(Ne)primjereno poređenje

U sremskoj varošici Inđija, smještenoj četrdesetak kilometara od Beograda, i isto toliko od Novog Sada, prije nekoliko dana svečano je ozvaničen kraj izgradnje kapitalnog projekta, prve faze IT parka "Embasi tekzouns".

Srpska Silicijumska dolina

U IT park, koji se prostire na 10.000 metara kvadratnih, indijska "Embasi grupa" uložila je do sada oko 15 miliona evra. Indijci su kupili 220 hektara zemljišta u Panonskoj ravnici i odlučili da baš tamo grade srpsku Silicijumsku dolinu. 

Generalni direktor "Embasi tekzouns" u Inđiji Ramgopal Narajanan završetak prve faze izgradnje IT parka vidi kao jezgro iz kojeg će sremski gradić postati centar informatičke industrije jugoistočne, a onda i cijele Evrope. U prvoj završenoj zgradi IT parka na proljeće treba da počne da radi 1.500 ljudi.

- Kad Amerikanci dođu do nas, kažu da je ovako u Sakramentu izgledalo na početku - kaže direktor IT parka u kojem bi, kada bude završen, trebalo da se zaposli 25.000 informatičara iz Srbije i cijelog svijeta.

"Embasi" ne gradi samo IT parkove, nego i cijele sajber gradove, a u ovaj u ravnom Sremu, u kojem će poslovati firme poput HP-a i "Majkrosofta", namjerili su da ulože 600 miliona dolara. 

Odmah pored prve zgrade budućeg IT parka je pogon danskog "Grundfosa" u koji je uloženo 50 miliona evra i zaposleno 150 ljudi. Do kraja 2014. broj zaposlenih planiraju da povećaju na 350.

U Inđiji posluje i njemačko-austrijska firma "IGB Automotive", koja zapošljava 1.100 radnika, "Henkel" je otvorio dva pogona, a tu je i "Fešn park" autlet centar, vrijedan 40 miliona evra.

I indonežanski gigant "Indoadriatik" u industrijskoj zoni Inđije kupio je parcelu na kojoj će graditi fabriku.

U Inđiju su investitori do sada uložili najmanje oko pola milijarde evra i otvorili mnogo radnih mjesta. Kažu da ih je na to opredijelila jednostavna administrativna procedura, koja traje samo jedan dan.

U industrijskoj zoni, na hiljadu hektara plodne ravnice, investitori mogu odmah da započnu realizaciju projekata. Administracija je veoma brza, prilagođena, regulacioni planovi i vlasnički odnosi čisti, zakon jasan, a i stari i novi predsjednik opštine Goran Ješić i Petar Filipović inventivni, sposobni, radni i prodorni. 

Nije slučajno magazin "Fajnenšel tajms" svrstao opštinu Inđija na listu 25 najboljih evropskih destinacija za strana ulaganja. Nije slučajno Inđija lani na konkursu "Evropski gradovi i regioni budućnosti" proglašena drugom najboljom destinacijom u Evropi, niti je slučajno ove godine dobila prvu nagradu za najtransparentniju lokalnu administraciju Evropskog pokreta "Dobra vlada".

Nekad bilo...

Danas, dok u sremskoj ravnici niče Silicijumska dolina, u Banjaluci, u kojoj je 1957. godine napravljen prvi televizor u fabrici "Rudi Čajavec", izvjesno je da se nikada više neće dogoditi ništa slično.

Malo ko u bivšoj Jugi nije imaj taj prvi "Čajavčev" televizor, onaj sa crnom mačkicom. A u toj fabrici, koja je televizor proizvela samo 12 godina poslije Drugog svjetskog rata, radilo je 9.000 ljudi, među kojima stotine inženjera.

Pored televizora proizvodili su radija za automobile, tranzistore, video-tehniku, sisteme za obezbjeđenje, zvučnike, pojačala za gitare, a 1962. napravili prvi radio "Slavuj"... 

