четвртак, 31. октобар 2013.

Izložbe studenata ALU ispod nivoa amaterskih kurseva


 
Akademik Milivoje Unković je rođen 1944. godine u Nevesinju. Diplomirao je i završio postdiplomske studije na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu.
 
Do 1992. godine bio je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu i šef Odsjeka za slikarstvo.
Živio je i radio 20 godina u Njemačkoj.
Od 2011. godine živi i radi u Banjaluci. Povratak velikog slikara iz izbjeglištva ozvaničen je njegovom izložbom u Muzeju savremene umjetnosti RS u novembru 2011. godine.
Nije zaposlen ni na jednoj Likovnoj akademiji u RS.
Dobitnik je niza umjetničkih nagrada i priznanja.
Njegova djela se mogu naći u najpoznatijim galerijama i privatnim zbirkama umjetnina širom Evrope i svijeta.

Ovo pismo tadašnjem ministru prosvjete i kulture RS Antonu Kasipoviću prof. Milivoje Unković pisao je iz Njemačke 2009. godine. 

Na žalost, ništa se poslije tog, kao i mnogih ranijih pisama prof. Unkovića, ali i novinskih tekstova, nije promijenilo.

Kasipović je poslije ovog pisma akademika Unkovića bio na čelu ministarstva prosvjete i kulture više od tri godine. Onda je došao novi ministar. Sve ostalo ostalo nije se promijenilo do danas.

 


Ministar Anton Kasipović
Ministarstvo obrazovanja i kulture Republike Srpske


Poštovani gospodine ministre Kasipoviću,

Vjerovatno ću vas iznenaditi mojim pismom, što mi nije cilj, već da Vam ponudim saradnju i pomognem u analizi i rješavanju problema na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju, koji traju još od njenog osnivanja.
Cijeneći vaše vrijeme i prezauzetost, nisam u mogućnosti da Vam sve relevantne elemente iznesem u kraćoj pisanoj formi, zato Vam se unaprijed izvinjavam na mojoj preopširenosti.
Pošto pratim sva važna kulturološka i politička zbivanja u svijetu pa samim tim sa posebnom pažnjom i dešavanja u BiH i Republici Srpskoj.
Iz sredstava informisanja, pročitao sam OTVORENO PISMO profesora i asistenata ALU  u Trebinju, upućeno rektoru Novakoviću i Vama.
U jednom dijelu pisma pominje se i moje ime, što je vjerovatno rezultat nekih površnih informacija o ranijim pregovorima i mogućnostima moga dolaska na Akademiju u Trebinje.
Drugi razlog, što Vam se obraćam, je moj profesorski kodeks, moralna i profesionalna odgovornost kao stvaraoca i višegodišnji zahtjevi iz Trebinja da im pomognem.

KRATAK ISTORIJAT OSNIVANJA ALU U TREBINJU


Po odluci Vlade Republike Srpske, Univerzitet Istočno Sarajevo, osnovan je kao sukcesor Univerziteta u Sarajevu, član 6. Statuta Univerziteta Istočno Sarajevo, što znači nastavak rada sa istim profesorima legitimno izabranim, na drugom mjestu i u drugim prostornim uslovima.
Po ovom članu Statuta, ja sam još uvijek, pravno gledano, profesor na tom univerzitetu, što se vrlo jednostavno da dokazati po našem zakonu, pa i na Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strazburu.
Naravno nemam namjeru bilo kakvog dokazivanja, moje vrijednosti su šire poznate od Strazbura, jednostavno pokušao sam da ilustrujem moj pravni položaj.
Prilikom prvog pokušaja osnivanja Akademije u Trebinju, 1994. godine, tadašnji rektor Maksimović i prorektor Miljanović, pozvali su sve profesore da nastave sa radom i tim povodom zakazali sastanak na Palama. Odazvao sam se tom pozivu i doputovao iz Njemačke na sastanak, prihvativši svoje obaveze, prije svega, zbog studenata i nastavka njihovog studija koji je bio prekinut ratom.
Sastanak nije uspio, prolongirano je osnivanje ALU za sljedeću godinu iz meni nepoznatih tehničkih razloga.
Sljedeće godine, kada je osnovana Akademija, više niko nije zvao legitimno izabrane profesore da nastave sa radom, čak ni one koji su živjeli u Republici Srpskoj.
Naimenovani dekan Milorad Ćorović, jedini legitimni profesor, odlučio se za angažovanje umjetnika iz Nikšića, po preporuci njegovog prijatelja Nikole Gvozdenovića, pa već od tog trenutka počinje zapošljavanje nastavnika bez umjetničke biografije sumljivog stvaralačkog nivoa i bez ikakvih predispozicija za bavljenjem pedagoškim radom.
Ta početna nastavnička struktura, pedagoški nekvalifikovana, stvaralački ispod prosjeka, danas je glavni oslonac i uzdanica Akademije, višestruko umnožena novim prilivom stranih osrednjih umjetnika, koji ni u svojoj sredini ne znače ništa.
Upravo taj lobi, prijateljskih zapošljavanja bez univerzitetskih kriterija je ključni izvor svih problema koji se dugi niz godina multipliciraju.
Profesor i dekan Ćorović, u svom mandatu, zaposlio je i dvojicu lokalnih umjetnika iz Trebinja, braću Šalvarice, koji pored toga što nemaju nikakvih stvaralačkih rezultata, čak nemaju ni validne diplome, jer sa diplomom pedagoškog smjera Akademije u Sarajevu može se raditi samo u srednjim školama, što je dekan Ćorović znao jer im je bio profesor, ali primio ih je zbog navodnih lokalnih pritisaka.
Tim zapošljavanjem i takvom kadrovskom politikom, bez relevantnih stručnih kriterija i narušavanjem svih univerzitetski normi u naimenovanju asistentskih i profesorskih zvanja, stvoreni su svi uslovi za nestručan rad, improvizaciju u nastavi, kao i neprihvatljive manire u međuljudskim odnosima u obrazovanju.

