Muke po Bakiru

Adil Osmanović, potpredsjednik SDA i dugogodišnji najbliži saradnik Sulejmana Tihića, preminulog predsjednika te partije, nije prijedlog SDA za mandatara za novi sastav Savjeta ministara BiH, kako se nadao.

Više od polovine od ukupno 29 članova Predsjedništva SDA podiglo je ruku za Denisa Zvizdića, predsjednika Kantonalnog odbora SDA Sarajevo koji je bio prijedlog Bakira Izetbegovića. Zvizdić je pobjedio Osmanovića sa 17 glasova za, šest uzdržanih, a niko nije bio protiv.

Bitka u SDA

Ovim je neosporno poražena struja SDA iz Republike Srpske, čiji najjači kadar je bio pokojni Tihić. Tu struju danas čine pored Adila Osmanovića, Sadik Ahmetović iz Srebrenice, Ramiz Salkić iz Bratunca (novi potpredsjednik RS). U taboru kontra Bakira su i Salko Sokolović iz Konjica, Sejad Delić predsjednik SDA u Posavini sa mjestom stanovanja u Sarajevu, Senad Šepić iz Cazina sa mjestom stanovanja u Sarajevu. Svi oni bili su bliski Sulejmanu Tihiću.  

Sam Adil Osmanović još u maju priznao je da unutar SDA postoji podjela na dvije struje i zagonetno dodao "vidjećemo kako će se stvari odvijati". Da li je to rasplet gledamo ovih dana? Da li je SDA pred konačnim raskolom na dvije struje ili dvije stranke, kako Bakiru preko medija poručuju SDA-ovci iz RS tvrdeći "kadrovski" pazar, znaće se veoma brzo. Ono što je neosporno jeste da su na sjednici Predsjedništva SDA prošlog četvrtka otkopane ratne sjekire, kako to obično i biva, ne zbog borbe za ciljeve, programe ili ideje, nego za fotelje.

Po kazivanju Salmira Kaplana, Salko Sokolović je prvi progovorio i rekao da SDA vode "sarajevski minderi” na šta mu je on odgovorio da i on i Zijad Hadžiomerović vode isti takav minder u Mostaru (aludirajući na kadriranje po "minderskim" sjedeljkama).

U toku kadrovskog boja za fotelje došlo je do čupanja grkljanja, rezanja vratova, a u sam finiš bitke umješao se i Vojislav Šešelj, vojvoda od Karlobaga i Virovitice, lično.  Logično, jer dok nema Šešelja, nema ni pravog fajta.

- Hadžiomerović mi je pred svima prijetio da će mi grkljan iščupati nakon što sam rekao da je nedopustivo što je kao direktor Instituta za medicinska vještačenja dao odobrenje za penziju ratnom zločincu Vojislavu Šešelju. Na to mi je on pred svima rekao “da mi Šešelj j... majku”. Ustao sam i napustio sastanak, povjerio se javnosti Kaplan.

Dan, dva poslije sjednice na kojoj je Zvizdić izbacio iz igre Osmanovića, nepoznatom rukom vodjena na noge je skočila boračka organizacija Srebrenice iz koje dolazi Sadik čiji prijedlog za predsjedavajućeg Savjeta ministara u liku Adila Osmanovića je propao.

Organizacija demobilisanih boraca ARBiH Srebrenica razaslala je u javnost otvoreno pismo "povodom nastavka egzegucije preživjelih žrtava genocida iz Srebrenice od strane Instituta za medicinsko vještačenje Federacije BiH". Hadžiomerović je optužen da ubija preživjele Srebreničane, jer je Institut za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja FBiH, na čijem je čelu, potvrdio invalidnost prve kategorije  Vojislavu Šešelju, čime mu je omogućeno da dobije penziju od BiH.

Oni su optužili domaće izdajnike i ratne profitere (ali ih nisu imenovali) da su  glavni egzekutori  Bošnjaka iz Srebrenice i zahtjevali od SDA da  hitno razriješi Zijada Hadžiomerovića sa pozicije direktora Instituta.

Zanimljivo je da struja SDA okupljena iza kandidature Adila Osmanovića sav svoj politički uticaj unutar SDA gradi radikalizacijom stanja u Republici Srpskoj, gdje im je politička baza. 

Republika Srpska je teren na kom se oni politički profilišu i redovnim, uglavnom što radikalnijim istupima, postaju prepoznatljivi na političkoj sceni, ali i unutar same SDA.  Ali očito to im nije bilo dovoljno da dobiju zeleni karton da mogu da prođu Koziju ćupriju i zavladaju sarajevskom centralom stranke. I sam Izetbegović izmedju redova to priznaje kada kaže da je kandidaturom Zvizdića SDA vratila svoju urbanu komponentu. Ruku na srce ništa sporno, kao veliki i kao najurbaniji i kao glavni grad, logično je da  Sarajevo ima dovoljno stručnih i stručnijih kadrova nego što je to Adil Osmanović.

Zato ma kako i koliko se Sadik Ahmetović, Adil Osmanović, Tarik Sadović dokazivali gradeći u RS imidž što mučenika, što "jedinih ovlaštenih" boraca za  prava Bošnjaka, to im jasno je nije, niti će biti dovoljno da potuku sarajevske kadrove SDA. Realno, oni su bili i jesu, za sarajevsku SDA, samo papci iz Podrinja.

Kadriranje

Ova mala aktuelna priča o SDA samo je još jedan dokaz više da je osnovni motiv svake političke bitke na ovim prostorima, bitka za funkcije,  kako izmedju partija, tako i unutar njih samih.

