Okružni sud u Banjaluci oslobodio je juče Milu Radišića, vlasnika firme Grand
trejd optuženog za aferu Medicinska elektronika. Oslobođeni su i svi ostali u ovom
predmetu.
Radišića je Specijalno tužilaštvo teretilo da je nezakonito stekao 35 odsto
akcija Medicinske elektronike manipulišući cijenom akcija na berzi čime je RS “oštetio
za 1,8 miliona KM”.
Ovako je propao još jedan bombastičnim medijskim natpisima israćeni slučaj procesuiranja
privrednog kriminala u režiji Specijalnog tužilaštva RS.
Atraktivni natpisi, teatralna privođenja, pompezne izjave, detalji iz istrage
koji cure prema odabranima, nekada lažni, nekada “dosoljeni”, pomalo tačni.......
ali uvijek naručeni, pali su još jednom u ništa. Pa dodatni zapleti, promjena optužnice,
podizanje nove u finišu prvog procesa. Pravosudna TV sapunica.
Specijalno tužilaštvo RS formirano je prije pet godina zbog obračuna sa najtežim
oblicima organizovanog i privrednog kriminala. Podaci govore da je do sada po njegovim optužnicama
za privredni kriminal procesuirano 59 osoba, od čega je njih 39 osuđeno i to na
ukupno 25 godina zatvora. Kao i slučaj Radišić
slično su počele i završile se i sve druge akcije Specijalnog tužilaštva.
Tako su i u predmetu “Direkcija za privatizaciju”, koji je takođe pratilo spektakularno
hapšenje pred tv kamerama, svi optuženi su oslobođeni. Samo njihovi advokati po
službenoj dužnosti zaradili su 215.000 KM iz budžeta RS, a odštetni zahtjevi suđenih
tek slijede. Krivice su oslobođeni i optuženi u slučaju Boska, a 12 optuženih za
kriminal u Željeznicama RS osuđeno je na ukupno šest godina i četiri mjeseca zatvora.
Optuženi bivši direktor u slučaju Rafinerije
nafte iz Broda dobio je dvije godine zatvora zbog štetnog ugovora sa Vitolom. E
baš ga je on potpisao i nije nikog pitao?!
Iako Zakon predviđa da Specijalno tužilaštvo procesuira djela za koje je predviđeno namanje najmanje pet godina zatvora,
dvije trećine osuđenih dobilo je između tri i šest mjeseci, a najveća izrečena kazna
je ova od dvije godine.
Pored očigledne selekcije predmeta “najtežih oblika kriminala”, u kojoj zakon
jasno nije isti za sve, analiza rada Specijalnog tužilaštva dovoljan je argument
za otvaranje pitanja da li osnivač treba da razmisli o ukidanju?
Ako je budžet Specijalnog tužilaštva samo u prošloj godini bio oko dva miliona
KM, ako su hiljade maraka date advokatima po službenoj dužnosti, ako budžet Republike
Srpske očekuje još jedan udar po odštetnim zahtjevima onih čija krivica nije dokazana,
rasformirati ovo tužilaštvo bio bi logičan, moralno i finansijski opravdan potez.
Branioci rada “specijalaca” kazaće da su toliki i troškovi sličnih tužilaštava
u regionu, ali će zaboraviti da dodaju da su rezultati mnogo drugačiji.
Jasno je odavno da Specijalno tužilaštvo RS nije opravdalo očekivanja javnosti,
a da jeste ne bi se kao pasijans redala logična pitanja bez odgovora:
- Zbog čega je slučaj Radišić otvoren uoči izbora?
- Da li je neko htio da se domogne parcele u centru grada?
- Ima li tajkuna u Banjaluci čija imovina je sumnjivog porijekla?
- Jesu li sve fabrike u RS kupljene i zakonito i “čistim” novcem?
- Je li bilo reketaša na privatizacijama?
- Ko je rasprodao imovinu RS po državama bivše SFRJ?
- Da li u RS tužioci, sudije, ljekari, profesori uzimaju mito?
- Ko je mozak operacije Vitol?
- Ko je u Direkciji za privatizaciju rasprodao velika preduzeća” Ko mu je iz
vlasti dao nalog za to?
- Pere li iko u RS novac od narkotika ulaganjem u privredu?
Slučaj Radišić ali i drugi, jasno je danas ko bijeli dan, nisu otvoreni ni zbog
prava, ni zbog pravde, ni zbog zaštite imovine RS. Jer da jesu i epilozi bi bili
drugačiji. Ovako je jedino rupa u budžetu još dublja.
oktobar 2011
Нема коментара:
Постави коментар