"Čajavec" je 1963. završio prvi policijski radar za kontrolu brzine, pored četiri države na planeti: SAD, Rusije, Izraela i Francuske, radio je sisteme upravljanja vatrom tenka M84, razvio radar "žirafa", elektroniku za raketne bacače...

Vispreni inženjeri skinuli su osamdesetih godina prošlog vijeka sisteme poker aparata i počeli da proizvode najjeftinije aparate za kockanje u Evropi.

Kompleks giganta "Čajavec", samom u centru grada, danas liči na vašarište. Raskomadan je i rasprodat u stečaju, a zgradicu po zgradicu kupile su političke stranke, biznismeni. U objektima u kojima su nekada radili pioniri informatike i tehnike smjestio se jedan veliki supermarket, svadbeni salon, diskoteka, privatni univerzitet i ko će još znati šta.

"Čajavčeva" firma "Mikro liv", jedinstvena u Evropi, prodata je u stečaju za sitne pare, a sve mašine su preseljene u Hrvatsku gdje je nastavila da radi i postala šesta firma po prihodu u toj državi. 

Nije samo "Čajavec" bio čudo na Vrbasu. Isto takvo čudo bio je i "Kosmos", koji je remontovao radarsko-računarske sisteme, raketne sisteme, borbena vozila, elektronsku opremu za brodove... cijelom svijetu. Zamro je sa umiranjem bivše države, a ovih dana jedna američka kompanija pokazala je interesovanje o formiranju zajedničkog preduzeća sa njim. I to je nešto.

Bila je tu i "Medicinska elektronika", prva fabrika pejsmejkera i slušnih aparata u jugoistočnoj Evropi.

Hiljade stručnjaka koji su napravili eksploziju u svijetu elektronike i modernih tehnologija u Evropi završilo je karijeru na birou rada i danas su, ako im se posrećilo, prodavci na tezgama banjalučke tržnice.

U isto vrijeme tradicionalno odlični Elektrotehnički fakultet u Banjaluci izbacuje nove generacije vrhunskih stručnjaka. O strogosti kriterijuma ETF-a govori i to da je za 51 godinu postojanja ovaj fakultet dao 22 doktora nauka, 69 magistara i oko 2.000 inženjera. Samo u jednoj godini na prijemnom je bilo više od 900 kandidata, upisano je 120 studenata, a završilo njih 94. U prošloj godini na ETF su diplomirala 64 studenta.

I kome oni trebaju danas?

Ti mladi stručnjaci rade za američke kompanije na daljinu, iz svojih stanova. Tako zarađuju mjesečno i do 5.000 dolara. Dobro i jednima i drugima. Poražavajuće za društvo u kojem su se školovali i koje njihovu pamet i znanje nije upotrijebilo za sopstveni razvoj.

Eto zato

Zašto i kako je jedna mala paorska varošica kao što je Inđija imala snagu, pamet i moć da ubijedi investitore da je upravo to čarobno mjesto na planeti Zemlji u koje treba da donesu svoj novac, pokrenu biznis i zaposle ljude?

Zašto i kako mala, paorska Inđija jeste, a Banjaluka, koja je imala i idealan geografski položaj, i potencijal, i infrastrukturu, i fabrike, i što je najvažnije - kadrove, nije?

Zašto i kako hiljade "menadžera ekonomije", koje su izbacili razni fakulteti posljednjih godina, nije pokazalo umijeće u praktičnom smislu i dovelo barem jednog investitora u Banjaluku?

Šta i čime su se bavile i bave dvije gradske agencije: Gradska razvojna agencija i Odsjek za razvoj, evropske integracije i investicije? Rezultati njihovog (ne)rada vidljivi su golim okom.

Odsjek za  razvoj, evropske integracije i investicije grada Banjaluka formiran je 2010. godine, a ako proguglate internetom naći ćete da je imao projekat sa Karlovačkom županijom od kojeg je Banjaluka inkasirala 77.856 evra!!! 

