Kako sam sistematski uništen od idiota

Moja drugarica je već će i 30 godina ljekar, odličan, i profesor univerziteta, strog i pravedan. Ne vozi džip, nema vilu a ni jahtu na Jadranu, ne ljetuje na Tajlandu, ne skija na glečerima, nema pentahaus. Ona živi od plate koja je mnogo manja od plate njenih kolega u EU, Americi ili Australiji koji sasvim sigurno i nisu bolji ljekari od nje. I opravlja kućicu na moru koju su joj ostavili roditelji, koji su takodje živjeli od plate, ali od plate od koje je mogla da se napravi.

Da li je ona normalna? Da li je nesposobna (u leksici srpskog jezika sposoban znači onaj ko je sklon kriminalu i korupciji)?

Imam ja još takvih i sličnih drugova. Neki će reći da ih je vrijeme pregazilo, a oni koji dođu poslije njih: "Ama oni nisu znali ni da kradu". I neće moći da shvate da je to stvar vaspitanja ali i odluke, jer svako to zna, ali da "prodaje med i ne liže prste", samo oni koji imaju moralni i profesionalni dignitet koji im ne dozvoljava da rade protiv vlastitih principa.

Ima li još uopšte takvih, upitaće radoznali čitalac. Naravno da ima, ali oni žive skriveni od očiju javnosti. Ili izopšteni da ne remete poredak, ko zna.

Čemu onda opšte ova mala priča? I zašto ona ima smisla u vremenima loših priča, u vremenima u kojima grozne vijesti sustižu još grđe? U vremenima kada taman pomisliš da ne mogu da nađu veću budalu i neznalicu, odnekud iščačkaju dobro veću od prethodne. Samo neka sluša.

Važna je zbog reformi kojima su svima puna usta. Baš zbog reformi je veoma važna ova mala priča o mojoj drugarici ljekaru, kao i mnogim drugim stručnim, savjesnim, vaspitanim, obrazovanim, kulturnim, moralnim ljudima poput nje. Jer jasno je i budali da nema reforme društva bez moralne reforme i reforme svijesti pojedinca prema opštem dobru. 

Strategija

Razglabajući o tome jedne divne majske večeri u uskom krugu sličnih, jedan od njih kao preduslov svake reforme istakao je usvajanje "strategije borbe protiv šunda i kiča", smatrajući da je moralni sunovrat stigao sa Velikim bratom, Faromom, Parovima i ostalim polupismenim nakazama na tv ekranima koje se lažno predstavljaju kao - što tv voditelji, što "estradni umjetnici".

Istražujući da li je neka zemlja nekada i negdje imala sličnu strategiju ili je bar razmatrala, natračala sam na podatak da se jedino stranka Mire Marković, JUL, u svom programu zalagala za borbu protiv primitivizma (kiča i šunda) kao izraza “socijalne patologije”. U praksi je naravno bilo drugačije, posebno u kadrovima koje su bili uzdanice JUL-a, od vlasnika prve ružičaste televizije (sa kojom je sunovrat i počeo) do "estradne umjetnice" Zorice Brunclik. 

Malo koja partija kod nas u svojim programskim ciljevima i drugim aktima tretira kulturu kao važan segment društva, pa samim tim ne bavi se ni borbom protiv kiča i šunda kao osnovnim preduslovom ozdravljenja nacije.   A i zašto bi? Autoritet u znanju u tranziciji zamjenio je autoritet u novcu. Jer novcem može da se kupi sve: i diploma i doktorat i posao i dobra riba..... A i "prijatelji". Zar se svakom polupismenom kretenu ne udvaraju sve dok ima para? Iako se još davno, dok šundom nisu ubili rokenrol, znalo: "Upamti frajeru da ti pare ne mogu kupit raju iskrenu". 

I ne samo to. I moda se promijenila. Nekada su brade dijelile na "brada znanje", "brada zvanje" i "brada sranje". Danas na "brade vehabija" i "brade razočaranja". 

Kultura je ustuknula na malim ekranima, jer ne donosi gledanost koja donosi reklame, a u reklamama je velika lova.  Zato je kultura i skrajnuta na termine oko i iza ponoci. Ili na druge, treće i lijeve kanale.   

Komercijalne tv stanice (ali i javne) bezvrijednost, razvrat, glupost, prostakluk forsiraju do tačke ludila, pa i svako iole pri sebi je u ozbiljnoj opasnosti da uskoro podilkani. Znam djevojčicu koja je u osnovnoj školi išla u muzičku i obožavala Šopena. Danas kaže njeni favoriti su Dara Bubamara i još neke meni nepoznate pevaljke. Kroz tv edukaciju prihvatila je pravila prilagođavanja vrsti i sredini.

A pravila su jasna: što nepismeniji to traženiji, što gluplji to poželjniji, što "naduvaniji" i istetoviraniji to ljepši.

