Jedan od najtraženijih narko-bosova Darko Šarić u
ponedjeljak će se poslije više od dvije godine skrivanja pojaviti pred sudom u
Beogradu. Prvo bi trebalo da bude saslušan o vezama s političarima i tajkunima.
Jedan bos i dva političara
Šarić će se najprije izjasniti o optužnici, a nakon
toga će početi saslušanje o odavanju službenih tajni njegovoj grupi, zbog čega
je pod istragom Branko Lazarević, bivši šef Kabineta ministra policije Srbije
Ivice Dačića i visoki funkcioner MUP-a Boris Gara.
Kontakti Lazarevića i Šarićeve grupe zabilježeni su na
130 diskova, fotografija, tonskih i video-zapisa koje je snimila BIA u vrijeme
kada je Lazarević kao šef Dačićevog kabineta bio jedan od najuticajnijih ljudi
u MUP-u.
Šarić koji je iz Dominikane, preko Podgorice, sletio u
Beograd ukazao se javnosti svjež, uljepšan zahvatima estetskih hirurga, u
snježnobijeloj košulji i odijelu istog časa procijenjenom na 2.500 evra.
Mjesec i po od kada je njegov advokat ponudio predaju,
jer je Šarić znao da je lociran u jednoj od zemalja Južne Amerike, pregovaralo
se o tajmingu izručenja.
Da se to dogodilo u subotu uveče, Aleksandar Vučić i
njegova stranka na izborima u nedjelju ne bi dobili 158 mjesta nego bi sami
sjedili u parlamentu, tvrde jedni. Da se to dogodilo u subotu uveče, poene je
mogao da pokupi Ivica Dačić, koji o operaciji Šarić nije znao ništa, a to Vučić
nije htio da dozvoli, kažu drugi.
Tužilaštvo tereti Šarića za šverc 5,7 tona kokaina i
pranje milijardi evra zarađenih švercom droge.
Imovina braće Šarić, Darka i Duška, koju je država
zaplijenila samo u rodnim Pljevljima, procjenjuje se na 12 miliona evra.
Pljevljaci i danas pred TV kamerama govore da je "Darko dobar momak koji
je za svoj grad učinio mnogo".
Iste godine kada je postao planetarno poznat zbog
zapljene dvije tone kokaina, u susjednom Prijepolju čula sam poneku riječ o
njemu. Pljevljaci su pričali kako je Šarić zapošljavao zemljake, stipendirao im
djecu na studijama u Beogradu, davao čak i novac za penzije.
- On je taj posao preuzeo od albanske i bošnjačke
mafije, ali drogu ne prodaje ovdje - govorilo se tih dana u Prijepolju.
Braća Šarići imali su i ne znaju gdje su šta imali na
Balkanu.
U RS Vrhovni sud osudio je nedavno njihovog saradnika
Zorana Ćopića na četiri godine zatvora zbog pranja novca klana kupovinom
bijeljinske šećerane. Hapšenjem ili predajom Darka Šarića, svejedno, otvara se
mnogo pitanja. Koga je sve plaćao, ko su mu jataci, za koga je radio, ko je
radio za njega, da li je Belvil izgrađen njegovim parama? Tužiocima je navodno
već predao CD-ove na kojima su dvojica političara snimljena u njegovoj vili.
Ko je šef klana?
Ključno pitanje na koje se čeka odgovor jeste da li je
Šarić šef narko-klana ili je to Miša Banana ili neko treći? Ukoliko se
ispostavi da je Šarić, onda on kao prvooptuženi ne može biti svjedok saradnik.
Ako je to Rodoljub Radulović zvani Miša Banana onda će se stvari odigravati
drugačije.
Na pomen upravo tog imena mjesecima se trese srpski
ministar policije koji je bio izopšten iz operacije Šarić i ostavljen postrani
da u kampanji poneki put otpjeva "Miljacku".
Darka Šarića je pet godina štitio vrh MUP-a, a sam
Dačić priznao je da se viđao sa Mišom Bananom, ali da nije znao ko je on budući
da ga MUP nikada nije obavijestio da je član Šarićevog klana.
Susrete sa Radulovićem priznao je i Dačićev savjetnik
Ivica Tončev, koji je rekao da je sa njim pričao o energetskom poslovanju, ali
da navodno ni on nije znao da se Miša bavi trgovinom drogom.
Zanimljivo je i to da je Šarić vlasnik veoma
popularnog noćnog kluba "Vanila" u sjedištu SPS-a u Beogradu.
Naš Naser
Definicija organizovanog kriminala kaže da organizovanog
kriminala nema bez sprege sa politikom ili vlašću. Zato je jasno da Šarić nije
mogao pasti dok politika nije dala zeleno svjetlo.
Ali nije Šarić jedini od sve djece koji se na ovim
prostorima bavi biznisom u kojem je posao brz a para laka.
Dio balkanske konfederacije organizovanog kriminala
traje od ratnog biznisa sa cigaretama, naftom i oružjem koji je potom prerastao
u šverc narkotika.
