko, baš niko, nije znao odgovor na pitanje "Ko je napisao Mali mi je ovaj grob"?

Bilo je i onih koji su odgovorili da je trenutno u izgradnji autoput "Beograd", mnogo onih koji su napisali da "RS ima vojsku", da je roman "Derviš i smrt" napisao Ivo Andrić, da spoljnu politiku BiH vodi Mirko Šarović, da su najstrije dnevne novine u RS SRNA, da je sjedište UIO BiH u Istočnom Sarajevu......

Šta i čemu ih učite?

Odgovori ovih mladih ljudi, koji žele da se bave novinarstvom, koji su završili srednju školu (uglavnom gimnaziju), koji govore barem jedan strani jezik, čije biografije kada ih čitate zvuče kvalitetno, dovoljna su potvrda i agrument za sve one koji godinama upozoravaju da je naš obrazovni sistem sve samo ne dobar. 

Jednostavno pitanje bi moglo da glasi: Šta bre učite politikologe ako ne znaju koliko Skupština RS (u kojoj žive) ima poslanika??? 

Tačno je da je svega nekoliko pitanja u testovima koje su popunjavali  prijavljeni na konkursu za novinare spadalo u domen opšteg obrazovanja, ali je isto tako tačno da su tek to bila pitanja na koje je odgovor znalo jedan odsto anketiranih. 

Jednostavno pitanje bi moglo da glasi: Kako je bre  moguće da neko ko je završio srednju školu ne zna ko je napisao "Majstora i Margaritu", "Derviš i smrt" ili gdje je rodjen Gavrilo Princip?

Ali ajde da i to zanemarimo,  rezultati testova onih mladih ljudi koji su se prijavili na konkurs da budu novinari, koji su u najvećem broju slučajeva završili novinarstvo ili politikologiju, pokazali su nedopustiv nivo njihove neinformisanosti. Nedopustiv za ljude koji su novinarstvo odabrali kao poziv kojim žele da se bave, za koji su se školovali. One koji bi javnost trebali da informišu o aktuelnim temama i za koje bi trebalo da važi da su već sada bolje obavješteni od svakog prosječnog gledaoca tv dnevnika ili čitaoca dnevnih novina. One koji treba da budu "oči i uši javnosti", koji moraju da vide i da čuju i ono što vidi malo ko.

Mi koji godinama u redakcijama dočekujemo one koji su izabrali profesiju novinar nismo prvi put suočeni sa kvalitetom proizvoda koji nam šalje obrazovni sistem. Mladi ljudi na studijima novinarstva tako uče da vijest počinje sa vremenskom odrednicom "danas". Suvišno je reći da bi, da je to tako, sve vijesti počinjale sa "danas", jer ono od juče više nije vijest. Silna muka i mjeseci su potrebni da se ovo pogrešno naučeno pravilo ispravi.

O težim formama, konstrukcijama, pravilima trebalo bi mnogo više prostora.

Novinarstvo jeste zanat koji ima pravila i koji da bi neko uspješno radio, kao i svaki drugi posao, prvo moraš da voliš. Ali da bi uopšte mogao da ga radiš pa trebalo bi da barem ponekad pročitaš novine. Zar je i to previše?

Ni­je. Ali i šta god da napišeš previše je. Zato, ne­mam šta da do­dam. Za ovaj tek­st do­voljni su od­go­vo­ri ko­je su na tes­to­ve op­šte in­for­mi­sa­nos­ti ispi­sa­li oni ko­ji že­le da bu­du no­vi­na­ri, a najveći broj ispitanih školovao se upravo za tu profesiju.

Zato kada sljedeći put bude kakav okrugli sto o visokom obrazovanju na kojem će rektori, dekani i direktori srednjih škola razgovarati o postignućima, spremni smo da im dostavimo ove testove kao radni materijal. Oni su taj „proizvod” stvorili.