Da uvijek može gore i da ludilo nema granice strašan primjer je neka Atina Ferari za koju u životu nisam čula, ali svako ko ima naviku da čita novine morao je da uoči tu individu protekle sedmice. Za one koji su preskočili, ta Atina Ferari je da li pjevačica ili se bavi novom modernom profesijom "starleta" - nevažno, u nekom rijalituju vrijedjala malu, slatku djevojčicu Tijanu Jurić kojoj je monstrum pomračenog mozga na najstrašniji način oduzeo život.  Tu Atinu su onda istjerali iz rijalitija, rođena majka je se odrekla, a oglasili su i stručnjaci. Direktorica psihijatrijske klinike "Laza Lazarević" Slavica Đukić Dejanović rekla je da osoba Atina ima ozbiljan psihološki poremećaj koji se liječi u specijalizovanim ustanovama (ludnicama).

 - Dijagnoza se uspostavlja nakon dužeg posmatranja pacijenta, ali kod ove osobe, primećuje se jezivo neprimerena agresija. Osoba koja ovako nešto izgovara, potencijalno može biti i opasna  - rekla je dr Dejanović.

Stop ludacima

Ali niko glasno nije pitao: ko je ludu ženu doveo na tv ekrane da mogu da je gledaju i da se hrane milioni?  Ko lude ljude promoviše u super starove i naciji nudi kako jedinu mogućnost zabave, a mladim ljudima kao recept popularnosti i uspjeha? Da li je zaista profit marketinških agencija taj koji je procijenio da su jedino ludaci garancija dobrog biznisa i podizanja gledanosti za zgrtanje miliona?

Ako su mediji tvornice za preradu i prezentaciju dogadjaja, ali i sredstvo koje bi trebalo da edukuje naciju i uobliči kulturnu svijest, po čemu je ta Atina Ferari neko kome je mjesto na javnoj sceni? Kada joj je mjesto u ludnici.

Ko je uopšte taj koji je procijenio da narod baš želi, voli i hoće da sluša, gleda i čita ludake? Narod konzumira samo ono što mu se nudi,  ono čime ga bombarduju, ono čime ga svakodnevno "edukuju".  A ne može da započne novi dan dok ne sazna kako je Cecin brat od ujaka dobar u krevetu, a Cecin sin na koncertu bio sa Sorajom.

I tako do potpune kretenizacije nacije, koja se uglavnom "obrazuje" uz tv ekrane. Uzgred rečeno jedno nedavno istraživanje otkrilo je da svaki drugi čovjek ne čita knjige, a svaki četvrti ni novine. U takvom poretku stvari jasno je da su tv šund, kič i primitivizam jedino što im se nudi kao recept za pravila života i uspjeha. Iz toga proizilazi sve ostalo. Nemoral, neukus, kleptomanija, korupcija, porasti nasilja, ubijanja, silovanja, zlostavljanja, ludnica otvorenog tipa ........ jer takav sistem urušenih vrijednosti ne poznaje skrupule.

A država u kojoj se i kulturom bave polupismeni partijski aparatčici po kojima se ništa neće zvati i ne može da ima odgovor na invaziju kretena.  A i zašto bi?  Kretenima se lakše vlada.

Iako postoje uzori, bilo da je to ovaj moj sa početka teksta, ili Isus Hrist ili patrijarh Pavle ili bilo koji drugi čovjek koji je svojim radom, talentom i načinom života ostvario i rezultati i kvalitet, oni sami po sebi ne mogu da koriguju devijacije, jer nikoga svojim primjerom ne obavezuju.  I ljudi će pored njih u trenutku zastati, ali će čim se odmaknu nastaviti trasiranim putem "socijalne patologije".

Zato odgovornost za to je na onima koji vode naciju. Na onima koji imaju mogućnosti ne samo da izrade strategiju borbe protiv šunda i kiča i da provedu te reforme, nego i da razrade mehanizme kojima se društvom upravlja kroz obrazovanje, medije, institucije..... To nikako nije i ne može biti gušenje demokratije, jer ludaci, polupismeni idioti, polugole, istetovirane i priučene voditeljke na tv ekranima nisu demokratija. To je ludilo neukusa i primitivizma koje se nudi kao jedini uzor.

Ako društvo jasno i brzo ne odgovori na sunovrat, ova priča za mnoge generacije koje ne pamte ljepša vremena i drugačija vrednovanja, mogla bi da se završi kao jedan sjajan Šijanov film proročanskog naziva: "Kako sam sistematski uništen od idiota". Na kraju tog filma glavni junak Babi Papuška (Danilo Bata Stojković) svoj teški život skončao je skokom sa balkona. Prije nego je sklopio oči izrecitovao je Oproštajnu poemu: "Svi moji ideali, veliki i mali, samnom su se skupa u groblje survali. Željan znanja, ljubavi i nauke, ja osetih samo patnje, samo teške muke. Uništen od idiota osetio nisam lepoga života".