Skupštinski obrti

I dok se javnost u Srbiji posljednjih mjeseci trese oko plagijata i nepostojećih doktorata jednog ministra, jednog opozicionara i vlasnika najmasovnijeg privatnog fakulteta (zaduženog za "obrazovanje" državnih službenika) kod nas traje proces verifikacije brzinskih diploma do čije ekspanzije štancanja je došlo posebno u posljednjih desetak godina. 

Narodna skupština RS prošle sedmice usvojila je još jednom izmjene Zakona o zvanjima koja se stiču završetkom visokog obrazovanja i to po hitnom postupku. Poslanici su te izmjene usvojili na prijedlog poslanika Gordane Đurić, iako je protiv njih izričito bila Vlada RS, tačnije resorno  Ministarstvo prosvjete i kulture RS.

Samo nekoliko mjeseci ranije, 10. aprila ove godine Narodna skupština RS usvojila je Zakon o zvanjima koja se stiču završetkom visokog obrazovanja čiji predlagač je bilo Ministarstvo prosvjete, a kojim se uređuje sticanje i korišćenje strukovnih, akademskih i naučnih zvanja.

Prema tom zakonu u kategoriji akademskih zvanja titulu "diplomirani" stiču oni studenti koji završe studije sa 240 ECTS bodova (četiri godine studija). Prilikom razmatranja Zakona uloženi su i amandmani, među kojima i amandman poslanika Gordane Đurić da titulu "diplomirani" stiču i oni koji završe trogodišnje studije i imaju 180 ECTS bodova. Amandman Đurićeve je tada odbijen.

Dan poslije resorni ministar otišao je u srce pobune, na Poljoprivredni fakultet u Banjaluci u pokušaju da smiri strasti jer su studenti tog trogodišnjeg studijskog programa tražili da dobiju zvanje diplomirani.

Pobuna je krenula sa fakulteta na kojem je upravo poslanik Gordana Đurić profesor, a njen suprug Nikola Mićić godinama bio dekan.

Ali nije ovo tekst o bračnom paru Đurić Mićić, nego o tome kako lični interesi kreiraju i jednu osjetljivu oblast, oblast obrazovanja od koje zavisi razvoj cijele zajednice decenijama unaprijed.

Nejasno je kako i zašto je Narodna skupština RS na dnevni red stavila prijedlog za izmjene zakona poslanika Gordane Đurić i izglasala ga, kada je isti taj amandman odbila samo nekoliko mjeseci ranije - 10. aprila ove godine? Ali ono što je jasno jeste da od aprila do juna nije došlo do bilo kakve promjene u činjeničnom stanju ili pravnom osnovu za izmjenu Zakona o zvanjima.

Iako u  našem okruženju ne postoji nijedna zemlja u kojoj se trogodišnje studije završavaju sticanjem zvanja "diplomirani", ni to poslanicima nije bilo važno jer su očito bili rukovođeni inovativnom idejom da i mi bar u nečemu budemo prvi i originalni.

Ono što je nejasno jeste kako je moguće da su narodni poslanici među kojima ima i profesora univerziteta, a i onih koji su završili četvorogodišnje studije u vremenu u kojem je Bog hodao po zemlji, podigli ruku za izmjenu zakona koji i njih i njihovo obrazovanje lično devalvira?

Malo li je što u ekspanziji proizvodnje diploma i doktorata zauzimamo vodeće mjesto u Evropi? Malo li je što nam se Megatrendovi nalaze u svakom sokaku? Malo li je što su se i kriminalci okitili titulama doktora nauka?  Malo li je što niko ne postavlja pitanje ko su vlasnici fakulteta, kada i kako su postali doktori nauka? Malo li je dr Duduka?

Prije nekoliko godina čitala sam kako je Halid Muslimović u 47. godini u rodnom Prijedoru upisao Koledž za informatiku i menadžment "Janjoš", Odsjek ekonomija. Ovaj folk pjevač prije toga završio je metalsku školu 1978. u Jesenicama u Sloveniji, a 2003. naknadno četvrti stepen u Banjaluci. Na "Janjošu" je bio izvrstan student i veoma brzo stekao zvanje diplomiranog ekonomiste. Nekako u isto vrijeme fakultet je veoma brzo završio i student Naser Orić, nekako odmah po povratku iz Ševeningena.

Ovo su dvije istinite priče u moru istih. U zemlji u kojoj su profesori smislili aforizam: Ko nema u glavi, tata mu ima u džepu.

Ovih dana poslije razotkrivanja Šapićevog plagijata, jedan oštroumni sunarodnik iz dijaspore postavio je suštinsko pitanje: Nije mi jasno zašto kupuju doktorate i diplome? Zar nije značajnije uspjeti u životu sa "srednjom školom"?

Jeste, ali u Americi! A to je mnogo daleko odavde.