Šarić je u posao sa heroinom ušao sa Naserom
Keljmendijem, Sarajlijom iz Peći, čovjekom kojeg je američki predsjednik Barak
Obama stavio na crnu listu onih koji su najveća prijetnja SAD iz Evrope. Ni to
nije pomoglo da u Sarajevu bude podignuta barem jedna optužnica protiv njega.
U iskazu zaštićenog svjedoka datom još prije dvije
godine navodi se da su Naser, njegovi saradnici i desna ruka Almir Metović
dobili lične karte, pasoše i vozačke dozvole u BiH bez rodnog lista ili
uvjerenja o bilo kojem državljanstvu.
Svjedok je ispričao da su u tome direktno učestvovali
Bakir Izetbegović, Sefer Halilović, Haris Silajdžić i Fahrudin Radončić koji su
im obezbijedili ljude da završe papire.
Almir Metović, kao i Keljmendi, rođen je u Peći, a za
njim i Keljmendijevim sinom raspisana je potjernica za pokušaj ubistva u
Sarajevu.
Metović se bavio građevinom, a zaštićeni svjedok
ispričao je da je firma "Metović" d.o.o. bila podizvođač radova na
gradnji američke ambasade u Sarajevu poslije čega je američki izvođač radova
"Kadel" samo mjesec pred otvaranje zgrade raskinuo ugovor sa
Metovićem.
- Novac koji su Metovići dobijali na izgradnji
ambasade završavao je i u rukama političara. Veliki novac dali su Seferu
Haliloviću. Bio sam prisutan i kada je Lagumdžija dolazio do novca od Metovića
i Keljmendija. On nije želio mnogo da razgovara telefonom i da se sastaje sa
njima nego je slao manje ljude da obave te poslove - rekao je u istrazi o
Keljmendiju taj svjedok čiji navodi do danas nisu dobili epilog. Niti su
odbačeni, niti prihvaćeni.
Naser Keljmendi je desetak godina, koliko je živio u
Sarajevu, imao jake veze u policiji, politici, pravosuđu, a mediji su pisali o
njegovim kafanskim sjedeljkama sa policajcem Zejnilom Lučkinom, ali i tužiocem
Tužilaštva BiH Olegom Čavkom.
Naserov izvor u federalnoj policiji bio je Sidik
Ademović, koji je u Hagu bio svjedok odbrane njegovog prijatelja i saradnika
Nasera Orića. Orić je dugo u Sarajevu živio u Keljmendijevom hotelu "Kasa
grande".
Prema navodima iz iskaza svjedoka saradnika, klan
Keljmendi uspio je da korumpira dvije trećine ljudi u policiji i pravosuđu u
FBiH, pa nije čudno to što je Naser znao za svaku naredbu za pretres i za svaku
policijsku akciju, pa i akciju "Lutka" u kojoj je trebalo da bude
uhapšen i pobjegao je na Kosovo.
U istrazi koja je vođena protiv njega prije dvije-tri
godine provjeravani su i listinzi njegovih telefonskih razgovora. Utvrđeno je
tada da je Keljmendi bio u komunikaciji sa ministrom zdravlja u Vladi FBiH
Rusmirom Mesihovićem iz SDP-a BiH.
- Lidera SPD-a Zlatka Lagumdžiju i Fahrudina Radončića
u Dubrovniku 2010. godine izmirio je Naser Keljmendi, a sastanak je ugovoren
preko Mesihovića, koji je takođe bio na njemu - svjedočio je zaštićeni svjedok.
Poslije tog svjedočenja sve je zamrlo. Naser je
pobjegao na Kosovo, a sud u Prištini odbio je njegovo izručenje, jer su
"odbijene sumnje da je Keljmendi uključen u organizovani kriminal i
trgovinu narkoticima".
Keljmendi nije optužen ni u akciji "Lutka",
jer po zakonima BiH ne može biti optužen osumnjičeni koji nije saslušan.
Nerazjašnjene veze Zijada Turkovića i Nasera Keljmendija
donekle su koštale funkcije i glavnog tužioca BiH Milorada Barašina koji je
pomislio da je moguća pravna država i da je pravosuđe nezavisno, te da će kroz
istragu protiv Turkovića doći i do optužnice protiv Keljmendija. Takva naivnost
se plaća.
Policije u regionu sumnjaju da Keljmendi danas
suvereno kontroliše "tranzitnu" rutu na Balkanu preko koje narkotici
završavaju u EU, ali optužiti ga ne smije nijedna.
A i kako bi ako je tačno da je Keljmendi bio
finansijer crnogorske nezavisnosti, sponzor OVK, da u Crnoj Gori, na Kosovu i u
FBiH finansira i kontroliše brojne političare i zvaničnike.
Svi oni imaju interes da ga sačuvaju, jer može da ih
povuče za sobom. Besu mu nisu ni morali davati, čim su uzeli prvu novčanicu
ušli su u kolo iz kojeg se ne izlazi.
Zato pitanje za milion dolara glasi: ko je vlasnik
barem jedne polovine BiH? U gruntovnicama ne piše.
Нема коментара:
Постави коментар