Jer tako smo mi odrasli/vaspitani
spartanski/detinjstvo nismo imali/da postali bi najbolji/ Da ostali bi besmrtni/mi
smo se povezali/sebe smo se odrekli/tako smo se spremali/Sija sunce kao zlato/svi
u napad samo hrabro/znaj da u Beogradu/danas je dan za pobedu
“Beogradski sindikat”
Srbija je Farma. Već drugu ili treću sezonu prostačkog rijalitija nacija pomno
prati. I ne propušta. Identifijuje se. To je teza prva.
Ili je Farma, ipak, lice nacije? To je onaj rijaliti u kojem VIP ličnosti, u prevodu oni koji su uspijeli,
nesebično sa nacijom dijele recept za uspjeh: prevara, preljuba, psovačina, izdaja,
pljuvačina, izrada..... Farma je ekranizovana nacija. To je teza druga.
A onda dolazi “Srpski film” i sve kontraverze koje ga prate. Zločin bez kazne,
sileyijstvo, pljuvačina, psovačina, droga, alkohol, zlostavljanje, zakon ulice.....Toliko
grozan da je više od pola cenzurisano na festivalu u Britaniji. I opet pitanje:
da li je kriv film, ili je nacija doživjela ekranizaciju? Brutalno realnu sliku
o stanju društva na koju umjetnik ima pravo.
I šta onda? Onda kažu Farma je smeće. Onda kažu treba zabraniti “Srpski film”.
A onda dođe ulica, razlupani Beograd i bruka u Đenovi.
Nacija se suoči sa “patriotama”, navijačkim paravojnim formacijama koje sinhornizovano
uništavaju svoj grad i čije divljanje po Đenovi na svim svjetskim televizijskim
stanicama u udarnim vijestima gleda planeta.
Uz drugu top vijest dana - izlačenje rudara u Čileu.
Ivan “Grozni” Bogdanov sa istetoviranim “1389” (datumom kosovskog boja) u blato
baca i cara Lazara i imiy koji država Srbija pokušava da izgradi posljednjih godina
svojim diplomatskim angažmanom i novim demokratskim licem.
Generacija koja je odrastala na beogradskom asfaltu devedesetih, u vremenu u
kojem su mafijaški obračuni, seks, kokain i turbo-folk silikonske dame postajali
idoli, danas daje svoj doprinos uništavanju države Srbije, ali i nacije u cijelini.
Odrastao na tim i takvim “vrijednostima” Ivan “Grozni” Bogdanov vjerovatno neće
ni biti postiđen, jer njegovo divljanje u Đenovi, makaze, obrijana glava, folklorne
tetovaže...... u udarnim vijestima i na naslovnicima svih novina za njega i njegove
nisu stid, nego uspjeh. Koja faca, braaatttte!!!
Jasno je da država Srbija nema više vremena da čeka.
Moraće barem sada da pokaže da je država, moraće sada kada nije još onda, a
već je godina kako Brankicu Stanković čuva policija zbog “Insajdera” u kojem se
bavila baš tim huliganima. Brankica je još tada ispunila prvi zakon svoje profesije:
da društvo upozori i pokuša, sasipajući mu dokaze i argumente u lice, da ga ispravi
i popravi, da ukaže i upozori. Brankica je državi dala dokaze i argumente za akciju,
država ih nije prihvatila pa je Brankici dala obezbjeđenje.
Moraće država barem sada, kada Ustavni sud nije od oktobra prošle godine našao
za potrebno da na dnevni red stavi zahtjev
tužioca o zabrani huliganskih paravojski.
Moraće barem sada kuću da pomete, ma koje face iz sjene po njoj bacale otpad.
Političari, policajci, sudije, tužioci, psiholozi.... moraće konačno da razluče
jesu li Farma i “Srpski film” edukativni projekti ili su samo, svako na svoj način,
ekranizovano stanje nacije.
Tek poslije toga moći će svi zajedno da obuku zaštitna odjela, zavrnu rukave
i izbace otpad nacije. Moraće država da konačno završi s tim. I da dekretom ukine
nacionalni pozdrav “Ej bre braaattte”. I poradi na promotivnoj kampanji koju furaju
rijetki - Lijepo lice nacije.
15. oktobar 2010
Нема коментара:
Постави коментар