Ko je ubio Djeda Mraza?

Nova godina će, razume se, stići i onima koji je ne budu čekali. Medjutim, sva čar i jeste u čekanju, a ne u Novoj godini. Lepo je čekati nešto u šta ste sigurni da ce doći. Čekali smo u životu razne stvari, to svi znamo, a uvek su nam i sigurno dolazile samo Nove godine...

Duško Radović

 

Prva i osnovna stvar uoči novih godina, onih krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih, bila je da nekome od raje starci odu kod rodbine na porodičnu feštu od dva litra "ždrepčeve krvi" i, naravno, isprazne stan.

 Nostalgija

Raja bi do tada obavila sve pripreme, iće i piće ranije nabavljeno udruženim snagama, čekalo je u šteku i čim bi starci zamakli za prvu krivinu i rekli da se pazimo i budemo dobri uslijedio je znak, naš je bio isprekidani zvižduk u istom ritmu sa tri pauze. I fešta je počinjala.

Na te novogodišnje derneke dolazili bi i znani i neznani, što je stan bio veći fešta je bila bolja.

Jedino što je moglo sveopšte veselje da učini manje dobrim bilo je da se neki zalutali papak dokopa "toske 10" ili kasetaša marke "grundig", koji nam je donijela rodbina na privremenom radu u inostranstvu ili je uz mnogo odricanja kupljen od šanera iz Italije.

Poslije ponoći "veseli" vlasnik stana molio bi goste da napuste objekat, jer bi, ako roditelji zateknu svu tu svitu, njemu nova godina mogla početi veoma bolno.

Uslijedilo bi brzo sređivanje bojnog polja, ali obavezno bi ponešto ostalo zbog čega se na samom startu nove godine ne bismo dobro proveli, poput pikavaca zabodenih u saksije ukrasnog kućnog cvijeća.

Bilo je i onih kokuznijih godina kada se uz nekoliko boca "rojala" raja sastajala na ulazu u haustor i čekala da stigne Nova, po običaju tačno u ponoć. To slavlje uvijek bi bilo kratkog daha, jer bi odnekud iz noći iskočio Milan ili Mustafa, drot na dežurstvu u naselju, sa namjerom da veselim slavljenicima prvi čestita praznik.

Ali te godine kokuzne ostajale su u pamćenju svježije i ljepše, od svih onih u kojima se mnogo godina kasnije slavilo u izobilju.

Tih godina šminkeri-papci dočekivali su nove godine u hotelu "Evropa" ili "Bristol", a mjesecima prije toga šili su večernje satenske toalete.

 Bilo je to vrijeme kada su se prasići pekli u pekari kod Zore na Marijin dvoru, onoj u kojoj su kifle oko tri iza ponoći bile najbolje i najslađe poslije neprospavane disko noći. Skoro isto toliko dobre kao uštipci u "Boemima".

 

Bilo je to vrijeme o kojem je nedavno nepoznati autor na FB napisao istinit i dirljivo nostalgičan tekst. Vrijeme odrastanja u kojem smo skriveni u žbunju iza zgrade pušili "kent" i sarajevsku "drinu" i skakali po krovovima zgrada sa gitarama u rukama izigravajući "Bitlse".

Tačno je da se boza pila u "Slatkom ćošetu", sladoled jeo u "Egiptu", girice u "Dva ribara", kolači u "Olomanu". Frikove smo glumili u "Kaktusu", diskoteci u kojoj se puštala najbolja muzika na Balkanu. Poslije Olimpijade radno vrijeme je produženo pa se sva raja preselila u diskoteku "BB", a potom i u "Slogu".

Džez i irska muzika slušala se u "Zvonu", kafa u podne pila u "Estradi", a večernje zagrijavanje počinjalo u "Crvenoj galeriji".

Bilo je to vrijeme izviđača i druženja uz logorske vatre od Treskavice do Rovinja, vrijeme u kojem su se ljudi dijelili samo na dvije vrste: na raju i papke. A papci nisu bili oni koji nisu odrastali u haustorima, već oni koji su papci zato što su papci i zato što nose bijele čarape.

Bilo je to vrijeme u kojem se novogodišnji program mogao gledati na postojeća dva televizijska kanala, naravno crno-bijelog TV prijemnika. Djeda Mraz bio je omiljeni lik koji je tih dana šetao gradom. Bilo je to vrijeme mladosti….

