U Zmajevom gnijezdu

Haos u Parovima. Svađa u Velikom bratu. Skandal u Zmajevom gnijezdu. E, sad kreće pravi šou!

Lice s potjernice, Odbjegli biznismen, Zmaj od Prnjavora, Kila zlata, Novinar istraživač na tajnom zadatku, Zmaj od Šipova. Pronađite uljeza!

Rješenje: Uljez je Zmaj od Šipova, jedini profesionalni učesnik rijalitija. Sedmična zarada oko 1.000 evra, premija pobjednika oko 10.000 evra. Jedini koji je pošteno zaradio novac pred očima nacije. I zaslužio slavu.

A za šta? Za zabavu, zaglupljivanje, zatupljivanje, idiotizaciju, kretenizaciju, raspamećivanje, dokonizaciju ili vještačko odvlačenje pažnje od sumorne stvarnosti? E, to je već pitanje za homo sapijensa, na višoj fazi razvoja vrste.

Skandal u gnijezdu

Televizija kao veoma uticajan medij smatra se i jednim od jakih sredstava edukacije pa se tako poslije nekoliko sezona, što na farmi, što na dvoru, što u parovima, što među idolima, neminovno i očekivano na običan puk sa TV ekrana prenio sistem vrijednosti i pravila rijalitija.

Tako smo posljednjih dana svjedoci i gledaoci rijalitija na najvišem nivou čije zvijezde opskurnih biografija i "ubitačnih spoznaja" zauzimaju, ne više termine iza 20 časova, nego prve minute informativno-političkih emisija.

Sezonu je otpočela netom otkrivena zvijezda čije je umjetničko ime "Kila zlata". Nekadašnji ambasador BiH i šef Predstavništva RS u Moskvi na scenu je izašao dotjeran i neprepoznatljiv, bez poznatih "a la Hitler" brčića, koji su njegovo lice krasili u vremenu dok je bio savjetnik predsjednika RS Radovana Karadžića. Niko nikada nije otkrio o čemu ga je savjetovao, a i on tu tajnu dobro čuva do danas. "Kila zlata" je zanimljivu rijaliti sezonu otvorio pričom u koju su upleteni najviši akteri političke scene. Iako je realna cijena "kile zlata" na tržištu oko 65.000 KM u personifikaciji mita i korupcije kila je kila, a pare su pare. Javnost "pije" količinu, a ne vrijednost.

I sam nekada dvorjanin "Kila zlata" je savjetnik predsjednika RS postao sa jednogodišnjim zakašnjenjem, negdje 1993. godine. Do rata je bio policajac, a prvu ratnu godinu navodno šef hrvatske policije u Čapljini ili u Mostaru. Zato ima tako jako policijsko iskustvo koje ga nepogrešivo vodi ka razotkrivanju mračnih tajni u Zmajevom gnijezdu.

U toku diplomatske prakse nije se isticao, ali je, po vlastitom priznanju u rijalitiju otkrio da je njegov diplomatski angažman bio veoma perfidan. Svi zaposleni za njegova mandata ambasadora morali su da idu na prijeme, prikupljaju vizit karte zvanica i donose njemu. Šta je poslije radio sa vizit kartama nije otkrio, ali izvori bliski diplomatskim krugovima tvrde da ih je pohranio u sef trgovačke firme koju je osnovao.

Kada je prikupio dovoljan broj vizit karata "Kila zlata" je krenuo u akciju kontakt. Tako je postao zastupnik nekoliko ruskih kompanija, ali i njemačkih, čeških i španskih.

Uspio je "teškom mukom" da nagovori ruskog multimilionera Olega Burlakova, koji mu je lično dao vizitku na jednom prijemu, da kupi višegradski "Terpentin" u stečaju, ali ovaj se brzo predomislio i pobjegao sa lica mjesta. Odustao je i od kupovine Drvne industrije "Borja" Teslić, rudnika "Ljubija" i "Miljevina", "Fama" i UNIS-a, pa je "Kila zlata" ostala bez posla.

