I - šta smo ostavili djeci?

Bosnu i Hercegovinu je od 1995. do 2015 godine napustilo oko 200.000 ljudi. Najveće iseljavanje zabilježeno je prošle godine kada je otišlo 70.000 ljudi. Hrvatska je na nogama jer mladi ljudi odlaze, a prema procjenama 2030. godine zbog iseljavanje nedostajaće joj 300.000 radnika. Srbiju godišnje napusti oko 32.000 ljudi.

Da li mladi, obrazovani ljudi odlaze samo zbog toga što je BiH najsiromašnija zemlja u Evropi čiji je BDP po posljednjim podacima Eurostata 72% ispod evropskog prosjeka? Ili idu zbog toga što je u BiH trenutno oko 600.000 nezaposlenih, a u Republici Srpskoj 145.000? Da li ljekari i inženjeri odlaze zbog malih plata? Da li zbog toga svako ko može odlazi na studije što dalje odavde bez plana da se vrati kući? Da i zbog toga, ali i zbog mnogo drugih stvari.

Krajem januara jedan mladi čovjek osam dana je ćutao na Trgu republike, a njegova poruka bila je najtužnija srpska priča. Držao je praznu flašu i pretrpan ranac - spremajući se da zauvijek ode. 

Dražen Horvatić (22) potom je prešao na novu lokaciju, onu na kojoj se rastaje  - čekaonicu Aerodroma "Nikola Tesla". Držao je u ruci praznu flašu i na ledjima ranac.   

- Ova flaša je nekada bila puna vode, baš kao što je i Srbija bila bogata inteligentnim mladim ljudima. Sedam dana sam bio na ovom mestu i odlivao pomalo. Ovo je poslednji trenutak. Vode nema više. Danas odlazim i ja - rekao je Dražen pred odlazak u Dansku, tužan i pomalo nesiguran zbog hoda u nepoznato sa porukom da i voli svoju zemlji i da se nada da će jednom biti obezbjedjeni uslovi da se u nju vrati. 

Šta je to što mlade ljude tjera daleko odavde i zbog čega je to tako, da li se sistem vrijednosti u cijelom svijetu poremetio, a ovdje potpuno urušio, o tome je zanimljivo iz američkog ugla nedavno u Beogradu govorio gost Festa glumac Ričard Drajfus, najmladji "oskarovac" do danas.

Drajfus ali drugi 

- Naša djeca u Americi će nam se u jednom trenutku obratiti i reći: kako ste mogli tako da nas napustite? To smo uradili. Preuzeli su nas najgluplji, najpohlepniji kurvini sinovi ikada. Najsebičniji ljudi. Počelo je da me brine što ono što je nekada bilo važno u Americi i što je promijenilo svijet to više nije. Oko 98 odsto ljudi u svijetu nije imalo obrazovanje, sjekli bi im prste ako bi nešto naučili, bogati bi im odrubili glave da bi ih držali vezane, a Amerika je rekla: "Ako možete da dodjete do nas ako možete da pređete okean možete da dobijete besplatno ono što ste željeli: slobodu mišljenje, slobodu misli, slobodu izražavanja, slobodu mogućnosti". I to je promijenilo svijet. Potpuno je promijenilo zapadni svijet. Prosvjećenje Zapada bila je osnova američkog Ustava. Ali u školama se to više ne uči. Ne uči se šta se desilo sa Amerikom u istorijskom kontekstu. Amerika je postala kupljena i plaćena. Proklet bio ako to ostavim mojoj djeci. Mislim o djeci, jer ima četvoro najbolje djece na svijetu. Osjećam da se prema djeci ponašamo kao prema neprijateljima Ne pružamo im obrazovanje, ne dozvoljavamo da razmišljaju, ne dozvoljavamo im da razumom riješe problem, a sve to će nam biti itekako potrebno.  Ako djecu lišavaš obrazovanja, ako ih lišavaš sadržaja, to onda znači da ih tretiraš kao da su ti neprijatelji.  Zato bi naša proizvodnja mogla biti uništena i  naša vojska mogla bi biti nepouzdana, a onda će ljudi reagovati paranoično, jer radije će štititi svoje specijalne interese nego interese zemlje.

