Kod nas toga nema :)

  

Kod nas nema plagijatora.

Kod nas nema brzinskog štancanja diploma ni na privatnim, a ni na državnim fakultetima.

Kod nas više od polovine činovnika i direktora nije steklo diplome i zvanja studirajući uz rad (na važnim mjestima).

Kod nas nikada niko nije nekom budućem direktoru ištancao diplomu, a da ispite polaže poslije, fiktivno.

Kod nas nema šanse da neko prvo magistrira, a potom diplomira.

Kod nas su svi vlasnici privatnih fakulteta istaknuti intelektualci i priznati naučnici.

Kod nas svi dekani imaju izvrsne naučne reference i nijedan nema  spornu ni diplomu ni zvanje.

Kod nas nema šanse da poslovodja nekog recimo supermarketa postane redovan profesor ekonomije.

Kod nas ove godine 15 građana Niša ne brani doktorsku disertaciju na  jednom fakultetu.

Kod nas nema Megatrendova, univerziteta zaduženih za snabdijevanje administaracije diplomama.

Kod nas nema univerziteta na kojima se pada jedino niz stepenice.

Kod nas nema univerziteta na kojima odgovor na pitanje: Za koliko završavaš godinu? Glasi: Za 5000 KM!

Zato su kod nas svi ovih dana šokirani neslavnim primjerom srpskog ministara policije Nenada Stefanovića. Sablažnjavaju se po kafanama, kućnim druženjima, prepričavaju u dugim telefonskim razgovorima. Fenomenom Megatrendizacije bave se novinari, "radnici" na društvenim mrežama, analitičari... svi preneraženi i šokirani. Preko plota se bolje vidi, a i nije opasno.

Megatrendizacija

Ministar policije Srbije Nebojša Stefanović u junu prošle godine odbranio doktorat na Megatrend univerzitetu u Beogradu na temu "Nova uloga strategijskog menadžmenta u upravljanju lokalnom samoupravom (primer grada Beograda)". 

Ovih dana za Peščanik detaljnu analizu njegove disertacije uradila  su tri profesora svjetski prestižnih univerziteta i utvrdili da  doktorat obiluje plagijatima, kao i da je naslovna tema promašena jer se Beograd iz naslova disertacije pominje u jednom od 16 poglavlja.  Već uveče sajt Peščanika je oboren, a ujutro se oglasio dekan Megatrenda Mića Jovanović lično koji je rekao da je Stefanovićev doktorat "autentično naučno delo", a profesori koji su ga analizirali  "nazovi stručnjaci". Jovanović je potom, oprobanom taktikom, slučaj plagijat prebacio na teren politike, uz tvrdnju da se tu radi o "napadima sa političkom konotacijom".  

Poodavno sam čula kako na tom Megatrendu studira armija od oko 25.000 ljudi, da je prva godina besplatna, a poslije te oderu. Navodno da ga uglavnom upisuju bogati, a loši đaci koji ne mogu da se upišu na državni univerzitet ili su tamo gubili godine pa im se sada žuri da završe.

Mnogo legendi se vezuje za Megatrend. Kao i mnogo javnih ličnosti. Bivši ministar prosvjete Srbije Žarko Obradović bio je istovremeno i ministar i profesor na Megatrendu. Boris Tadić je 2008. tamo držao predavanje. Profesori na Megatrend univerzitetu su sadašnje i bivše ministarke Zorana Mihajlović, Jadranka Joksimović i Alisa Marić, zvjezda Pinka Lea Kiš, a počasni doktor Milutin Mrkonjić. Izvršni direktor Megatrenda je Milica Gajić, supruga Marka Miloševića.

Megatrend su završile i mnoge estradne ličnosti, među kojima je i  pjevačica Nataša Bekvalac, a Vesna da Vinča i Ekstra Nena (asistent Megatrenda) doktorirale su na tom univerzitetu.