Kada mu nije uspio biznis, odlučio je da postane slavan. Nakon kratkog haškog nastupa, san mu se konačno ispunio. Kada je čuo da se snima politički rijaliti u Zmajevom gnijezdu prvi se prijavio. I otvorio sezonu.

U Zmajevo gnijezdo odbjegli biznismen ušao je koji dan kasnije, ali ne svojom voljom. Tajno snimljen na tajnoj lokaciji na kojoj izbjegava služenje zatvorske kazne ispričao je sve što mu je bilo dostupno za čitanje na internetu. Pisanje je pisanje, ali živa riječ uvijek ima veću težinu pa je tako i tonsko obraćanje Odbjeglog biznismena dramu rijalitija dovelo do vrhunca. Mito, korupcija, seks, laži i video-trake… ničeg nije manjkalo.

Skromnog vokabulara (kakvi se i traže za rijaliti programe u kojima je najvažniji govor tijela) u audiciji za ulazak u rijaliti ranije je otkrio da nema namjeru da se vraća u Zmajevo gnijezdo, gdje je osuđen na tri godine zatvora, te da je spreman da program popuni u kvoti dijaspora. Jedini uslov koji je postavio nakon što je u Ludu kuću već ušao bio je oslobađanje od izdržavanja kazne, ukoliko bude okrunjen titulom pobjednika sezone.

Nakon njega u Zmajevo gnijezdo ulazi Lice s potjernice. Medije su preplavili naslovi: E, sad kreće pravi šou! Zamagljenog lika, ali otkrivenog identiteta, Lice s potjernice je pred TV kamerama mrtvo ladno počinilo krivično djelo primanja mita zarad izvršenja krivičnog djela tajno snimanje. Ali, to niko nije primijetio.

Odavno poznat policiji, višestruki povratnik u zatvorske ćelije zbog iznuda, dečko koji uvijek ima šta da proda, do ovog trenutka najsjajnija je zvijezda rijalitija, sa najdužom minutažom u programu i najozbiljniji kandidat za zvijezdu sezone.

Produkciji svakodnevno stižu anonimna pisma da bi, ipak, do kraja rijalitija situacija mogla da izmakne kontroli, jer sada konkurencija vrbuje Lice sa potjernice da optuži produkciju da ga je podmitila da uđe u njihov rijaliti. Navodno bi to moglo da se desi izvan Zmajevog gnijezda na teritoriji druge rijaliti zone u kojoj se sprema pakleni plan preuzimanja zvijezde programa perfidnom metodom ucjene u zamjenu za obustavljanje istrage.

Niko ne zna sa sigurnošću da kaže kako će se stvari odvijati i da li će Lice s potjernice promijeniti šou. Sve zavisi od visine premije.

Novinar istraživač na tajnom zadatku angažovan je u rijaliti na prečac odlukom režisera, koji je shvatio da bi cijela stvar mogla propasti ukoliko u "radnju" ne uvede popularan trend: prisluškivanje i tajno snimanje.

Iako je alibi za tajni rad našao u novinarstvu, kako nigdje nije objavio tekst sa tog tajnog zadatka, Novinaru istraživaču taj alibi odmah je pao u vodu. Otkriveno je i da je u sukobu interesa, jer je istovremeno bio savjetnik jednog od ljudi iz produkcije pa je znao sve detalje tek ispisanog scenarija kojim produkcija pokušava da se izvadi iz gabule.

Da bi, ipak, ostao u igri do kraja sezone, produkcija je iznenada angažovala Zmaja od Prnjavora, koji je trebalo da izvadi stvar, ali je načisto uprskao nakon što je nekontrolisano pukao uživo u TV programu i počeo da vrijeđa novinare i snimatelje u Studiju A.