Koliko je investicija privukla Gradska razvojna agencija nije poznato, ali jeste da je u prošloj godini potrošila iz budžeta 863.700 KM, od čega 856.700 KM na plate zaposlenih. 

A ako pitate investitore, oni će vam reći da ovdje ni politika, ni Vlada, ni gradski oci nisu uradili ništa da stvore ambijent za ulaganja. Papirologija oko otvaranja firme traje 80 dana, carine su previsoke i komplikovane, porezi visoki, građevinsko zemljište nemoguće je dobiti, ne postoji kargo aerodrom u blizini... a tu je i korumpirana administracija koju je nemoguće zaobići. 

I Danci i Indijci u posao u Inđiji ušli su preko SIEPA, agencije srpske Vlade za strana ulaganja i promociju izvoza. SIEPA je zajedno sa lokalnim vlastima uradila veliki posao.

A koliko investitora su u Banjaluku dovele vlade RS? Zašto nisu iskoristile resurse koje su imale? Nisu, jer su one prethodne rasprodavale državnu imovinu u bescjenje, a ova sadašnja je u hibernaciji. U tom stanju PR ministri uglavnom otvaraju dvorane, puteve, izložbe, posjećuju priredbe i imaju baš mnogo protokolarnih i ponešto ličnih obaveza, podvedenih pod kategoriju IMT. I u povjerenju kukaju da je "sve otišlo do vraga".

Srećna vam nova, 2014!

Zašta da se borimo?

Počelo je vrijeme darivanja i lijepih želja, od Svetog Nikole, Djeda Mraza pa do Božić Bate. U tom prazničnom vremenu djeca čekaju paketiće, a odrasli male znakove pažnje i ljubavi.

Nešto malo prije praznika Narodna skupština RS usvojila je zajednički dar: budžet za narednu godinu. Kako se šuška budžetu su se posebno "obradovali" kulturnjaci, koji su strepili da bi mogli da ostanu i bez onih  manje od jedan odsto.

A para nema.....

Budžet Republike Srpske za kulturu u narednoj, kao i u onoj prije nje, i onoj prije nje, i onoj još prije te godine, nije restriktivan, on je potpuno mizeran.  Republika Srpska namijenila je kulturi u godini pred nama 0,57 odsto bruto nacionalnog dohotka.

Poređenja radi međunarodni prosjek izdvajanja za kulturu je 2,4 odsto, a premašuju ga naši susjedi Crna Gora, Makedonija i Hrvatska koje za kulturu odvajaju 2,5 odsto budžeta. Mlade države ozbiljno rade na stvaranju državnog i nacionalnog identiteta.

Italija je pretrpjela oštre kritike jer je zbog krize srezala budžet za kulturu na 1,1 odsto i tako se našla na začelju evropskih zemalja. Izdvajanja za kulturu na Islandu su 7,4%, Španiji 3,3% ili Francuskoj 2,5% budžeta.... Vlada grada Beča je unatoč trendu štednje zbog svjetske ekonomske krize prošle godine za kulturu i nauku iz budžeta izdvojila 231,3 miliona evra.

Za devet institucija kulture, koliko ih ima u RS, u 2014. godini planirano je ukupno 11,5 miliona KM, pet miliona manje nego je u kulturu ove godine uložio recimo Kanton Sarajevo.

Od tih 11,5 miliona 10,5 odlazi na plate i doprinose zaposlenih u institucijama kulture, a 170.000 za plaćanje komunalnih usluga (voda, struja, grijanje) u Narodnom i Dječijem pozorištu, Muzeju savremene umjetnosti, Muzeju RS, Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci, Biblioteci za slijepe i slabovide, Kinoteci RS, Rimskom municipijumu Skelani i Spomen-području Donja Gradina. 

Za putovanja i smještaj planirano je 1.500 KM za cijelu 2014., a za stručne usluge 15.000 KM. Za programske aktivnosti planirano je 800.000 KM.

