Pozdrav iz zemlje Ništa

Ne očekujem ništa, zato što sve što smo imali do sada je ništa, kao što je i ova zemlja ništa. Riječ je o jednoj iluziji koja treba stalno da se brani neuspjelim sastancima i promocijom nekih domaćih snaga, ali najviše stranih. Ovim treba da se pokrije iluzija o tome da se nešto ozbiljno dešava, a u suštini je riječ o neozbiljnoj zemlji koja ne može da funkcioniše. Sada se fingira da je sve stvar dogovora domaćih političkih lidera u zemlji u kojoj su sve radili i modelirali stranci bez kojih se ništa nije moglo uraditi, i u društvenom i u ekonomskom smislu.

Rekao je to predsjednik RS Milorad Dodik prije sastanaka političkih lidera u Sarajevu sa komesarom EU za proširenje Štefanom Fileom na kojem se po ko zna koji put razgovaralo o sprovođenju presude "Sejdić i Finci".

Lažna slika

Ovu dijagnozu niko ne može da ospori, naročito nakon što je i sam File odustao od svoje SF (čitaj: žanr science fiction) opsesije i proglasio da su pregovori završeni i zaključio vlastiti angažman u njima. Fileovo višegodišnje insistiranje i uslovljavanje na sprovođenju SF presude pokazalo se kao još jedna katastrofalno loša procjena stanja u BiH.

Insistiranjem i uslovljavanjem svih evropskih projekata, obustavljanjem novca iz IPA fondova, pokretanjem istrage u Tužilaštvu BiH zbog nesprovođenja jedne od presuda Suda u Strazburu, EU je pokazala da ili ne razumije ili da neće da razumije realno stanje u zemlji.

Možda je naivno povjerovala onima koji su SF problem stavili u sam vrh prioriteta, pokušavajući da njegovom realizacijom ustavno uređenje zemlje promijene u svoju korist, gurajući svjesno sve druge suštinske probleme u sjenu isforsirane brige za pravo manjine da bude birana u najviše institucije.

Do danas je nejasno zašto EU nije započinjala pripreme terena za prijem molbe BiH za članstvo, umjesto što je uporno insistirala na sprovođenju odluke Sejdić-Finci?

Ako je tačno da se problem Sejdić i Finci mora riješiti prije ulaska BiH u EU, koji je na dugačkom štapu, tek onda nije logično njegovo pozicioniranje na najvišu agendu svih procesa i uslova.

Zanimljiva je izjava njemačkog analitičara Bode Vebera da su evropski lideri uporno ponavljali frazu: "Mi očekujemo da se lideri u BiH dogovore", jer se iza nje krio nedostatak njihove političke volje da se ozbiljno bave ovom zemljom.

Interesantno je i opažanje Marka Preleca, direktora Balkanske grupe, da su nas i Brisel i Vašington pustili da sve dublje tonemo u krizu, jer im je svima dosta BiH.

I novinari, izvještači iz Brisela, tvrde da je EU davno digla ruke od BiH, jer ni sama ne zna šta želi. Među šefovima EU, kako tvrde, sve otvorenije se govori da je BiH izgubljen slučaj "evropska Palestina".

I protesti u FBiH i paljenje institucija toliko je zabrinulo evropske zvaničnike da su o njima raspravljali peti dan i to čitavih pola sata. Zaključili su onda da je riječ o socijalnom buntu i odlučili da promijene strategiju.

Potom je File stigao u BiH da zaključi višegodišnje pregovore o SF slučaju i najavi novu strategiju EU koja će se fokusirati na ekonomske reforme i borbu protiv korupcije.

Evropski zvaničnici u čijem opisu poslova je bila BiH jedan drugom godinama su u amanet ostavljali pogrešne analize stanja koje su nalagale vještačka rješenja zilion godina daleka od realnog stanja.

Uljuljkani u orijentalnoj romantici Sarajeva, zaljubljeni u kaldrmu i ćevape, "okupani" čaršijskim šarmom, blizu jadranske obale, diplomate na privremenom radu u Sarajevu, što zarad površnog pristupa, što zarad vlastitog komoditeta godinama su stvarale lažnu sliku prijeratnog multietničkog grada i cijelu zemlju posmatrale isključivo iz te lažne vizure. Kako je slika bila lažna, tako su i rješenja koja su predlagali i na kojima su insistirali bila nesprovodiva.