Megatrend vjerovatno jeste, ali na žalost nije jedina prodavnica diploma. Eto ministar Velja Ilić nije magistrirao na Megatrendu, nego u Čačku. Na Megatrendu nije diplomirao ni Toma koga klinci zovu Toma Diploma. Ni bivši ministar vojni Dragan Šutanovac nije ekspresno diplomirao na Megatrendu netom nakon što je postao ministar. Ni Jorgovanka nije student Megatrenda ona je diplomirala na Univerzitetu "Educons" iz Sremske Kamenice. Taj Educonos je veoma blizu onog drugog univerziteta Fabus, koji je u RS veoma popularan i na  kojem je diplomirao i doktorirao veliki broj ovdašnjih direktora, poslanika i drugih važnih faca. Taj fakultet je imao i svoju ispostavu u Hercegovinu, u jednom svadbenom salonu u Grudama. Ne znam da li je još uvijek otvorena.

Nije Megatrend "najgori od sve djece", niti je jedini (svako ima svoj Megatrend), ali je jasno je da je uticaj Megatrenda na srpsku političku scenu i intelektualni kapacitet države Srbije u ovom trenutku u mnogome odlučujući zbog čega se ovaj fenomen i zove Megatrendizacija Srbije.

Tim fenomenom bavio se i ministar Ivan Tasovac, naravno onda kada nije bio ministar, nego direktor Filharmonije i slobodni intelektualac.

Ovo su tek neke od njegovih misli iz tog vremena:

"Obavezno štivo za doktorske studije Megatrenda: Evolucija srpskog intelektualca od Slobodana do Miće Jovanovića".

"Nabavite najnoviju slikovnica za doktorske studije Megatrenda: Kratka istorija srpskog školstva od Dositeja do Žarka Obradovića".

"Uskoro ćemo svi mi koji nismo doktorirali na Megatrendu postati et(n)ička manjina u Srbiji".

Bravar je zakon

Prema podacima Zavoda za statistiku Srbije u posljednjih pet godina samo u Beogradu broj doktoranata je od 405 porastao na 3000. U Novom Sadu je u posljednjih osam godina doktoriralo 1600 studenata, što je više od trećine doktora nauka koje je ovaj univerzitet imao od osnivanja.

Ne znam raspolaže li sličnim podacima Zavod za statistiku RS, ali na njihovom sajtu piše da je u prosjeku posljednjih nekoliko godina broj doktoranata oko 50-60 godišnje. 

Naravno da je problem sumnjivih diploma posledica loše ili nikakve provjere visokoškolskih ustanova, ali i visokog stepena korupcije.

Upravo taj problem je suštinski za razvoj svakog  društva, jer štancanje diploma i zvanja je zločin koji će imati dugoročne razorne posljedice po generacije koje će pristizati za školovanje u narednih 50 godina. Zato je sramotna devalvacija suštine obrazovnog sistema slom svih moralnih vrijednosti. To je  zločin protiv čovječnosti dugog trajanja.  

Štancanje diploma i doktorata na našim privatnim, ali i javnim fakultetima od Trebinja preko Sokoca, Doboja i Banjaluke pa sve do Prijedora ne privlači ni tzv. "režimske" ni tzv. "nerežimske" medije. Analiza doktorata kako političara,  tako i novinara, ali i svih drugih posebno javnih ličnosti kod nas takodje nije zanimljiva tema. O tome ćute i profesori univerziteta, oni koji su do zvanja došli čestito. Interes javnosti i cijelog društva zanemaren je u spirali zločina, u kojoj je svako svakom dužan "diplomu". A tu su i specijalne veze "Mi vama u Kragujevcu, vi nama na Palama" ili tako nešto.

Zato se ovdje skoro neće desiti da ne daj Bože neko odstupi sa javne funkcije zato što je plagijator ili zato što je kupio zvanje ili diplomu. Niti će univerzitet nekom oduzeti diplomu i poništiti doktorat jer je plagijat.

Pa nismo mi Njemačka, a nećemo nikada ni biti. U Njemačkoj je Anet Šavan, bivši  ministar obrazovanja, morala da podnese ostavku 2013. godine, nakon što je dokazano da je plagirala doktorat. Doktorat joj je poništen. Istu sudbinu je 2011. doživio i Karl-Teodor Gutenberg,  ministar odbrane i najbliži saradnik kancelarke Angele Merkel.

A nismo ni Mađarska. Kako je krenulo nećemo ni to biti. U Mađarskoj se sličan slučaj desio sa bivšim predsednikom Pal Šmitom 2010. 

