четвртак, 24. октобар 2013.

Ne uništavajte darovite studente

I kao javni i kulturni radnik, imam moralnu obavezu prema svome narodu i našoj djeci za čiju perspektivu nije mi svejedno, da ukazujem na probleme i da se angažujem i borim za bolje svih nas daleko od bilo kakvih ličnih interesa, što bi trebao da bude osnovni cilj svih nas i upravo zbog toga ponovo vam pišem u nadi da ste konačno shvatili da sam bio potpuno u pravu, što ni meni ni vama nije utjeha, i preduzmite konačno stručno rješavanje problema i skinite više sa dnevnog reda taj nagomilani nerad i primitivizma na Akademiji jer je to vaša obaveza.


Akademik Milivoje Unković je rođen 1944. godine u Nevesinju. Diplomirao je i završio postdiplomske studije na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu.
Do 1992. godine bio je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu i šef Odsjeka za slikarstvo.
Živio je i radio 20 godina u Njemačkoj.
Od 2011. godine živi i radi u Banjaluci. Povratak velikog slikara iz izbjeglištva ozvaničen je njegovom izložbom u Muzeju savremene umjetnosti RS u novembru 2011. godine.
Nije zaposlen ni na jednoj Likovnoj akademiji u RS.
Dobitnik je niza umjetničkih nagrada i priznanja.
Njegova djela se mogu naći u najpoznatijim galerijama i privatnim zbirkama umjetnina širom Evrope i svijeta.

Ovo pismo rektoru Univerziteta Istočno Sarajevo Mitru Novakoviću posao je iz Njemačke 21. januara 2010. godine.

Na žalost, ništa se poslije tog, kao i mnogo ranijih pisama prof. Unkovića, nije promijenilo.


Rektor
MITAR NOVAKOVIĆ
Univerzitet Istočno Sarajevo


Gospodine Novakoviću,
Obraćam vam se kao rektoru, što sam i ranije činio u našem pokušaju saradnje od prije godinu dana, a u povodu najnovijih zbivanja na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju.

Preko interneta i meni dostupne štampe, pročitao sam tekstove “Otvorenog pisma” upućenog Vama i ministru Kasipoviću, koje je uputila grupa nastavnika sa Akademije, u tom tekstu kao i nekim drugim pojavljuje se i moje ime u kontekstu nekih rješenja, što je i osnovni razlog moga javljanja.

Poznato Vam je, kada god su se pojavljivali problemi na Akademiji u prethodnim godinama, stalno je stavljano moje ime u opticaj kao rješenje za izlazak iz krize, a da pritom niko ozbiljno nije razgovarao sa mnom, izuzimajući pokojnog rektora Starovića.

Tako je i u ovom najnovijem slučaju, niko me nije zvao ni konsultovao a poznato Vam je da ja lično ne poznajem zaposlene na Akademiji, a i da me neko zvao ne bih prihvatio bilo kakvo učešće u takvoj formi rješavanja problema, jer je to ispod nivoa moga shvatanja tim prije jer niko od njih se ne bavi se suštinom a to je NASTAVA već pravnim problemima lične prirode što je prisutno kod obe suprostavljene strane i egoizmom u borbi za pozicije koje im objektivno i stručno gledano ne pripadaju.

Sa žaljenjem, danas još jednom mogu da potvrdim da sam kroz ponuđeni program reforme Akademije od prije godinu dana upućen Vama, stručno i argumentovano definisao sve suštinske probleme i jedini mogući način izlaska iz njih, da smo na tom ozbiljno radili kako smo se dogovorili danas bi imali jednu perspektivnu Akademiju, harmoničnu i stručnu na zadovoljstvo studenata koji i jesu u svemu ovome suština.

Vi dobro znate, da se mnoge stvari mogu zakonski pokriti da sve bude pravno pokriveno a da u suštini ništa nije riješeno od problema. To je najgora varijanta koja samo umnožava probleme u beskonačnost.

Ja sam u mojim prošlogodišnjim dopisima naveo, da ovi problemi traju od osnivanja Akademije, što znači da ste probleme naslijedili ali znači i da ih treba stručno rješavati a ne polovičnim rješenjima odgađati.

Možda Vam je moj ponuđeni program djelovao preradikalan ili nerealan, to je samo na prvi pogled, ako se suština stavi u prvi plan, STUDENTI I NASTAVA, onda tu nema dilema.

Sprovoditi nastavne programe mogu samo stručni i sposobni nastavnici, koji svojim djelom uživaju društveni ugled, koji imaju rezultate u razvoju kulturnih vrijednosti, sportski rečeno to je reprezentacija.

Nije mi jasno, zašto ste olako odbacili moj program i opredijelili se da podržavate uvezane nastavnike iz Crne Gore, koji ni u svojoj sredini ništa ne znače kao stvaraoci, čiji je osnovni cilj lako stečena plata po principu turističkog boravka na Akademiji a ne podizanje njenog nivoa, stručnosti i ugleda.