POZIV ZA MJESTO DEKANA NA ALU U TREBINJU


Bivši rektor Univerziteta Istočno Sarajevo, dr Boriša Starović, uputio mi je poziv za saradnju i tim povodom organizovao sastanak na Palama u julu 2000. godine.
Sastanku su prisustvovali: rektor Starović, dekan ALU Milorad Ćorović, direktor Studentskog centra Slobodan Savić, asistent Toholj, još neki sa Univerziteta čijih se imena ne sjećam i ja.
Tema sastanka je bila: analiza situacije na Akademiji, moje angažovanje za dekana ALU razlog je bio, odlazak dekana Ćorovića u penziju.
Kroz stručnu, dobronamjernu, razložnu i sveobuhvatnu analizu stanja na Akademiji, još tad smo došli do zajedničkog usaglašenog zaključka da je stanje na Akademiji katastrofalno, da je nivo praktične nastave na amaterskoj razini, primitivizam u međuljudskim odnosima, administracija nekvalifikovana za poslove koje obavlja (sekretar ALU je završio marksizam a ne pravo) i to sve bez izgleda da se sa takvim nastavničkim kadrom i administracijom bilo šta može popraviti.
Tada su moji uslovi za preuzimanje mjesta dekana bili sledeći:
- Da dekan Ćorović ispravi svoje greške i zahvali se na daljoj saradnji svim nesposobnim nastavnicima i službenicima iz administracije i da prije svoga odlaska stvori čiste odnose novoj upravi za angažovanje sposobnih i darovitih asistenata i profesora putem novih konkursa.
Dekan Ćorović je objasnio da on nije u mogućnosti da to ispuni zbog loših međuljudskih odnosa, drugim riječima, prećutno se očekivalo da ja obavim taj dio neprijatnih poslova i ispravim njegove greške.
Pošto je to u suprotnosti sa mojim shvatanjem moralne i materijalne odgovornosti, taj poziv sam odbio i zahvalio se rektoru Staroviću na ukazanom povjerenju.
To je bio jedini oficijelni poziv za moje angažovanje na ALU u Trebinju, konkretan i korektan, bez obzira što nije urodio plodom.
Upravo na osnovu tih razgovora, kada god se stvore određeni problemi na Akademiji, često se pominje moje ime kao neko moguće rješenje a da me pri tom niko nije pitao za mišljenje kao i u ovom najnovijem slučaju.
U međuvremenu je bilo dosta neoficijelnih poziva sa raznih adresa iz Trebinja, koji su više djelovali kurtoazno i konsultativno, bez spremnosti da se stvarno problem riješi u cjelini.
- Zvala je bivša gradonačelnica Simana Pelević
- članovi Savjeta ALU: Todor Dutina, Brano Dursun, Slobodan Mrdić
- sadašnji gradonačelnik Dobroslav Ćuk, čak smo imali i dva sastanka po tom pitanju i napisao sam mu, po njegovoj molbi, elaborat i program za reformisanje Akademije
Dakle, svi su oni upoznati sa stvarnom situacijom na ALU, zašto se nisu uključivali na rješavanju problema, već odgađali iste, to je poznato samo njima.