Baš ovih dana kada je plagijat ministra bio top tema u okviru obilježavanja 100 godina Velikog rata u Beogradu je otvorena izložba fotografija Arčibalda Rajsa.

U svom političkom testamentu: "Čujte Srbi, čuvajte se sebe" dr Rajs, Švajcarac koji je sa Srbima proveo najteže godine, ukazao je na velike poremećaja u društvu, a dobar dio tog štiva posvećen je obrazovanju i srpskoj "inteligenciji".

- Vaš čovek iz naroda, seljak, neiskvaren uticajem profesionalnih političara, nije podmitljiv. „Inteligencija" vam to jeste, i to od najsitnijeg činovnika sa ili bez diplome do ministra.... Umesto da deluje pozitivno, vaša inteligencija je delovala negativno. Umesto da gradi, ona je razgrađivala. Ona je žarište truleži i iskvarenosti, od čega toliko trpite. Ako joj dopustite da nastavi zemlja vam je izgubljena. Počistite kuću, pometite sve ohole i štetne marionete. .. Nemojte da vas zasene ljudi koji u suštini nemaju nikakvu vrednost, ali čiji je loš primer neizmerno opasan po duhovno zdravlje vašeg naroda, napisao je 1928. godine Arčibald Rajs.

I kao što poslije svega primjeti neznani analitičar: Sporedno je pitanje da li je Stefanovicev rad plagijat, pravo pitanje je da li je Megatrend univerzitet?

Zato najbogatiji čovjek na planeti, osnivač Majkrosofta Bil Gejts do danas nije kupio ni doktorat, a ni diplomu.

Nije ni bravar, a izvrsno je svirao klavir!

Valter je četnik

Nema razlike između klasičnih srpskih nacionalista i beogradskih salonskih ljevičara. Za Principom kao simbolom posežu akademici SANU, preobraćeni Emir Kusturica i lijevoliberalna spisateljica Biljana Srbljanović...

 Princip je pop ikona, preteča Tita, partizana, Boška Buhe, Če Gevare, Naoma Čomskog i Slavojka Žižeka. Koga zanima takva slika Principa može se nadahnuti radovima Muharema Bazdulja, Miljenka Jergovića i Vuka Bačanovića.

Nove snage

Ovako u jednom skorašnjem intervjuu govori dr Zlatko Hasanbegović, istoričar, saradnik Instituta društvenih nauka u Zagrebu, upozoravajući da su Princip i "Mlada Bosna", simboli i preteče jugoslovenstva, zablude zbog koje su Bošnjaci "vijekovima stradali".

Zato Hasanbegović poziva Bošnjake da se obračunaju sa prošlim vremenima i da "podjednako vrednuju sve zločine, pa makar ko ih počinio, Josip Broz ili Valter Perić". Paralelu opasnog djelovanja koja se završava sa B. Srbljanović ili M. Bazduljem, Hasanbegović započinje nizom Princip - Draža - Radovan...

Slične stavove u posljednje vrijeme iznosi veći broj mladih muslimanskih intelektualaca, i laika i teologa, koji sve što je vezano za prethodne dvije Jugoslavije posmatraju kao antibošnjačko i antimuslimansko, poručujući da to iskustvo Bošnjacima govori da nema mjesta za povjerenje i suživot.

Samo nekoliko dana poslije Hasanbegovića, Esad Džudžević dosjetio se da muslimani iz svojih prezimena "treba da izbrišu vić i ić, dodatke koji su im nasilno pridodavani posljednjih 100 godina", a kolumnista lista IZ "Preporod" Esmir Bašić pronašao je novi "opasni plan" SANU "Memorandum 2" svježijeg datuma, iz 2012. godine. Onaj stari iz osamdesetih prosto je izlizan i neprimjeren današnjoj situaciji. Novi govori o ujedinjenju RS i Srbije, kojeg jasno nema u onom prvom, što ga samim tim čini deplasiranim.

I nema u svim tim ludorijama ništa ni nejasno ni iznenađujuće. Jednostavno, baterije kojim se puni bošnjaštvo prilično su prazne, pa se traže novi punjači. Stari memorandumi, kao i novi - stari četnici za to nisu dovoljni. Ali to da će Valter postati četnik, e to niko nije mogao da predvidi.