Ćuti i gledaj

Rijaliti je nedavno ušao u drugu fazu. Godinama smo bili samo posmatrači, a odnedavno smo postali direktni učesnici. Ipak, za ulazak u elitu koja ga vodi neophodno je zadovoljiti neke od ovih kriterijuma: sumnjiva biografija, sumnjivo obrazovanje, sklonost porocima: kocka, alkohol, žene, kleptomanije (bilo šta od navedenog), lična korist ispred svake druge.

Nedavno je neki Toske iz Vranja otvorio stranicu na internetu pokušavajući da na taj način zgrne djelić slave koju je pokrenula lavina rijaliti programa. Napisao je da želi u rijaliti da bi postao poznat, pronašao mladu i zaradio novac. "Znam da pevam sve, da igram brejkdens i bio sam pet puta na televiziji", napisao je za sebe Toske, kandidujući se za rijaliti.

Produkcija je, ipak, odlučila da ga odbije, jer u CV-ju nije naveo da je prošao obuku za tajno praćenje i prisluškivanje.

Ali taj uslov nije samo glavni kriterijum prijema u Zmajevom gnijezdu. Prisluškivanje je veoma aktuelan trend u političkom životu cijelog regiona. Krenuo je s juga iz Makedonije i od tamošnjeg premijera Nikole Gruevskog. Potom je zatresao Sloveniju i Hrvatsku, zbog čega je gotovo izbio rat u Piranskom zalivu. U Srbiji ovih dana traje afera prisluškivanja predsjednika DS-a Bojana Pajtića i Lidije Udovički, sestre ministarke Kori Udovički.

Pišući o tome profesor FPN-a u Beogradu Mirjana Vasović kaže ovako:

"Koliko smo samo fantomskih afera, nedokazanih i nedokazivih, pregurali preko glave i živaca. Prema zahtevima političkog trenutka, izmišljane su pod plaštom 'demokratske kontrole' vlasti, a korišćene kao sredstva za njeno osvajanje ili osnaženje; zgodne prečice koje zamenjuju regularne demokratske procese i procedure. To je postalo oprobano sredstvo političkog nadmetanja političkih stranaka u krizi (a u nas sve su takve). Umesto da konkurišu političkim programima, idejama i učincima, one nastoje da moralnim blaćenjem i obezvređivanjem potpuno odstrane protivnike iz političke igre. Misle da će na taj način dokazati sopstvenu moralnu superiornost. Smenjuju se centralne teme ovih afera (seks, korupcija, prisluškivanje), ali njihovi propagandni mentori uvek mogu računati na reakciju 'čoveka sa ulice', naviknutog da gleda drugome u džep i viri kroz ključaonice tuđih spavaćih soba".

Jasno je da je gospođu profesorku pregazilo vrijeme. Jer davno nekada smisao postojanja medija jeste bila edukacija građana. Na TV ekranima nije mogao da se pojavi svako. Bili su to ljudi koji su imali šta da prenesu, da poruče ili da nauče. A onda je došla tranzicija. Osnovni zadatak i smisao postojanja medija se promijenio. Marginalci su postali elita, a elita je emigrirala ili se zatvorila u četiri zida. Učesnik rijalitija dočekao je 12 akademika u rodnom selu velikog književnika, a starleta je postala sekretar Akademije nauka.

Prvo je kritička svijest naroda otupljena institucionalizovanjem laži, spletki, trača i intrige, kao preduslov stvaranja svjetine koja uživa u borbi gladijatora.

Istorija se ponavlja neumitno. U Starom Rimu su gladijatore poštovali kao junake iako su spadali na samo dno društvene ljestvice i bili u istoj društvenoj kasti kao i prostitutke. Ipak, njihove borbe bile su zabave za svjetinu. Koloseumi su nicali kao gljive poslije kiše, jer je publike koja je uživala u spektaklu krvave gladijatorske zabave bilo sve više. A onda je carstvo propalo. Koloseum su zamijenili TV ekrani, a gladijatore zvijezde rijalitija.

Claude os, aperi oculos. Ex nihiolo nihil fit, rekli bi Rimljani.

(Ćuti i gledaj. Iz ničega ništa ne nastaje).