Glumac kojeg pamtimo po filmovima “Američki grafiti”, “Devojka za zbogom”,  “Ajkuli”, “Bliskom susretu treće vrste”.....godinama ima jednu drugu preokupaciju, kako promijenom sistema obrazovanja promijeniti nakaradni sistem vrijednosti u Americi i time zapadnu  civilizaciju vratiti onome na čemu je i nastala opštem dobru i napretku.

- Bio sam veoma uspješan glumac, zaradio sam mnogo novca i jednog dana sam rekao: Dosta! Povukao sam se i otišao na Oksford četiri godine. Želio sam da naučim koja je stvarno šteta nastala zbog toga što nije bilo podučavanja o suverenosti ljudi. Gradjansko pravo je pravo ljudi da kažu: "Ne napuštajte prostoriju gospodine predsjedniče morate da odgovorite na pitanje".  Vratio sam se i napravio Drajfusovu gradjansku incijativu koja treba da utiče na obrazovanje u srednjoj školi. Naš način života je degradiran, a to je degradiralo i vaš način života. Zato ako sredimo Ameriku sredićemo pola zapadnog svijeta. 

Najluđi ljudi u Kongresu SAD su ljudi koji su rođeni kada je gradjansko vaspitanje izbačeno iz plana. Nikada nisu poručili Ustav ili vrijednost i važnost pojedinca nad državom. Nikada nisu to učili, a sada prave zakone. Oni su budale.  Shvatite da je vaš primarni zadatak je da se držite javne službenike i procesa odgovorna prema zakonu i zajednici. Istraživačko novinarstvo mora ostati izvediv dio zdrave građanske kulture. 

Kriza koja je zavladala svijetom mora hitno da se rješava. Svaka zemlja ima obavezu da uči djecu građanskom vaspitanju i tome kako da budu najbolji građani, bez obzira da li je to Amerika ili Srbija. Ali, danas kao da više nema građanske kulture, nema, nažalost, ni sistema pravih vrijednosti, slobode govora. Javnost je zatrpana manipulativnim, propagandnim informacijama, više nema ni individualne odgovornosti, svi se kriju iza kolektivnog mišljenja i stava.  Mlađe generacije moraju da se uče duhovnim vrijednostima i građanskim pravima, da postanu svesni da svaki čovek ima svoj značaj, i da svaka zemlja ima svoje značenje. Poslednjih 25 godina, Amerika je postala zemlja koja je u vrijednosnom smislu izgubila značenje koje je nekada imala.

Sve to i još mnogo toga izgovorio je Ričard Drajfus, koji se sprema za ulogu Bernija Merdofa, u istoriji svijeta najvećeg finansijskog prevaranata sa Volstrita koji je klijente „olakšao“ za 65 milijardi dolara zbog čega je osudjen na 150 godina zatvora. 

Čar i veličina Amerike, uz hiljadu njenih mana o kojima govori Drajfus, još uvijek jeste u tome što ima snagu da snimi film o Merdofu, kao i u tome što ima hiljade Drajfusa koji se bore i rade za bolji sistem, za opšte dobro, i što ih zbog oštrih kritika društva, zbog nemilosrdnog detektovanja suštine problema u kojem se ne libe da "polupismene" kongresmene nazovu "budalama" niko nikada nije, niti će proglasiti neprijateljima Amerike. Veličina Amerike je u tome što još uvijek postoji granica i što još uvijek javnost umije da razlikuje one koji se bore za dobro cijele zajednice od onih koji imaju samo jedan interes, vlastiti. 

Zato zadatak Drajfusove fondacija i jeste da stvori lidere koji će u budućnosti dobro voditi Ameriku. Kroz tu fondaciju srednjoškolci se uče kako da logičkim putem dođu do  riješenja problema. Fondacija poseban prioritet daje djeci iz boračkih porodica, jer smatraju da upravo onima koji su se borili za Ameriku treba vratiti vjeru u njihovu državu. 