I to priznaje i sam Izetbegović kada odbacuje mogućnost da unutar SDA postoje ideološke frakcije, ali priznaje da postoji rivalstvo za funkcije i da je teško zadovoljiti aspiracije sa terena a da se to negativno ne odrazi na kvalitet kadrovskih rješenja. O mogućnostima da SDA na stručna mjesta ne predlaže članove partije, nego stručne ljude koji iza sebe imaju rezulatat u tim poslovima, Izetbegović i ne razmišlja. I nije jedini.

- Zašto stranke u ovako teškom vremenu na važne funkcije ne predlažu stručne ljude koji ne moraju biti njihovi članovi, ali neka budu njihovi kandidati? Ali onda šta ti ljudi mogu da urade, kada nemaju političku podršku? To je to vrzino kolo koje je nemoguće prekinuti, pita i odgovara na pitanja moj prijatelj.

U tom društvu analitičara okupljenih oko iste teme za svoj groš svi se ipak slažili da se Željko Komšić u svojoj političkoj borbi izdigao iznad čerupanja izbornog plijena, što bi kratkoročno moglo da mu šteti, ali dugoročno mu sasvim sigurno donosi korist.

Komšić je mudro i opasno dobro osjetio puls birača, pa je na agendu svog političkog djelovanja i djelovanja Demokratske fronte postavio kadrovsko pitanje kao suštinsko pitanje i uzrok svih naših problema i sunovrata. Ono na čemu insistira Komšić je prestanak zapošljavanja i kadriranja po stranačkoj i rodbinskoj liniji, što imponuje većini biračkog tijela, i njegovog, ali i tuđeg.

Zaoštrio je do kraja pa je DF prekinula razgovore sa SDA o formiranju vlasti na svim nivoima, dok SDA ne poništi sve konkurse za zapošljavanja u Kantonu Sarajevo, ali i drugim kantonima.

Komšić je, prepotentno sam sigurna, shvatio poruku onog mog  dopisivanja sa Dragom Savetom od prije sedmicu - dvije. Sjećate se onog pisma:  Draga Saveta, jesam li ja pametna, stručna i sposobna, jer nemam sertifikat nijedne političke partije da sam pametna, stručna i sposobna. Nisam član, niti sam bila član, niti ću biti član partije, tata mi je na onom svijetu 20 godina, mama me napustila, niko u bližoj i daljoj familiji nije u vrhu bilo koje političke partije.

Jasno je da Komšić shvata da je pređen crveni rubikon i da je još juče bilo vrijeme da se prekine partijsko-krvno kadriranje koje je na funkcije važne za napredak cijelog društva izbacilo ljude bez biografije.

- A element stručnosti? Ko si ti, šta si ti napravio u životu? Šta? Šta si ostavio iza sebe? Šta si postigao?, polemiše jedan drugi iz društva  analitičara okupljenih za svoj groš oko ove teške teme.

Jasno je da je Komšić toga svjestan i da na tom pulsu javnosti  kreira svoje političke poteze, gradeći imidž borca ne za partiju i uhljebljenje partijskih kadrova, nego za dovođenje stručnih ljudi na stručna mjesta koji će raditi za dobro naroda. Komšić insistira na tome da moraju da odu svi oni u čijim biografijama je zanemaren element stručnosti, a jedini uslov za njihovo postavljenje bio je pripadnost partiji i element poslušnosti čime su svojim neznanjem i nestručnošću proizveli ogromnu štetu po društvo. 

Iako Komšić ni po čem nije moj politički favorit, mora se priznati da potezi koje vuče nimalo nisu ni glupi, ni naivni. Komšić ne igra igru za jedan dan, zato mu se i ne žuri u vlast. On zna da je priča koju priča ona koju će popiti sav normalan svijet, više željan pravde nego hljeba.

Pored toga njega DF iako tek na početku svog političkog bitisanja  već je druga po snazi stranka iz FBiH u parlamentu BiH, a još uvijek nema ni blizu problema kakve ima prva u Bošnjaka, SDA.

Izetbegović je za razliku od Komšića u mnogo lošijoj poziciji, jer ga ale vrebaju i iznutra (SDA) i s vana (vlast). Ta teška pozicija lidera velike partije zahtjeva od njega da zadovolji sve: i stranačke apetite, i očekivanja birača, i uslove partnera, i lične projekcije.

Komšić za sada zadovoljava jedino očekivanja birača i radi na pridobijanju novih glasača. On čini sve da pošalje poruku da se nije borio za glasove da bi dijelo fotelje, nego da bi radio u interesu onih koji su za njega glasali. I to mu do sada dobro ide.

Kako će se dalje stvari unutar bošnjačkih političkih partija razvijati nezahvalno je predviđati. Ono što je jasno je da je SDA frakcija iz Republike Srpske potpučena u sarajevskoj centrali gdje im je poručeno da su se previše zaigrali i zaboravili gdje im je mjesto. Njihov atar je Republika Srpska i to im je po procjeni centrale SDA dovoljno za zadovoljenje političkih ambicija i kapaciteta. Najavom formiranja nove stranke SDA u RS oni su tu poruku očito i shvatili. 

Oni bolje upućeni u pregovore iza scene tvrde da će Izetbegović napraviti ustupak Komšiću, ma kako bio bolan za nezajažljive stranačke kadrove, željne i vlasti i moći i love. U ovom trenutku, realno, on drugog rješenja i nema.

Kako će u svemu tome na kraju poravanti račune sa frakcijom SDA iz Republike Srpske, ali i onom iz Hercegovine, zadaje mu sasvim sigurno mnogo veću glavobolju od svih uslova DF-a.

Sa ovdašnje tačke gledanja komentar na taj problem mogao bi se definisati narodnom poslovicom: Svaka sjekira sebi malj sječe. Kako god da se raskol u SDA završi, jasno je da ga je usjekla i Izetbegovićeva u Republici Srpskoj.