Cerić vs Valter

Ne znam tačno kada je bivši reis Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić prvi put javno iskazao namjeru da se ostvari u politici, ali znam da je prvi nagovještaj da bi efendija mogao da osnuje stranku i da se kandiduje za člana Predsjedništva BiH objavio islamistički list SAFF. Pisalo je i to da će efendijina stranka biti osnovana pod okriljem njegove NVO - Svjetskog bošnjačkog kongresa.

I dok se čekala konačna, javna Cerićeva odluka o kandidaturi, koju su, kao i ovu kolumnu, prolongirale poplave, SBK, čiji je Cerić i osnivač i predsjednik, u svojoj Programskoj povelji dao je pravce političkog djelovanja "novog - starog" lica na bošnjačkoj političkoj sceni.

Jasno je da je ta povelja Cerićev politički program, objavljen mnogo prije njegove zvanične kandidature, ali nije jasno kako i zbog čega je Cerić odlučio da u kampanju krene revizijom istorijskih činjenica, dižući cijelu mrežu "pomagača" u tom poslu.

Tako je u sjedištu SBK-a u Sarajevu dan uoči 6. aprila, dana oslobođenja grada od fašističkog okupatora, održan Istorijski čas na kojem su "ugledni govornici istakli da je Sarajevo 5. aprila oslobodila 16. muslimanska brigada, čije su zasluge nepravedno pripisane srbijanskim i crnogorskim četničko-partizanskim formacijama koje su 6. aprila 1945. umarširale u oslobođeni grad".

Kojoj vojsci je pripadala ta 16. muslimanska brigada? U knjigama piše da je ta jedinica formirana 1943. godine u Brčkom i da se nalazila u sastavu 27. istočnobosanske divizije Trećeg korpusa NOV Jugoslavije. Dakle bili su partizani. Ali otkud četnici u Sarajevu 6. aprila i to zajedno sa partizanima to zna samo efendija.

Na Istorijskom času u SBK-u Nihad Halilbegović rekao je da je došao do "validnih podataka" da je spisak od "4.000 građana Sarajeva funkcionera i službenika u okupacionom i kolaboracionističkom aparatu i saradnika okupatora, koji je sačinio Vladimir Perić Valter, po svemu sudeći, znatno duži". Dakle, Valter je pravio spiskove za ubijanje Bošnjaka poslije oslobađanja Sarajeva, a na tom spisku bilo je više od 4.000 saradnika okupatora.

U uvodnoj riječi Admir Muratović poručio je da su "Bošnjaci dočekali radost kad mogu slobodno govoriti o istorijskim činjenicama koje su godinama skrivane", a usvojeni su i zaključci.

Između ostalog, zatraženo je da se na nivou grada Sarajeva "formira stručna komisija koja će objektivno i bez ideoloških i stranačkih uticaja sagledati činjenice i predložiti tekst Deklaracije o osudi četničko-partizanskih zločina nad Bošnjacima Sarajeva nakon 6. aprila 1945", te da se na spomeniku "Vječna vatra" ispiše "istinit istorijski tekst o oslobodiocima Sarajeva i nevinim žrtvama koje su ubili četnici u partizanskim uniformama 1945"...

Iako je godinama na ovim prostorima aktivno lažiranje istorijskih činjenica radi njihove zloupotrebe u političke svrhe, tribina u Cerićevom SBK-u prevazišla je sve dosadašnje manipulacije i na najbudalastiji način započela propagandno ideološku interpretaciju Drugog svjetskog rata.

Tako se Valter, ni kriv ni dužan, našao na predstartu Cerićeve političke kampanje. Oni bolje upućeni tvrde da se čak razmišlja da se Cerić na izborima pojavi sa sloganom čiji radni naslov glasi: "Walter, das ist Bandit!"

Das ist Walter

Valter to je onaj partizan, narodni heroj, gerilac, kojeg su u Sarajevu nekada davno svi gotivili. Kao klinka nešto sam bila ubijeđena da je Valter bio musliman, odnekud sa Bistrika.