Greška u sistemu 

Da li zbog toga, kako tvrdi Drajfus, što je došlo do rušenja sistema vrijednosti u Americi ili iz potpuno drugih razloga koji ni slučajno nemaju planetarnu dimeniziju, možda je krajnje vrijeme da i mi sebi postavimo pitanje: Šta ćemo ostaviti svojoj djeci? 

Sistem u kojem se kupuje sve od diplome do doktorata, od statusa do priznanja, od članstva u hibridnim akademijama, u kojoj i dekani i profesori i ministri plagiraju disertacije i nučne radove, u kojoj predsjednici kupuju diplome fakulteta, a poslanici i ministri srednjih škola.

Sistem u kojem su nesposobni sa partijskim knjižicama nezamjenjivi kadrovi i nema veze što uništavaju javno dobro.

Sistem u kojem je lični interes jedini interes koji pokreće na aktivnost, ma kako bio upakovan u oblandu opšteg dobra.

Sistem u kojem milioneri nisu oni koji su zaradili novac zahvaljujući vlastitoj sposobnosti, nego zahvaljujući poslovima sa državom, uz jedva  jednog ili dva izuzetka koji su svoju sposobnost pokazali i van granica.

Sistem u kojem javnost na sve to ćuti. Sistem u kojem javnost i ne postoji.  Javnost kao združena reakcija cijele zajednice na neki problem, devijaciju koju je neko otrkio, raskrinkao, a koja je opasna po društvo.

Sistem u kojem kada reakcija zajednice izostane, onaj koji se upustio u razotkrivanje problema u najboljoj namjeri za napredak društva, umjesto nagrade, shvati da je "pišao uz vjetar" pa se sve to što je ispišao vratilo na njega zbog čega samo i jedino on smrdi.

Sistem u kojem smo pravo javnosti da zna zamijenili pravom javnosti da ne zna, u kojem je sve na tržnici i istina i laž, i pravda i nepravda....

Sistem koji ubrzano proizvodi mediokritete, štetočine i parazite koji nemaju ni vlastiti stav ni vrijednost, ali se savršeno uklapaju u šablon ispodprosječnosti.

Sistem u kojem je osrednjost kvalitet, a uspjeh grijeh koji se ne prašta.

Sistem u kojem uspijevaju poslušni i nesposobni, a stradaju kreativni, misleći i sposobni.

Sistem u kojem je često citirani američki status: „Djeco budite dobri prema štreberima, oni će vam jednoga dana biti šefovi”, dobio oblik prilagodjen našoj realnosti: "Djeco budite dobri prema onima koji pišu "neznam", "nemogu", "sumljam"... oni će vam jednog dana biti direktori".

Sistem u kojem se (kako napisa jedan mnogo pametniji od mene) glupost lažno predstavlja kao pamet, površnost kao znanje, a koristoljublje kao prijateljstvo.

Eto to smo mi ostavili svoj djeci, dragi Drajfuse. To nudimo revolucionarima koji imaju 17., 18, 20. i željni su znanja, spremni da  promjene svijet i pomjere granice. Priznaćeš, sasvim dovoljno da pobjegnu što dalje on nas. I da u koferu ponesu omiljenu "Himnu maršala Mita" kao opomenu da tamo daleko moraju da uspiju, isto kao što su stari u Hercegovini nekada u svijet slali svoju djecu dajući im kamen koji ih je opominjao šta ih čeka ako ne završe posao zbog kojeg su otišli od kuće.

"Himna maršala Mita":  Kupi je, pokaži je, maši njome, hvali se/ dok budala uči, imam načine drugačije/ ovde vlada maršal Mito, uzmi lepo plati je/ Kupi je, plati je, urami je, okači je/ kupi sebi, bratu, sestri, uzmi i za svastike/ i ne štedi ambiciju, nemoj da si škrt/ posle obične diplome, kupi sebi Dr.....

                                                           (Nastaviće se)