Počelo je.....

Kampanja još nije zvanično ni počela, a već su se mnoge karte otvorile:  od Ćane, preko Keljmendija do zdravstvenih kartona ko je lud, a ko nije.

Mediji, koji nisu američki transparentno objavili koga će podržati u ovoj kampanji, odavno su se jasno diferencirali i mnogo prije početka kampanje pokazali koje stranke i koalicije su njihovi favoriti.

Ko tebe Ćanom...

Tako je u RS u kojoj se odlučujuća bitka za glasove vodi izmedju vladajućeg SNSD-a i opozicionog "stuba" Saveza za promjene - SDS-a i medijska scena podijeljena na isti način. Jasno i transparentno jedni podržavaju vlast (njih zovu "režimski"), a drugi opoziciju (njih zovu "nezavisni") sa nadom da će 13. oktobra konačno postati režimski. 

Proteklih dana predkampanje političke i medijske vojske sukobile su se na slučaju Ćana i istraživanjima javnog mnjenja ali i gledanosti.

I sve je bilo OK dok se nezvanično baratalo podatkom koga je Ćana pozdravila na Manjači, a koga nije, ali se atmosfera zagrijala do tačke ključanja kada je Ćana, ključni svjedok, javnost detaljno informisala o pozdravima i pjesmama na Kočićevom zboru. Ćana je lijepo rekla da je ona informisana persona i da zna ko je predsjednik RS, da je lijepo vaspitana te da je pozdravila predsjednika. Rekla je i da zna ko je Ognjen Tadić, kandidat za predsjednika, i da je i njega lijepo pozdravila.

Oni koji su osmislili slučaj Ćana, pokušavajući od njega da naprave prvorazrednu političku aferu, izjavu estradne umjetnice nisu dočekali sa oduševljenjem pa je Ćana, koja im je bila ključni argument u borbi za vlast, postala predmet ismijavanja. Badava. Ćaninom izjavom slučaj  Manjača je okončan. Naravučenije glasi: Ko drugom Ćanu kopa, sam u nju propada.

Nekako u isto vrijeme u osvajanje biračkog tijela krenulo se i sa prezentovanjem anketa o istraživanjima javnog mnjenja. U zavisnosti ko je vlasnik istraživanja ili naručilac istog kreću se i njegovi rezultati gore - dole pet šest procenata. Ako se zna da je statistička greška minus - plus tri odsto, situacija za sada izgleda napeta. Stručnjaci u vodjenjima i praćenjima izbora slažu se u jednom - izbore odlučuje predizborna kampanja. 

Istovremeno su "režimski" i oni koji se bore da to postanu 13.10., krenuli u otvoreni boj mjerenjima gledanosti. Upućeni u tematiku tvrde da u nedostatku broja pipliometara (aparata koji mjere gledanost tv stanica) procente po svom interesu namiče Safet Oručević, ali to je za drugu priču.

Kampanje

Ako je suditi po dosadašnjim istupima kandidata SNSD-a osnovni pravac njihove kampanje biće zaštita nacionalnih interesa, zaštita interesa Republike Srpske i spoljno političke teme kao što su odnos RS sa Sarajevom, Rusijom, EU i slično.

SDS-ova kampanja baziraće se, i to je jasno, na unutrašnje probleme u Republici Srpskoj. U centru te kampanje je borba protiv kriminala i korupcije, što im uz činjenicu da nisu na vlasti u RS devet godina daje veliki manevarski prostor.

Naravno i tu će biti kalkulacija. Izvori blisku SDS-u tvrde da neće jurišati na sve političke protivnike jednako, jer su im neki od njih (za sva vremena i sve sisteme) navodno već poslali signale da će im se kasnije pridružiti. Zato je rukovodstvo stranke već dalo direktivu članstvu da ne dira neke teme i zaobidje neke ljude.  

U odnosu na 2006. godinu uloge u ovoj kampanji su  zamijenjene. Ako me pamet služi, a služi Bogu hvala, na tim izborima sadašnja kampanja SNSD-a bila je kampanja SDS-a, a sadašnja kampanja SDS-a bila je kampanja SNSD-a.

SNSD je 2006. godine u kampanji obećavao borbu protiv kriminala i korucije i zaživljavanje pravne države. SDS, iako je pokušavao, nije mogao da se zakloni iza odbrane nacionalnih interesa RS jer je uveliko trajao prenos nadležnosti RS na BiH, a nad glavnom je visila i reforma policije i javnog rtv sistema. Pedi je bio u punoj snazi.

Jasno je još nešto, a to je da će i jedni i drugi, i SNSD i SDS, glavnu bitku u ovom mjesecu voditi za neopredjeljene birače, koji bi mogli da odluče ishod izbora.

Vidljivo je da su stratezi kampanje procijenili da kada je SNSD u pitanju najviše šansi da pokupi glasove neopredjeljenih ima Igor Radojičić, što je vjerovatno razlog za rano isticanje njegove kandidature za postiizbornog premijera.  Da li su iz rukava izvukli pravog džokera nezahvalno je, a nije ni benigno, prognozirati.