O njemu je Hajrudin Šiba Krvavac 1972. godine snimio kultni film "Valter brani Sarajevo", uz koji smo manje-više svi odrasli. Malo ko nije znao rečenicu koja je simbolizovala otpor okupatoru: Onda gledaj lafčino, vidiš ga? Das ist Walter! A Valter je u tom kadru bio grad u podnožju planina - Sarajevo. Valter je bio junak svih nas, ali i milijardu Kineza. Valter je bio naš Brus Li. Valter je životna rola Bate Živojinovića. I prvi album "Zabranjenog pušenja".

U Sarajevu danas jedna ulica nosi njegovo ime, Osnovna škola "Vladimir Perić Valter" preimenovana je 1996. godine, a spomen-ploča postavljena na mjestu Valterove pogibije kažu da je jedva vidljiva.

I možda baš to otkriva suštinu. Onu o kojoj piše Momo Kapor u autobiografskom romanu "Ispovesti", navodeći kako su se table ulica u Sarajevu mijenjale sa promjenama vlasti i ideologija, ali ne i oni koji su ih skidali i stavljali nove. Oni su uvijek bili isti - neki "cerićevci".

- Svi napadi na mene kao pisca uvek su išli iz Sarajeva i uvek su bili zbog gluposti i primedbi na moju slobodu pisanja. Pisao sam tako da sam se rodio u sarajevskoj ulici Kralja Aleksandra, pored Katedrale, gde nam je, na uglu bila kuća, a na fasadi tabla sa imenom ulice. U kuću su 1941. godine došli neki bubuljičavi, masni tipovi, prošli kroz sobe do prozora, skinuli tablu sa natpisom ulice, bacivši je na tlo, gde ju je nogama gazila gomila komšija muslimana. Tada su na to mesto, uz klicanje, stavili novu tablu ulice Dr Ante Pavelića. Onda su 1945. godine ponovo došli neki tipovi u kožnim mantilima, skinuli Pavelićevu tablu, bacili je na tlo, a oni isti koji su skakali 1941. godine opet su ovu tablu izgazili. Tada je na fasadu stavljena tabla ulice Maršala Tita… Sada se taj deo, gde je stanovala moja baka zove ulicom Mula Mustafe Bušeskije, a u produžetku je ostala ulica Maršala Tita. Sve table su u tom gradu, inače, zelene, islamske boje…

Slična ovoj je i priča Muharema Bazdulja iz "Vremena" u kojem je objavio fotografiju Adolfa Hitlera kojem za rođendan 1941. iz Sarajeva donose poseban poklon - skinutu spomen-ploču sa mjesta na kojem je stajao Gavrilo Princip kada je ubio Franca Ferdinanda. Na toj ploči, koja je dva puta skidana, jednom 1941, a drugi put 1992. godine, tri puta se mijenjao i tekst i pismo kojim je bila ispisana.

Zato priča o Principovoj tabli, kao i Kaporova o ulicama, dovoljno govori o promjenama istorijskih gledanja, zloupotrebama, izvrtanju činjenica, ali i razlozima i povodima za raskrinkavanje novih "ljevičarskih egzibicionista".

- Šta još radiš ovdje? Zar ne vidiš da su pametni preko bare, manje pametni preko Drine, a budale ostadoše? - pitao me tadašnji direktor Todor Dutina još 1993. Ali da će Valter postati četnik, a reis kandidat za predsjednika, e to ni on nije mogao predvidjeti.

  

Diskretni heroji

Ovo ovde nisu strofe za ljigave i loše, / već za moje što se bore, diskretne heroje, / za obične likove, iskrene i dobre, / što ne nameću se mnogo, ali neće da se sklone, / jer kada brod tone uvek prvo pale miševi, / a kapetani iskusni, na druge će misliti, / život zna da bude titanik, usamljenik, izgnanik, / tad rađaju se titani, u nevolji istrajni... BS

"U nepravilnim razmacima od dvadeset do trideset godina nailaze velike poplave koje se posle pamte kao što se pamte bune ili ratovi i dugo se uzimaju kao datum od kojeg se računa vreme i starost građevina i dužina ljudskog veka (Na pet-šest godina prije velikog povodnja, Uz veliki povodanj). Posle tih velikih poplava malo šta ostane od pokretnog imanja u onoj većoj polovini kasabe, koja leži u ravnici, na peščanom jezičku između Drine i Rzava. Takva poplava baca celu kasabu na nekoliko godina unatrag. To pokolenje provede ostatak svoga veka u popravljanju šteta i nesreća koje je ostavio 'veliki povodanj'".