Čak i kada bi imali dobre namjere, ti ljudi nisu sposobni, izuzimajući vajara Radmilovića, da bilo šta urade što je prosperitetno za Akademiju.

Vi takođe znate, da nikom nije zagarantovano da do penzije bude na fakultetu, zato postoje reizbori kao filter pročišćavanja nesposobnih, onih koji su zalutali, koji su nesposobni ili onih koji nisu u stanju da napreduju jer ih je pregazilo vrijeme. Kao i u drugim oblastima, smjenjuju se ministri, predsjednici vlada, direktori, portiri, dakle oni koji nisu sposobni da odgovore obavezama, zašto onda to isto ne bi važilo za nesposobne nastavnike koji su na Akademiji našli socijalno utočište i urušavaju nivo univerzitetske nastave.

Moram još da Vam napomenem, da sama smjena dekana i dovođenje novog, što traže u “otvorenom pismu” ne rješava ništa, ma ko bio taj dekan. Akademiji je potrebno četiri, pet novih sposobnih nastavnika koji će svojim nivoom osvježiti nastavu i ukupnu atmosferu na Akademiji, mi takvih ljudi sposobnih imamo i takvi se ljudi pozivaju da dođu, to nije štimanje konkursa, već njih dovode njihovi rezultati u struci i ugled u društvu.

Tako rade svi univerziteti svijeta i niko ne čeka da se na konkurs javi neki slučajni prolaznik sa slučajnom diplomom koja ispunjava neki “minimum”, kako stoji u Statutu Univerziteta koji meni baš nije jasan, valjda treba težiti maksimumu.

Što se tiče Statuta Univerziteta, koji sam prostudirao preko interneta, želim da Vam rastumačim moj pravni položaj u odnosu na Univerzitet Istočno Sarajevo zato što u našim prošlogodišnjim kontaktima o saradnji niste dobro prostudirali Statut.

Po odluci Vlade Republike Srpske, Univerzitet Istočno Sarajevo, osnovan je kao sukcesor Univerziteta u Sarajevu, Član 6. Statuta Univerziteta Istočno Sarajevo, što znači nastavak rada sa istim legitimno izabranim profesorima, na drugom mjestu i u drugim prostornim uslovima.

Po ovom članu statuta, ja sam još uvijek profesor toga Univerziteta za koga nije potrebno raspisivanje nikakvih konkursa jer već postoji sva potrebna i legitimna dokumentacija.

To je vrlo jednostavno dokazati po našem zakonu što je koristio i dekan Kenjalović kada me zvao da dođem na Akademiju umjetnosti u Banjaluci 2004. godine da vodim postdiplomski studij, što sam tada odbio zbog mojih profesionalnih obaveza.

Dakle, Vaše prošlogodišnje potenciranje nekih konkursa i nekih zakonskih prepreka nije imalo nikakve osnove, ja sam to znao, ali nisam hteo da vam napominjem nadajući se da ćete studiozno raditi i sami uvidjeti grešku jer kako kažete morate se držati Statuta.

Ovo moje javljanje morate da shvatite kao dobronamjerno, ja jesam vrlo konkretan i argumentovan što nekad djeluje grubo, ali uvijek u granicama pristojnosti, jer je vrlo teško predočiti istinu koja nije prijatna a da ljudi ostanu ravnodušni.

Međutim, pošto je moja sva korespodencija vođena samo sa Vama vrlo otvorena u okviru struka bez privatnosti, sa savjetima koje bi morali uvažavati jer u ovoj oblasti ja sam se potvrdio na svim nivoima, zato razmislite dobro o saradnji sa tim ljudima na Akademiji koje podržavate, koji Vam svojom nesposobnošću zadaju glavobolju, uništavaju darovite mlade studente i prave štetu Republici Srpskoj u cjelini, jer vi ste se prihvatili obaveza da Univerzitet Istočno Sarajevo vodite prosperitetno i na nivou koji ta institucija treba da ima.

I kao javni i kulturni radnik, imam moralnu obavezu prema svome narodu i našoj djeci za čiju perspektivu nije mi svejedno, da ukazujem na probleme i da se angažujem i borim za bolje svih nas daleko od bilo kakvih ličnih interesa, što bi trebao da bude osnovni cilj svih nas i upravo zbog toga ponovo vam pišem u nadi da ste konačno shvatili da sam bio potpuno u pravu, što ni meni ni vama nije utjeha, i preduzmite konačno stručno rješavanje problema i skinite više sa dnevnog reda taj nagomilani nerad i primitivizma na Akademiji jer je to vaša obaveza.


Uz srdačan pozdrav
prof. Milivoje Unković
21.1.2010.



Нема коментара:

Постави коментар