Bagzi uvijek zvoni dva puta!

Oružje i eksploziv pronađeni u dvorani Borik dan uoči Akademije povodom Dana RS jasno su upozorenje da drugi put može da bude uspješno odrađeno ono što je spriječeno 9. januara. 

Uhapšeni radnik dvorane Borik priznao je policiji da je unio oružje, ali ne i zbog čega. Ali i Bagzi je “priznao” da je “siromah” slučajno kamionom naletio na automobil premijera Srbije, koji je neslučajno ubijen u drugom pokušaju, samo 20 dana poslije avanture kod hale Limes. 

Siroti “trgovački putnik” Bagzi pušten je odmah na slobodu, a neki mediji i novinari, kojima su iz pozadine dirigovali  skriveni finansijeri i politički mentori, orkestrirano su zapjevali u odbranu putnika Bagzija, ismijavajući i izrugujući premijera koji se eto plaši i kamiona na cesti. 

Istina je bila drugačija.  Bagzi je tog 21. februara 2003. kamionom sa sumnjivim papirima namjerno presjekao put koloni vozila pod pratnjom u kojoj je bio pokojni Zoran Đinđić; namjera je bila izazvati sudar i zaustaviti kolonu, da bi Željko Tojaga  ručnim raketnim bacačem razbio premijerov oklopljeni BMNj, a Mile Luković Kum i Sretko Kalinić  automatskim puškama dovršili atentat. 

Sve to moglo je biti otkriveno odmah, ali na žalost nije. Sve to otkriveno je poslije kobnog 12. marta, kada je bilo kasno. 

Drugi Opštinski sud u Beogradu pod nerazjašnjenim okolnostima i na užas BIA i UBPOK-a pustio je Bagzija na slobodu svega nekoliko sati poslije privođenje, poslije čega mu se gubi svaki trag.  “Bagzi” je pozvonio drugi put, precizno u metu. 

Zanimljivo je da su poslije pronađenog arsenala oružja i eksploziva u Dvorani Borik, sarajevski mediji u glas  krenuli u ofanzivu, a naslovi su bili uglavnom bili isti: “Mediji u RS javili da je spriječen atentat na Dodika i Tadića”. Naslovi prve i osnovne informacije nisu bili: “U dvorani Borik pronađeno oružje”, kao što bi nalagala profesija. 

Ovako formulisana vijest o pronalaženju oružja imala je samo jedan cilj: devalvirati osnovnu informaciju o arsenalu eksploziva i pušaka pronađenih u dvorani Borik uoči Dana RS i sve prabaciti na teren iz MUP-a zvanično nepotvrđenih informacija o samim metama. 

- RTRS tvrdi da su “atentatori ušli preko krova”, ali, iako iz policije nema službenih potvrda, dalje tvrde da su “meta atentatora mogle biti dvije najistaknutije osobe u regiji, Milorad Dodik i Boris Tadić”, rečenica je koju su kao jedan emitovali svi mediji u FBiH. 

Upravo takav način propagande, upućuje da su mediji u RS imali pravo, kao i izvori koji su im to otkrili, i da su meta bili Tadić i Dodik. Jer da nisu, ne bi upravo taj podatak naišao na ovakvu reakciju. Ne bi upravo taj podatak  trebalo izrugati munjevito i po svaku cijenu. 

I kao što je već navedeno, Bagzi je bio samo jedan šaraf u operaciji “atentat kod hale Limes”. On je imao zadatak da iznajmi kamion, izazove  sudar i nestane. Onda nastupaju drugi u lancu. I kraj. 

Da li je možda radnik dvorane Borik takođe trebalo samo da unese oružje? I onda ode na bolovanje? Da li je znao šta radi? Da li je bio plaćen za to? Da li je on Bagzi? Ako jeste, ko stoji iza toga? Ko je naručio? Šta je tačno naručio? Preko koga? Ili je oružje sakrio onako, bez veze, zato što mu je ostalo iz rata pa ga nije dobrovoljno predao u vrijeme amnestije? 

Sve to su otvorena pitanja na koja veoma ozbiljne i precizne odgovore mora dati istraga.

Ono što je neosporno u dvoranu Borik je unio tri kilograma plastičnog veoma razornog eksploziva, štapine sa upaljačem, automatsku pušku sa prigušivačem, dvije ručne kumulativne bombe, dvije bombe M75 i M52, poluautomatsku pušku, municiju. 

Činjenica je i da je torba u kojoj je bilo naoružanje pronađena u sobi gdje je bio postavljen rasvjetni top od čije jačine svjetla se iz dvorane ne vidi sama soba iz koje je pak preglednost prema prvom redu u kojem su sjedile visoke zvanice među kojima i Dodik i Tadić odlična.

Sve to ne ostavlja prostor za slučajnosti, a ni za kalkulacije. 

A ako su sve slučajnosti namjerne, onda je na policiji i drugim istražnim organima da ne dozvole nijednu jedinu. 

Jer,  Bagzi uvijek zvoni dva puta!  

januar 2012