(NE)SARADNJA SA REKTOROM NOVAKOVIĆEM


Prošle, 2008. godine, rektor Univerziteta Istočno Sarajevo Mitar Novaković je u telefonskom pozivu izrazio želju za saradnju sa mnom i moje angažovanje na ALU u Trebinju i zamolio da mu dostavim  prijedloge i programe za rješavanje situacije na ALU.
Prihvatio sam taj poziv, vjerujući u njegove najbolje namjere kao rektora.
Uradio sam, u pisanoj formi, program koji je obuhvatao sve segmente reforme ALU, razložno, stručno i konkretno, napominjući da se dolaskom jednog profesora ništa suštinski ne mijenja.
To je podrazumijevalo obustavljanje svih konkursa koji su bili u toku čime bi se spriječio novi dotok nestručnog kadra, predložio konkretna imena koja ispunjavaju sve univerzitetske i ljudske uslove, iza kojih stoji djelo i umjetnička biografija, jer je poznato u svijetu i kod nas da se profesori na univerzitet pozivaju imenom i prezimenom da daju svoj doprinos razvoju nauke i umjetnosti i ne čeka se neki slučajni prolaznik da se javi na konkurs sa nekom slučajnom diplomom koja ispunjava neki “minimum” kako stoji u Statutu Univerziteta, koji mi nije u potpunosti jasan, ali služi kao velika vrata za zapošljavanje nestručnih i manipulacije raznih vrsta.
Sve što smo dogovorili, prilikom prvog razgovora, rektor Novaković  nije ispoštovao, raspisivao je dalje konkurse, usaglašavao mišljenja za svoj reizbor, umnožavao probleme, sve to u jednoj formi korespodencije koja je ispod svakog nivoa, što je u suštini i ogledalo institucije.
Naravno, na tom nivou i sa dvoličnom formom ponašanja, morao sam prekinuti svaku oficijelnu formu komunikacije, jer sam shvatio da je u pitanju farsa a ne ozbiljna i konstruktivna namjera.
Ovdje bi bilo normalno postaviti jedno u najširem smislu razložno i konstruktivno pitanje.
Kakva je naša kadrovska politika i ko predlaže i postavlja ljude, poput Novakovića, na tako ugledne i odgovorne funkcije?
Ako je gospodin Novaković, zna se sa kakvim nivoom, bio zalutao u ministarsku fotelju sa skoro nikakvim poznavanjem kulture a još manje sa afinitetom za nju, zar mora ponovo da zauzima poziciju kojoj nije dorastao i time uništava najvitalniji segment društva, obrazovanje?
Ovaj sindrom problema koji proističe iz neselektivnog profesorskog kadra na univerzitetima, nije specifikum samo Trebinja.
Podsjetiću Vas na uvođenje prinudne uprave na Pravnom fakultetu na Palama, problemi na Akademiji umjetnosti Banja Luka, čak i fizički obračuni, način i forma smjene dekana Kenjalovića, ponavljanje reizbora rektora Novakovića pa i na ove najnovije probleme na Pravnom fakultetu u Banjaluci.
Vjerujem da mi ne zamjerate što vas podsjećam, ja znam da ste obaviješteni i prezauzeti, ali kada se problemi sagledaju iz više uglova, lakše ih je riješiti, a vjerujem da ćete se složiti da je potrebno hitno i konstruktivno preduzeti sve neophodne i zakonske mjere.
Vama je dobro poznato, kada su akademije u pitanju, koje su neprirodno ukomponovane u ukupnu strukturu univerziteta, da teško mogu pronaći stručnu podršku za specifične kriterije u valorizovanju vrijednosti i nivoa umjetničkih dostignuća u tijelima kao što je Senat, Upravni odbor, ne zato što ti ljudi ne žele, već jednostavno što ta apsolutna većina nije kvalifikovana za te oblasti.
Upravo zbog toga, trebalo bi iznaći zakonske mogućnosti i osnovati Univerzitet umjetnosti u koji bi ušle sve akademije na teritoriji Republike Srpske.
Ovo što Vam predlažem, to nije ništa novo, na takav način su svagdje u svijetu, pa i kod nas, organizovane umjetničke akademije, ta forma organizacije ne podrazumijeva i veća finansijska ulaganja, već efikasniji, stručniji rad srodnih institucija. Ako ova forma nije moguća, onda u svakom slučaju treba izvidjeti mogućnosti stvaranja autonomije umjetničkih akademija u postojećoj univerzitetskoj strukturi.