Podrška individualnim umjetnicima, čije ime i djelo mogu da nas reprezentuju u svijetu i za šta je recimo Slovenija samo u 2007. godini izdvojila sedam miliona evra, u našem budžetu ne postoje.

Zaposlene u institucijama kulture RS uoči Svetog Nikole "obradovao" je još jedan iznenadni dar Ministarstva finansija RS. U pismu im je poručeno da će, budući da imaju bankovne račune, sve iznose za grijanje "Toplani" a.d., veće od planiranih budžetom, morati da plaćaju sami. 

Tako se nekomercijalna kultura našla pred još jednim finansijskim izazovom u kojem se kao jedino rješenje nameće gašenje bankovnih računa.

Za razliku od kulturne politike evropskih država, naše institucije kulture nemaju osim budžeta druge izvore finansiranja, jer ovdje ne postoje ni fondovi, ni fondacije, nema međunarodnih i regionalnih izvora finansiranja, nestale su zadužbine, ne postoje sponzori... 

Kultura je osnova identiteta naroda i ne poznaje granice država, pa je vjerovatno to rukovodilo vlasti i sa ove, a i sa one strane rijeke da odrede gotovo isti kolač u budžetu za tu oblast (Srbija 0,77 % za ovu godinu).

Upravo zbog toga scenarista i reditelj kultnih srpskih filmova Dušan Kovačević nedavno je zaprijetio da će napustiti Nacionalni savjet za kulturu Srbije. 

- U ovoj zemlji je najvažniji gasovod. Od kulture se svi sklanjaju. Ona je skrajnuta i ne postoji. Imam osećaj da Nacionalni savet radi kao neka ilegalna grupa, kao da smo neki hajduci pa istrčavamo i prepadamo! Meni nije stalo da u ovim godinama izigravam hajduka - rekao je Dušan Kovačević.

Ovdje o tome glasno ne priča niko. Javnost ne postoji, niko nikome neće da se zamjera, pa ni onda kada je u pitanju opšti interes, ni onda kada je u pitanju identitet, ni kada bi polemika možda, možda dovela do korekcije stava Ministarstva para.

Niko se nije upitao, kao što Dušan Kovačević jeste, šta ćemo to mi u kulturi ostaviti potomstvu? Kakav ćemo potpis staviti ispod našeg vremena? Niko nije rekao da je ponižavajuće kulturu posmatrati kroz manifestacije i sjetiti je se samo onda kada  obilježavamo godišnjice.

Naravno, nije da nije urađeno ništa. Divna i velika stvar je Andrićgrad.

Ništa manje velika stvar nije odlazak MSURS na Bijenale, otvaranje galerije u Akademiji, likovne kolonije Jahorina, Pliva i Trebinje, Dani Kinoteke i još mnogo, mnogo toga što se na kulturnoj sceni RS dešavalo zahvaljujući prije svega entuzijazmu i energiji mađioničara kreativaca koji sa minimalnim novcem pokušavaju da naprave iskorak.

Nažalost, sa tako malim budžetima nema većih zamaha,  jer institucije kulture moraju da gledaju kako da prežive i održe minimum programskih aktivnosti. 

Naravno ne čine kulturu institucije kulture, već individualci - umjetnici: slikari, pjesnici, pisci.... ali institucije su veoma važne u baštinjenju i prezentaciji kulturnog blaga naroda.

Zadušje

U srpskom jeziku postoji riječ "zadužbina". Ta riječ prvobitno se izgovarala "zadušje" (za dušu).

"Za dušu" su krajem 19. i početkom 20. vijeka izdvajali dio svog imetka i ostavili ga generacijama koje dolaze svi veliki trgovci koji su držali do  ugleda. I danas je Beograd prepun zdanja koja su svome gradu i narodu poklonili Persida i Rista Milenković, Vlajko Kalenić, Kapetan Miša Nastasijević, Ilija Milosavljević Kolarac....