Posao dobar, para laka

Brisel nije mogao da prepozna političku i ustavnu realnost i da konačno shvati da je osnovni problem BiH: rješenje etničkog pitanja kojim će biti zadovoljna sva tri naroda.

Zato je u pravu premijer RS koja je EU poslala poruku da je "etničko pitanje - etnicitet važno u BiH i da će, što međunarodna zajednica bude više ignorisala tu činjenicu, biti teže prevazići podjele u zemlji i preduzeti pozitivne korake u pravcu reformi".

Upućeni tvrde da i u EU postoje diplomate koje smatraju da nema kretanja naprijed sve dok se u BiH ne riješe pretpolitička pitanja: uređenje Federacije, prava Hrvata i Bošnjaka u njoj, status Republike Srpske.

Nelogično je da SF problem za zvaničnike EU ima veći značaj od problema koji imaju Hrvati, pa i Srbi u FBiH. Hrvati sa opravdanim zahtjevom za entitet, a Srbi sa ostvarivanjem prava konstitutivnog naroda.

O tim problemima, suštinskim i realnim, malo ko otvoreno i smije da govori jer time rizikuje da bude proglašen nacionalistom, u najpogrdnijem značenju te riječi.

A BiH, nemoguća kakva jeste, treba da traje kao isplativa destinacija i unosan biznis za mnoge. Na kraju i na početku sve se vrti oko novca. A u BiH su uložene i "oprane" milijarde maraka, što u donacijama, što u angažmanu međunarodnih zvaničnika.

Poređenja radi plata visokog predstavnika u BiH Valentina Incka iznosi 24.422 evra, a najmoćnije i najuticajnije u cijeloj EU, njemačke kancelarke Angele Merkel 17.000 evra. Ko je lud da se toga odrekne?

Upravo zahvaljujući lažnim izvještajima o stanju na terenu, ali i dežurnih loše obaviještenih ili politički izlobiranih analitičara, evropske diplomate ovih dana kao đavo od krsta bježe od svakog pomena BiH.

 - Sve im ide na živce najviše političari, ali i tugaljive NVO koje se stalno žale da im nešto nije dobro, a ne čine ništa da izgrade civilno društvo - izvještava dugogodišnji dopisnik iz Brisela Ines Sabalić.

A u BiH, prema nezvaničnim podacima, postoji oko 12.000 NVO koje se bore za prava pasa, mačaka, mladih, starih, boraca, višečlanih porodica, gejeva..... Za tu borbu svake godine inkasiraju desetine miliona evra, dio njih od državnih, a dio od međunarodnih organizacija.

Ni više baba ni kilavije djece. A kako i ne bi kada je jedan broj NVO svrha samima sebi, a drugi više nego često aktivni učesnik dnevnopolitičkih dešavanja sa jasnim političkim ciljevima.

- Opšte dobro i javni interes ne zanimaju više nikoga - kaže Vlado po milioniti put.

A sve dok to dobro i taj interes ne budu prioritet svih javnih "radnika", i domaćih i briselskih i onih iz NVO, i dalje ćemo se vrtjeti u začaranom krugu.

Korupcija će razjedati sistem: politički, privredni, obrazovni, zdravstveni.... Medijske slobode mjeriće se donacijama ispod i iznad stola. Stručnost i rezultati će biti grijeh jer će prednost imati nesposobnost i partijska knjižica. Neznalice će biti kurentna roba na tržištu klimoglavaca. Bošnjački mladići će ratovati u Siriji ili u Čečeniji, gdje zatreba mesa. Vehabijski vođa Bilal Bosnić plašiće nas sudnjim danom u kojem će sablje dobro rezati. NVO će donacije pravdati izvođenjem na ulicu jednog promila građanstva. A Cakana će tražiti način da emigrira....

I svi ćemo ostati veliko "Ništa" u zemlji "Ništa". I potpisivaćemo se isto: Ništa Ništa - N.N.