... U razgaćenim avlijama građanske kuće su zijale razvaljenim prozorima, na svakoj je pruga crvenog mulja pokazivala dokle je bila poplavljena. Mnoge pojate su otplavljene, koševi izvrnuti. U dućanima je bio mulj do kolena, a u tom mulju sva roba koja nije mogla biti na vreme iznesena. Po sokacima zaglavljena čitava drveta, koja je voda odnekud doplavila, i naduveni leševi stoke koja se podavila. To je bila njihova kasaba u koju je sada trebalo sići i nastaviti život..." - "Veliki povodanj" - "Na Drini ćuprija", Ivo Andrić.

Mnogi su se ovih dana sjetili tog citata kojim je Andrić opisao veliki potop u Višegradu iz 1896. Tom opisu nemoguće je bilo šta dodati i bilo šta oduzeti danas u Doboju, Šamcu, Orašju, Brčkom, Obrenovcu, Krupnju.... Nevolja je uvijek ista, kao što su isti i stradalnici. Samo su im imena drugačija. Kao što su drugačija i imena heroja koji su iznijeli i ta i ova vremena.

Ovih nekoliko slika ostaće na jednom mjestu u znak zahvalnosti nekima od onih čija srca su čista, a djela ogromna. Onima koji su bili ljudi, kada je to bilo najpotrebnije. Onima koji su sami ispričali svoje priče.

Priča prva:

Vratile se rode

 

Piloti iz Helikopterskog servisa RS sa Bobanom Kusturićem na čelu spasili su stotine ljudi, najtežih bolesnika, najugroženijih u poplavama. Iako je vrijeme u četvrtak i petak bilo kišno i vjetrovito, veoma rizično za letenje, letjeli su danonoćno. Suvišno je i reći da su rizikovali svoje živote da spasu tuđe.

Ronioci "Buka" i raftingaši "Kanjona" ostavili su svoje poplavljene prostorije u Banjaluci i od prvog dana u Doboju spasavali unesrećene ljude. Zahvaljujući njima srećno su na svijet došle tri dobojske bebe. Članovi posade slovenačkog helikoptera "Bell 412" u Šamcu su istog dana iz potopa spasili dvije tromjesečne bebe.

Priča druga

Vučica Jelena

Njeni drugari iz razreda maturirali su u ponedjeljak, dok je ona spasavala tuđe živote daleko od kuće. Bila je vođa tima, koordinisala ekipama s kopna i išla na teren. Jelena Simović prvakinja je BiH u penjanju, članica penjačkog kluba "Volf" iz Foče, svršeni je maturant Medicinske škole i ima samo 18 godina.

- U Doboj smo stigli u vrijeme najveće katastrofe u petak. Bila sam veza između kopna i vode sa ostalim članovima ekipe. Gazim u vodi do pasa. Penjem se na zgradu, ljudima dijelim lijekove. Mala djevojčica od dvije godine izlazi s cuclom u ustima i smije mi se. Imala sam kod sebe jednu plazmu i dajem joj. Ona širi ruke i grli me koliko ima snage, ljubi me. Dok sam živa to neću zaboraviti - priča Jelena.

Priča treća

Ima ljudi...

Useljiva kuća za porodicu koja je ugrožena poplavom. Kuća se nalazi u G. Karajzovcima (opština Gradiška). Molim sve moje prijatelje, poznanike, familiju i rodbinu da podijele ovaj status da bismo pomogli koliko-toliko. Svi zainteresovani neka se jave na broj 066/313-590 ili svoju poruku ostave u inboks. Samo je jedna od mnogo sličnih poruka objavljenih na društvenim mrežama.

Priča četvrta 

Vladika posve privatno

Na prvoj liniji poplavljenog Obrenovca bio je vladika lipljanski Jovan Ćulibrk i pokazao kako je biti uz narod kada mu je teško. Mediji su pokušali da uzmu izjavu od njega kada su na FB profilu oca Save Janjića otkrili vladikinu fotografiju u čamcu. "Molim vas ja sam ovdje kao čovjek, ovo je moja privatna stvar. Neću da dajem nikakve izjave", bio je kratak vladika Jovan. Jedini vladika, padobranac.