Zadužbinarstvo se vezuje za lozu Nemanjića, a najstarija sačuvana zadužbina je manastir Studenica, koji je 1190. godine osnovao Stefan Nemanja.

Odskora i ovovremeni tajkuni počeli su da bivaju zadužbinari. U modi je gradnja crkava. Kao i Nemanjići, i naši tajkuni na freskama svojih hramova oslikavaju svoj i likove članova svoje porodice. 

I dok broj zadužbinara u gradnji vjerskih objekata raste, zadužbinara u kulturi i mecena gotovo da više nema. 

Naravno da država, ako hoće, može da nađe instrumente da one koji imaju novac podstakne da ga ulože u kulturu. Australija je recimo  osmislila način sufinansiranja svoje kulture kroz model Detaks. Prema tom principu, kada neki biznismen uloži 10.000 evra u kulturu, država ga oslobađa poreza u visini tri puta većoj od uložene sume. 

Prije neki dan jedan od najvećih srpskih slikara akademik Vladimir Veličković, koji godinama živi u Parizu, predložio je još jedan mogući model za spas srpske kulture.

On je izrazio žaljenje što je propuštena šansa da se hapšenje Miroslava Miškovića iskoristi za rješavanje gorućih problema u kulturi i predložio da se sa Miškovićem (i sličnima) sklopi dogovor da onoliko miliona za koliko ih terete da su oštetili budžet ulože u obnovu Narodnog muzeja.

- Nažalost, mi smo još u stadijumu primitivnog kapitalizma gde su neke vrednosti bitnije nego sve što je urađeno ili bi moglo da se uradi u kulturi. Kultura nije popularna, ali imati jahtu od 25 metara jeste. Ima ovde milionera koji bi, ipak, mogli da izdvoje mali 0,01 procenat za kulturu - predložio je Veličković.

Nije sve u parama, više od toga je u ljudima talentovanim, stručnim i posvećenim. Onima koji znaju da je kultura osnov identiteta jedne zemlje, jednog naroda, i da zemlja i narod koji nemaju vidljiv kulturni profil ne mogu da računaju na ravnopravnost sa svijetom, niti na poštovanje.

Srbija je, iako joj je budžet za kulturu mizeran, pokazala ozbiljnost dovodeći na čelo Ministarstva kulture Ivana Tasovca, stručnog i nestranačkog čovjeka, čovjeka iz svijeta umjetnosti sa ozbiljnim rezultatima iza sebe. 

Ako se ostvari aktuelna stranačka kombinatorika o kadrovskoj popuni resora kulture u Ministarstvu RS, nama, kako god da okreneš, spasa nema.  

I jedna legenda za kraj koja kaže da je Čerčil, kada mu je ministar odbrane u toku Drugog svjetskog rata tražio da se odobri veći vojni budžet na štetu budžeta za kulturu, rekao:  A zašta ćemo onda da se borimo?

SF rijaliti šou

Posebno odjeljenje Tužilaštva BiH za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju donio je u srijedu naredbu o sprovođenju istrage protiv N.N. lica zbog neimplementacije odluke "Sejdić-Finci" Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.

- Nesprovođenje ove odluke dovelo je do obustavljanja sredstava iz IPA fondova u iznosu od 45 miliona evra, čime je nanesena velika šteta svim građanima BiH i zbog čega je izazvana ogorčenost građana naše zemlje, kao i međunarodne zajednice - saopšteno je iz Tužilaštva BiH.

Još nije poznato koga će Tužilaštvo BiH hapsiti, ali izvjesno je da bi N.N. lica mogli biti lideri političkih partija koje su učestvovale u političkim pregovorima o primjeni SF presude.

Ako je tako, a jeste, uskoro se može očekivati da se lideri stranaka iz FBiH Sulejman Tihić, Dragan Čović, Zlatko Lagumdžija, Fahrudin Radončić i Božo Ljubić nađu iza rešetaka. Da bi bio zadovoljen nacionalni ključ, robija prijeti i liderima stranaka iz RS Miloradu Dodiku i Mladenu Bosiću, koji su takođe učestvovali u političkim pregovorima.