SDS se za glasove neopredjeljenih bori istim metodama kojima je to radio SNS u Srbiji, okupljajući oko sebe svakodnevno što veći broj udruženja, organizacija, društava.... čega god. Stratezi kampanje SDS-a vidljivo je i u medijskim istupima preslikali su SNS, pa Tadić, kao i Vučić, govori vrlo koncizno, staloženo, utišanim tonalitetom, stvarajući sliku odmjerenog, umjerenog i smirenog lidera. Fazon sa rukama vjerovatno ide u fazi dva.

Kuriozitet ovih izbora svakako je i prva kandidatura jedne dame za člana Predsjedništva BiH. Za tu poziciju, ako je vjerovati istraživanjima javnog mnjenja, mrtva trka vodiće se izmedju Željke Cvijanović i kandidata Saveza za promjene Mladena Ivanića.

Iako je najjači adut Cvijanovićeve upravo to što je dama, a dama ima pravo da pokaže osjećanja i saosjećanje sa onima koji daju glasove,  evidentno je da se ona od majskih poplava, u kojima je svjesno ili ne počela da gradi taj imidž, iz neobjašnjivog razloga udaljila od njega.

- Više naklonosti Željki Cvijanović donijela je suza u oku dok je obilazila poplavljene koju je snimila kamera ATV-a u maju, nego sve poslije toga, složila sam se sa zapažanjem u startu.

Mladen Ivanić poznato lice na političkoj sceni u ponovljenom jurišu na fotelju u Predsjedništvu BiH, nada se da ovoga puta neće biti Rajka Papovića da mu preotme procente u finalu, te da će pored glasova SZP u njegovu korist glasati i bošnjačke partije okupljene u koaliciju "Domovina" što bi moglo da bude tas na vagi za ispunjenje njegove višedecenijske želje.  Najveći Ivanićev problem, koji ni sam sebi ne smije da prizna, je to što ni svi članovi SZP neće glasati za njega.

Baš ta činjenica mogla bi da odluči pobjednika za ovu funkciju, kao i veoma hitno prekomponovanje kampanje Željke Cvijanović koja bi bez stida trebalo da pokaže žensko lice politike. Ako se tome pridoda Ivanićev neizgradjen medijski nastup i stajling političara iz 1948., teško da će mu pomoći zlatna ribica "Domovina".

Hermetički zatvoren medijski prostor za trećeg kandidata za srpskog člana Predsjedništva BiH Gorana Zmijanjca jasno govori da nijedan ni drugi blok nemaju jasnu procjenu kome bi mogao da uzme glasove, a kome indirektno donese korist.

Iako je i stranaka i koalicija i kandidata i funkcija mnogo, oštrica svih medijskih i političkih udara i ove kampanje i dalje je na lideru SNSD-a i kandidatu za predsjednika RS u još jednom mandatu Miloradu Dodiku.

Jasno je da je procjena političkih protivnika da rušenjem Dodika ruše vlast koju kao njena najjača figura upravo on personifikuje, ali nije jasna strategija SNSD-a i njegovih koalicionih partnera zbog čega na prvu liniju fronta ne isturaju nikoga u pomoć. Nikoga ko bi barem čisto kolegijalno mogao sa Dodikom da podijeli svu žestinu napada.  To nije nemoguće i neizvodljivo samo kada bi se barem još jedan funkcioner SNSD-a, DNS-a ili SP uključio u politički život na isti način, istom retorikom i tvrdim političkih stavom kao Dodik i tako privukao pažnju na sebe.

Od političkih i medijskih napada pošteđen je kandidat SDS-a za predsjednika RS Ognjen Tadić, koji u kampanju što se toga tiče ulazi prilično relaksirano, jer njemu niko nikada nije vadio bilo kakav prljav veš ili se na taj način bavio njegovom biografijom.  Biografija Ognjena Tadića za sada je ona koju je on ispisao u vlastitoj kandidaturi. Da li će tako i ostati, vjerovatno znaju i sa tim računaju stratezi kampanje i politički stratezi SNSD-a.   

U trci za iste funkcije ponovo su i oba aktuelna potpredsjednika RS. Predsjednik Partije ekonomske i socijalne pravde Emil Vlajki u izbornu trku krenuo je uz pomoć ex predsjednika Predsjedništva jednog od nekoliko SNS-ova u RS, a sada svog potpredsjednika i nosioca liste za Skupštinu RS u izbornoj jedinici 2, Vinka Perića i njegovog Vikom medijskog carstva. Budući da je prošli mandat obezbjedio sa manje od 3000 glasova za toliki broj zaokruženih listića mudro je procijenio ni sada mu neće trebati više.   