DEFINISANJE PROBLEMA NA ALU U TREBINJU


Pošto u svim objavljenim pismima, inspektorskim nalazima i drugim aktuelnim sadržajima, niko ne dotiče ključni i najveći problem a to je NASTAVA.
Ovaj dio nastavnog procesa na umjetničkim akademijama lakše je sagledati nego na drugim fakultetima, svakom stručnom licu nije problem analizirati nivo nastave preko studentskih radova i godišnjih studentskih izložbi, tu se sve vidi i ništa nije moguće sakriti, način i metodologija u nastavi, sistem organizovanja i vođenja praktičnih vježbi, individualni i kreativni razvoj studenata, obim spoznaje iz teorije likovne forme, tehnološka i tehnička obučenost studenata, komparativno sagledavanje ukupnog nivoa nastave u odnosu na druge ugledne akademije i najnovija kretanja u vizuelnim umjetnostima.
Simptomatično je da baš ovaj dio, koji je jasan i svim materijalnim dokazima potkrijepljen svi izbjegavaju i niko ne vidi problem, a tu je suština studija. Svi se pozivaju na Zakon, ili statutarne odredbe i neke pravilnike, a problem nije ni u zakonu, Statutu Univerziteta, još manje u programima, problem je u provođenju tih programa u praksi sa nedovoljno stručnim i nekvalifikovanim nastavničkim kadrom.
Ja sam imao priliku da vidim, zaredom tri godine, godišnje izložbe studenata ALU Trebinje, sa žaljenjem Vam moram, sa svom moralnom i profesionalnom odgovornošću, reći da je nastava ispod nivoa amaterskih kurseva.
Da budem ilustrativan.
Zamislite studente muzičke akademije koji nisu naučili note i tehniku sviranja, kakav oni koncert mogu održati? To se upravo dešava u Trebinju svih ovih godina, samo što se to mora sagledati na drugi način.
Pošto sam rasterećen svih privatnosti, jer lično i privatno ne poznajem te profesore na Akademiji, nažalost ni njihova djela, i ako sebe smatram dosta informisanim u svojoj oblasti, vjerujem da sam dobro uočio i definisao sve probleme i smatram da je jedino moguće sveukupnom reformom Akademije riješiti probleme i postići neophodan nivo za akademsko obrazovanje.

PROGRAM REFORMISANJA ALU TREBINJE


1. Stopirati sve konkurse i odgoditi do daljnjeg
2. Izvršiti vanredni reizbor profesora i asistenata (komisiju sastaviti od profesora sa uglednih akademija, po principu matične komisije koja se koristi pri osnivanju fakulteta)
3. Profesorima, stranim državljanima, dodatno preispitati radne dozvole u skladu sa Zakonom
4. Izvršiti nove izbore dekana, prodekana i predstavnike u tjelima Univerziteta
5. Na mjesto sekretara zaposliti pravnika a administraciju rasporediti prema stručnoj spremi na odgovarajuća radna mjesta
6. Novom dekanu omogućiti, u najkraćem vremenskom roku, raspisivanje konkursa i poziv uglednim umjetnicima da se angažuju u nastavi
7. Oformiti adekvatnu studentsku službu
8. Osavremeniti i tehnički opremiti Akademiju za izvođenje savremene nastave
9. Iznalaženje rješenja za ateljejski prostor za profesore i asistente
10. Ostvarivanje stručne saradnje i transparentnost u radu Akademije
Ove reforme je moguće realizovati pod pokroviteljstvom Ministarstva za obrazovanje i kulturu uz saradnju sa Univerzitetom Istočno Sarajevo i gradom Trebinje.
I na kraju poštovani ministre Kasipoviću, obratio sam se Vama, zato što vjerujem u Vašu sposobnost i dobre namjere, kao i zbog apsolutnog uvažavanja Vlade Republike Srpske. Možete računati na moju stručnost i spremnost da pomognem u svakom časnom poslu koji je za dobrobit svih nas.

Uz puno srdačnih pozdrava

Prof. Milivoje Unković
Deutschland

1 коментар:

  1. rezultati su adekvatni zaposlenom nastavnom osoblju. dekan ALU zapošljava vanrednog profesora na "majke mi", pri tome dotična je stalno zaposlena i u Beogradu i na ALU, naravno u Beogradu ne radi kao vanredni profesor, već kao dir galerije. Pitanje, po kom zakonu je dozvoljeno da se ima stalno zaposlenje u obe države u isto vreme, po Dekanovom?

    ОдговориИзбриши