Simptomatično je da se sve to desilo u sedmici u kojoj je obilježen Međunarodni dan borbe protiv korupcije. Posebno odjeljenje Tužilaštva BiH za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala u to ime odlučilo je da pokaže zube i kriminalu i korupciji zada smrtni udarac.

Ovim iznenadnim potezom Tužilaštvo je pokazalo da je veoma ozbiljno shvatilo upozorenja da je osnovni problem rasta korupcije u zemlji upravo nefunkcionisanje pravosudnog sistema. I odlučilo je da profunkcioniše.

Afere dugog trajanja

I dok Posebno odjeljenje za borbu protiv korupcije i kriminala otvara istragu zbog nepostizanja političkog dogovora, mi "mali ljudi" nastavljamo da živimo životima u kojima ne postoji nijedna oblast u kojoj nema korupcije.

Zdravstvo, pravosuđe, policija, školstvo, javna uprava, mediji... Sve ono što ne može da se završi legalnim putem završi se parama. Samo se dobro treba raspitati kome i koliko treba dati. I cilj je ispunjen.

Na tržnici korupcije sve može da se kupi: diploma, penzija, medijski tretman, ocjena, titula, posao, nagrada, optužnica, oslobađajuća presuda, mjesto u vrtiću...

Korupcija je odavno obrazac naših života. Aktivni srpski jezik, u skladu sa društvenim kretanjem, promijenio je i leksiku pa su lopovi u narodu dobili naziv "sposobni".

"Sposobni" su oni koji su iskoristili javnu funkciju da se obogate, a nisu završili u zatvoru. "Sposobni" su dakle svi oni koji su kradući javni novac kupili avione i kamione, jer niko od njih nije pravosnažno osuđen.

Dugogodišnje neprocesuiranje, nekažnjavanje "sposobnih" dovelo je do naglog rasta korupcije u cijelom društvu i potpunog narušavanja sistema vrijednosti.

- Javno dobro i opšti interes ne zanimaju više nikoga. Tu je početak i kraj svega. To je baza iz koje je došlo do moralnog sunovrata i pada cijelog sistema vrijednosti - zanimljiva je definicija mog druga.

Razne vlade, razni funkcioneri, razni direktori od početka devedesetih do danas opljačkali su mnogo javnog novca. Afere su se smjenjivale jedna za drugom: od prodaje "golfova" iz Vogošće, šverca oružja i municije, rasprodaje mašina iz predratnih fabrika do državnog šverca naftom i cigaretama.

Država je i sama činila krivična djela da bi došla do novca za potrošnju, a paralelno s tim pojavili su se pojedinci koji su isti posao radili, ali za sebe. Tako su nastali tajkuni.

Elita se rađala, društvo je siromašilo, a opravdanja za to nije nedostajalo. Prvo je to bio rat, onda potrebe vojske i uprave, potom sankcije...

Sa dolaskom mira pljačka građana nastavila se kroz privatizaciju i koruptivno upravljanje javnim preduzećima. Akteri u aferama dugog trajanja su se smjenjivali, ali biznis se nastavljao: pronevjere u "Šumama", "Elektroprivredi", fondovima, privatizacija banaka, rasprodaja društvene imovine...

Optužnice, iako su kojim slučajem bivale podignute, padale su na sudovima. Nekažnjeni kriminal i korupcija su tako jačali i postali način života. Korupcija je postala sistemska, a građani puka sirotinja.

Sva istraživanja od posljednjeg "Galupovog", do istraživanja domaćih agencija na terenu potvrđuju da građani ovdje na visokom drugom mjestu percipiraju problem korupcije ...Svaki četvrti priznaje da je i sam učestvovao u tom lancu. Korupcija je najviše zastupljena u javnoj upravi gdje ima najviše novca. Od nje nisu amnestirani ni pravosuđe, nevladin sektor, ali ni mediji.