U punom kapacitetu ovih dana u izbornu trku krenula je Perićeva Vikom TV, a takav spektakl nisu mogli da predvide ni vidovnjaci iz Naderalista. Akademik Perić u nastupu sa koalicionim partnerom dr Milojevićem istakao je već kandidaturu za premijera. U slučaju da se to ostvari Milojeviću je javno obećao da će biti "ministar čega oće". Pomoć je obezbijedio i na ovom i na onom svijetu, uz politički testament Džona Kenedija, ali to morate gledati na Vikomu.   

Na ovim izborima trči i nekoliko novih partija.  Da li će i koja od njih uspijeti da postane parlamentarna odlučiće politička hrabrost i prepoznatljivost koju pokažu u kampanji.  Za uspjeh u politici, kao i u svakom poslu, preduslov je hrabrost i što manje kalkulacija i mudrovanja. Strategija reći da ništa ne kažeš, napasti da nikoga ne napadneš, obećati da ništa ne obećaš, nikome neće donijeti „prelazak cenzusa“. Zanimljivo je da se u nekim anketama po prvi put pojavljuje Stranka pravedne politike, a da li će tako biti i 13. oktobra opet će odlučiti mjesec kampanje pred nama.

Da te nije Alija.....

 

Slično kao u Republici Srpskoj kampanja mnogo prije zvaničnog početka kampanje, petka 12. septembra, počela je i u FBiH. Favoriti za bošnjačkog člana Predsjedništva, tvrde prognozeri, Bakir Izetbegović i Fahrudin Radončić. Čak i sam Bakir I. u posljednjem intervjuu daje prednost Radončiću, prognozirajući da mu glavni rival neće biti kandidat DF-a Emir Suljagić nego upravo on.

I dok Princ Izetbegović biračima Alijin put, uz stihove: "Ja bih svjetlo zvao mrakom da te nije Alija", Radončić kampanju vodi uz nezvanični slogan "držite SDA kriminalce". U većem broju glasova mogla bi da mu pomogne, po mišljenju mnogih, i kandidatura ex reisa Cerića koji je navodno osmišnjen projekat da bi uzeo glasove SDA.

Ni SDA ne ostaje dužan Fahri dovodeći ga u direktnu vezu sa ubistvom Ramiza Delalića Ćele, a on uzvraća da nije imao motiv i da se nikada ne bi našao na optužnici protiv Keljmendija da nije politička konkurencija Bakiru I.

Do kraja kampanje izvjesno je da će na sve strane da leti prljav veš. Već je u eter otišla dijagnoza o "ludom" Suljagiću, kao i patriotski udarac Bakiru I. da je "ostao  dosljedan svom kukavičluku, jer se "u ratu krio u sefu Narodne banke, a prošlog februara kada je narod izašao na ulice, naredio policiji da umjesto zgrade Predsjedništva BiH čuva njegovu vilu na Poljinama".

Da li ili ne Suljagić, kako tvrde njegovi politički rivali, boluje od PTSP-a, da li je Bakir Hadžiomerović sakrio imovinu u kartonu ili ne, da li je liječen od alkohola ili nečeg drugog sve to će u narednom mjesecu da  vrca na sve strane. 

Kao i u RS i u FBiH je medijska scena u službi jednih, drugih i trećih.  Jasno je da je uz Fahru njegovo medijsko carstvo okupljeno oko Dnevnog avaza, plus mogalo bi biti i BHRT. Uz Bakira I. su svi preostali printani plus FTV.

Treći manji dio uglavnom portala vodi bitku na strani Lagumdžije ili Komšića, žestoku i beskompromisnu kako samo mogu da se tuku dojučerašnji partijski drugovi. Kako će se do kraja kampanje ponašati SDP i DF i ko će uspijeti da urami veću sliku Josipa Broza gledaćemo u 30-todnevnoj političkoj sagi.

Ono što je izvjesno u hrvatskom biračkom tijelu stvari su nešto jasnije, nezavisno od hapšenja dinastije Lijanović, osnivača i lidera stranke Radom za boljitak, dva dana pred kampanju.

Ovo kratko, površno posmatranje iz publike, dovoljno je za zaključak da je pred nama jedna od najžešćih kampanja od Dejtona. Ulozi su veliki koliko je velika i moć i novac. Nije sgoreg podsjetiti da je plata poslanika RS veća  od plate ministra, a odgovornost nikakva. Da je plata poslanika u Parlamentu BiH veća od plate predsjednika RS, a odgovornosti nema. Ako se tome pridoda uticaj, moć i mogućnost lobiranja za zakone.......onda ne čudi političko angažovanje i pojavljivanje na izbornim listama velikog broja do sada apolitičnih.

Ali ono što je karcionom u metastazi, čije posljedice će teško ko moći da popravi, bez obzira na rezultat izbora, praksa da partija ima prednost nad strukom i da je u svim sferama od kulture, sporta preko medicine do nauke stranački sertifikat postao garancija i pameti i sposobnosti. 

I još jednom: Dok ne prodju izbori, Panjkoviću, svi smo mi Šojić.