Zbog svega toga, i još koječega, naše nove godine i danas hrane nostalgiju. Zbog svega toga, i još koječega, naši klinci teško da će imati privilegiju da o novim godinama sa tim lijepim sjećanjima i žarom pričaju svojoj djeci.

Internet Nova godina

Ovu Novu godinu bilo je out slaviti sa društvom ili u diskoteci. In je bilo 31. decembra prirediti ili posjetiti nekoliko žurki, a novogodišnju noć provesti sam. Naravno, na nekoj od društvenih mreža, "Fejsbuku" ili "Tviteru".

Tviteraši su u novogodišnjoj noći bili posebno aktivni. Među prvima novu godinu čestitali su predsjednik Rusije Dmitrij Medvedev i srpski teniser Novak Đoković.

Đoković je na svom "Tviter" profilu napisao na engleskom - Srećna nova godina iz Dubaija, mnogo ljubavi, zdravlja, sreće i mira za sve moje prijatelje.

I nekadašnji predsjednik Generalne skupštine UN Vuk Jeremić čestitao je novu godinu tviterašima.

- Neka donese vama i vašim porodicama sve što vam srca požele - napisao je Jeremić.

Novi godinu čestitali su i Karl Bilt, Dejvid Kameron, Maja Kocijančić…

Poznati škutor Brega u novogodišnjoj noći nije tvitovao. Ponovo je bio rekorder u zaradi domaćih estradnih zvijezda. U Italiji je za jednu ludu noć inkasirao 150.000 evra. Ceca je "svom Beogradu" pjevala bez honorara pred Skupštinom Srbije. Slušalo je, kažu, 50.000 ljudi, a bivši savjetnik i drug Borisa Tadića, na "Tviteru" se oglasio opaskom: Kuda plovi ova lađa? To zna samo Žitorađa.

Prvi dan nove godine donio nam je poskupljenje cigareta, lažne "Kolibre" u jutarnjem programu TV Pink, a u Hrvatskoj je uhapšen Josip leks Perković, Medić je misteriozno poginuo na novogodišnjem dopustu iz zatvora. Viber je dotukao prihode telekoma.

Kažu da bi nova, 2014. mogla da nam donese izlazak iz krize, koja kod nas traje više od 20 godina. Oni skeptičniji poručuju da će ostati sve isto i da je jedino izvjesno da je 2013. bespovratno za nama.

Oni vidovitiji kažu da čuda više neće biti.

Po predviđanjima uglednog američkog naučnika objavljenim u "Njujork tajmsu" za koju godinu ćemo pored ljudi koje srećemo moći da vidimo njihove biografije i prevod onoga što nam govore na stranom jeziku.

Kompjuterima ćemo upravljati našim mislima, jedini drugima ulazićemo u mozak, pomjeraćemo stvari očima, a naše emocije i osjećanja biće svima dostupne na globalnoj mreži.

Liječiće nas roboljekari, a savjete će nam davati roboadvokati, nećemo voziti automobile jer će njima upravljati dži-pi-es, ostarjele dijelove tijela će nam zamijeniti novim, roditelji će dizajnirati svoju djecu po željama, a proces starenja će biti usporen.

Diktatori koji se plaše interneta biće davna prošlost, a društvo će se transformisati i iz kapitalizma u kojem je najvažnija razmjena robe i usluga preći će u intelektualni kapitalizam kojim će carovati znanje. Obistiniće se Čerčilova da su imperije budućnosti - imperije uma!

Američki naučnik Mičio Kaku nije otkrio kako će se nove godine slaviti tada. Ako je suditi po ovome što jeste rekao, vjerovatno ćemo snagom misli i uz pomoć modernih tehnologija moći u svoje društvo da dozovemo one koje volimo. Vjerovatno ćemo moći da se prebacimo na dio planete na kojem bismo željeli da dočekamo Novu, i ko zna šta sve još.

U ovom trenutku jedno je potpuno sigurno. Na novogodišnjem slavlju nikada više neće biti Djeda Mraza. I ne zato što je pretučen i zabranjen, kao u gradu sa početka ove priče. Djeda Mraza je ubio  internet!