Tužilaštva i sudovi sve te godine su "usko grlo" za procesuiranje slučajeva korupcije, a pravda koju sprovode je "selektivna" i vršena po narudžbama centara moći, ekonomske ili političke. Da li je ovaj princip primijenjen u aktuelnom slučaju Račić, kako tvrde neki, moraće da se pokaže veoma brzo.

Luda kuća

Problem presuđivanja, ili problem oslobađajućih presuda, postao je osnovni temelj jačanja korupcije. I sama Evropska komisija u svim izvještajima naglašava da su poražavajući podaci koji analiziraju konačne sudske presude u vezi sa koruptivnim krivičnim djelima.

Naravno, nisu jedini krivci za rast korupcije tužilaštva i sudovi. Mnoge nevladine organizacije obogatile su se na programima borbe protiv korupcije, a jedini rezultat njihovog rada je zabrinjavajući porast iste.

U situaciji u kojoj oni koji treba da štite zakone ne rade ništa, a i sami su podložni korupciji, otvara se prostor za mešetare raznih vrsta, koji se lažno predstavljaju kao borci protiv kriminala. Jedan od slikovitih likova iz te branše je Domogoj Margetić, Zagrepčanin koji naivno građanstvo od Banjaluke do Beograda "prosvećuje" otkrivajući mu koruptivne afere. Domogoj, ali i drugi likovi iz istog stafa, rukovode se principom plati da te ne prozivam, ili plati da njega prozivam.

Sličnu igru igraju i neki mediji i novinari plaćeni i aktivirani kao oruđe određenih političkih i interesnih grupa za diskreditaciju konkurencije.

Ipak i dalje najunosniji biznis na ovim prostorima je politika. Lični profit koji ostvaruje ta djelatnost ubjedljivo je najbrži i najveći zbog čega je i borba za vlast, ili borba za raspolaganje javnim novcem, bespoštedna i prljava do krajnje granice. I u toj priči nema nevinih.

Sve analize govore da problem korupcije nije u zakonima, već u odsustvu njihove primjene, te da je za suštinsku borbu protiv korupcije potrebna politička volja. Ta volja znači da se neko stavi iza rešetaka zato što je zloupotrijebio javna sredstva. I opet smo na početku priče. Na pravosuđu koje je sve samo nije nezavisno od politike, na pravosuđu koje ne radi ništa ili ako i radi onda to radi selektivno, po nalozima.

O tom problemu prije neki dan ponovo se pričalo u Briselu. Odatle su ministri pravde i policije EU 5. decembra još jednom odaslali poruku da je zbog rasta korupcije, kriminala i pranja novca, moguća suspenzija bezviznog režima.

Možda je upravo to nagnalo Posebno odjeljenje Tužilaštva BiH da povuče posljednji očajnički potez i krene u boj.

Ministar bezbjednosti BiH Fahrudin Radončić dva dana prije naredbe Tužilaštva najavio je "cunami u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala u kojem neće biti nedodirljivih bez obzira na poziciju, političku i drugu opredijeljenost, moć i uticaj".

Onda je lider Saveza za bolju budućnost Fahrudin Radončić istoga dana kada se oglasilo Tužilaštvo napustio sastanak lidera stranaka iz FBiH na kojem se dogovaralo na koji način ispuniti SF presudu. Time je Radončić rizikovao da postane prvo N.N. lice koje će oduvati cunami koji je predskazao ne znajući u šta se upušta.

I kako god okreneš, neosporni favoriti još jedne sedmice za nama su Bajro Sejdić i Jakob Finci. U toj sedmici njima u čast obilježena su dva međunarodna dana: Dan borbe protiv korupcije i Dan ljudskih prava. Kraj SF rijalitija se ne nazire. Cunami prijeti da se proširi van granica zemljine hemisfere i pretvori u ratove zvijezda.