Sveštenstvo SPC našlo se i na prvim linijama odbrane od vodene stihije. Otac Agapit i otac Atanasije punili su džakove pijeskom kod Šapca pomažući u odbrani tog ugroženog grada.

Priča peta

Tviteraši

Tviteraška sila mnogo je pomogla u spasavanju ljudi, širenju informacija o nestalima, evakuisanima, prihvatilištima, ugroženim područjima, humanitarnim aktivnostima. Tviteraši su u milisekundama izvještavali i širili korisne činjenice, a prema nezvaničnim informacijama, samo u Srbiji spasili su 1.500 ljudskih života.

O snazi tviteraške zajednice i njenoj velikoj ulozi svjedoči i ova poruka sa jednog savskog nasipa: Prije tri sata bilo nas je 10! Sada su ovdje hiljade ljudi. Hvala, tviteraši!

Priča šesta

Djeca su ukras svijeta

- Ministre, pomozite, djeca u Đačkom domu u Doboju su životno ugrožena - glasio je SMS, koji je stigao na broj telefona ministra Gorana Mutabdžije na sjednici Vlade u četvrtak, 15. maja. Nakon što ga je Helikopterski servis hitno prevezao do Doboja, Mutabdžija je sa djecom u Domu proveo dvije teške noći dok se voda nije povukla. Evakuisali su ih iskusni vozači čamaca pristigli u pomoć iz Mostara.

Priča sedma

Naš Kinez Đuro

U Banjaluci godinama već živi Kinez Đuro. To je Kinez u centru grada na čijoj prodavnici piše Kineska prodavnica Đuro. Svjedoci pričaju da je taj naš Đuro, u petak, kada su počele poplave u Banjaluci, iznio sve gumene čizme iz svog magacina i podijelio ljudima.

Priča osma

Pomaži i ćuti, bre!

Subota, 17. maj. Mladi ljudi, volonteri, hiljade njih pomažu širom RS. Neumorno rade i oni u skladištu Robnih rezervi u naselju Paprikovac u Banjaluci. "Ljudi dolaze cijeli dan. Ne mogu da vam opišem koliko je ljudi došlo. Donose što imaju. Neko dvije konzerve, neko puno auto. Ovo je nevjerovatno", kaže kroz suze djevojka koja sortira konzerve na jednu, a pelene za bebe na drugu stranu. Nije rekla kako joj je ime, jer to ionako nije važno. Njeni drugari u Srbiji koji dan poslije na majicama su ispisali "Pomaži i ćuti".

Priča deveta

Komšija preči od brata

Fabrika vode "Dijamant" iz Tešnja danima je vodom za piće snabdijevala Doboj. Prnjavorčani su spremili kotlić za Ginisa koji je upućen ugroženom stanovništvu u Doboj i Maglaj. Jedan Bošnjak iz sela Kozarac sve što je imao dao je svojim komšijama u poplavljenom srpskom selu. "Karitas" iz Usore otvorio je privremenu ambulantu, koja je danonoćno bila na usluzi Dobojlijama. - Evo da vas pozdravim i sve građane Gradačca i da vam kažem da ste nas zadužili za života da vam nikada ne možemo vratiti, a i nećemo vraćati ovakvu pomoć, već ćemo neku ljepšu - rekao je načelnik opštine Šamac Savo Minić.

Priča 10

On je Nole, svi ga vole

U Srbiji se dešava poplava biblijskih razmera. Glavni svetski mediji kao što su Si-En-En i Bi-Bi-Si potcenjuju u svojim izveštajima veličinu onoga što se dešava u Srbiji i Bosni. Ovo je jedna od najgorih poplava ikada viđenih, mnogi gradovi su evakuisani, pola moje zemlje možda neće imati struju... To mora da se pokaže svetu, potrebna nam je pomoć, rekao je Novak Đoković na turniru u Rimu. I srušio medijsku blokadu o nesreći na Balkanu. Nole je nastavio bitku humanosti i nakon što je cjelokupnu novčanu nagradu od turnira u Rimu donirao za pomoć stradalim.

Novak Đoković najbolji je primjer koliko može da uradi jedan čovjek, ali onaj čije ime prepoznaje cijeli svijet.

Dole kapa, Ledi!

- Ništa ljude ne vezuje tako kao zajednički preživljena nesreća, napisao je Ivo Andrić u romanu "Na Drini ćuprija", opisujući veliki "povodanj" koji plavi Višegradsku kasabu svakih 20 do 30 godina.

Tačno je, nesreće povezuju ljude neraskidivim nitima. Ali nesreće rađaju i heroje. Tako je bilo i onda, i prije toga, a tako je i danas.

Piloti, ronioci, policajci, vatrogasci, medicinari... bezbroj je velikih bezimenih heroja rođeno ovih dana, u katastrofalnom "povodnju" koji je pogodio stotine hiljada ljudi.

Ali ovo neće biti priča o njima, iako svi oni zaslužuju i najveću i najljepšu priču. Ovo neće biti ni priča o našim divnim klincima koji su pokazali najljepše lice humanosti i solidarnosti danonoćno noseći i pakujući pakete pomoći ugroženima, prijavljujući se u radne vodove za čišćenje gradova stradalih u poplavama....

Pred takvom prirodnom katastrofom svaki čovjek se osjeti mali i nemoćan i teško je početi borbu protiv prirode ili Boga, kako god da se to zove.

Na tom velikom ispitu, vlasti BiH su propale u ambis. Pet dana nikoga od njih nije bilo ni na terenu, ni u eteru. Pet dana katastrofe trebalo je da prođe da se oglase prvi put, i to samo neki od njih. Zlatka Lagumdžije, redovnog tviteraša, pet dana nije bio ni na "Tviteru". Nestao je sa lica zemlje i Valentin Incko. Nestali su i poslanici, posebno oni iz bh. parlamenta. I glavne bukadžije iz opozicije kao da je odnijela vodena bujica.

Nesreća je kao sito. Ona brzo prosije kukolj i razdvoji ga od žita. Ali i ta priča neka ostane za druga vremena. Kada sve prođe i kada se spasi što se spasiti može.

Ovo je mala priča o jednoj ženi, premijerki RS Željki Cvijanović. Premijerki koja je u najtežim trenucima, možda i od rata težim, pokazala kako se vodi narod i kako se o njemu brine.

Od prvog trenutka, od četvrtka kada je još sve bilo haotično i neshvatljivo, ona je čvrsto preuzela kormilo u svoje ruke. Ministri Bogdanić, Jovičić, Mutabdžija zanoćili su tu strašnu, tešku noć u Doboju, tamo gdje je svakom odgovornom čovjeku i bilo mjesto. U takvim trenucima stradanja, prisustvo ljudi koji vrše odgovorne funkcije daje ljudima snagu da prežive, jer šalje jasnu poruku da nisu sami i da se društvo brine za njih. Da će ih neko spasiti.

Od tog dana do danas svi potezi koje je Željka Cvijanović povukla, svi resursi na čije čelo je stala, sva emocija koju je kao čovjek pokazala, sva čvrstina stava i iskaza sa kojom je nastupala dali su nadu ljudima da ima ko da ih vodi i u trenucima kada sve izgleda besmisleno i izgubljeno.

- Ovo i jeste najveća katastrofa koja nas je zadesila posle rata. Bili smo suočeni s mnogim izazovima, pratile su nas razne nedaće, ali ostali smo na nogama. Preživjeli smo i gore stvari, preživjećemo i ove katastrofalne poplave, jedna je od poruka koju je kao apaurin slala obilazeći najugroženije krajeve RS.

Čvrstina da, u interesu stradalog naroda, presiječe haos u Doboju, hitno formiranje Štaba za vanredne situacije, koordiniran rad na terenu, stalno prisustvo na ugroženim područjima, brze instrukcije ljudima kako da se ponašaju, sve, baš sve, bilo je na visini zadatka.

Ove poplave odnijele su sa sobom mnoge muškarčine. Političare od formata. Ove poplave odnijele su sa sobom i sve neljude. Ali i pokazale kome je do glasova, a kome do naroda. Premijerka RS pokazala je na djelu da vlast nije samo privilegija i nedodirljivost, već i velika i teška obaveza kojoj samo moralan i radan čovjek može da odgovori na pravi način.

Dole kapa, Ledi!