Čak i kada bi čovjek mogao popraviti neke sitnice - što
je, međutim, ludo baljezganje - postigao bi u najboljem slučaju nešto za buduće
procese, a sam sebi bi neizmjerno naškodio jer bi privukao pažnju sudskog osoblja,
koje je vazda željno osvete. Samo ne treba izazivati pažnju!
"Proces",
Fanc Kafka
Visoki sudski i
tužilački savjet (VSTS) pozvao je ponovo, po treći put, predsjednicu Suda BiH
Meddžidu Kreso da podnese izvještaj o radu te institucije na sjednici u
ponedjeljak, 23. septembra.
Kreso je pred VSTS
prvi put pozvana u mjesecu maju da zbog loših rezultata rada Suda BiH podnese
izvještaj, ali se ni tada, ni kasnije nije se odazvala pozivu. Otišla je na
dugo, tromjesečno bolovanje.
Rad Suda analiziran
je na vanrednoj sjednici VSTS-a krajem aprila kada je zaključeno da Kreso treba
da obrazložila izvještaj.
Barašin, Perić, Novković.....
Iako podaci o radu
Suda BiH u 2012. godini nisu objavljeni, podaci sa polugodišta prošle godine
kažu da je u tom sudu 4.176 neriješenih predmeta, od kojih neki datiraju iz
2004. i 2005. godine. Ono što je posebno indikativno jeste da se predmeti nisu
rješavali po redoslijedu, nego izvlačili po potrebi.
Dok je predmete
slagao u ladicima, Sud BiH trošio je milione KM što iz budžeta, što iz
donacija. Sud BiH je u 2011. godini
potrošio 12,11 miliona KM. Pravosudne
institucije na nivou BiH u 2012. potrošile
su ukupno 37,44 miliona, a apsolutni
rekorder opet je bio Sud BiH.
Prema podacima iz
izvještaja o izvršenju budžeta BiH za prošlu godinu, Sud BiH je najviše trošio
na plate i naknade. Sudije su na plate potrošile cijelih 8,95 miliona KM, a
među njima, i sudija Kreso.
U prvih šest mjeseci
ove godine Sud BiH povećao je troškove za oko 700.000 KM i potrošio rekordnih
sedam miliona. Rast troškova, naravno, nije pratio povećan tempo rada sudija.
I dok javnost s
pravom traži objašnjenja, Meddžida Kreso se umjesto pred VSTS proteklih mjeseci
uglavnom pojavljivala u "svojim" medijima, žaleći se da je
"progonjena zvjer", te da je poziv za podnošenje izvještaja o radu
Suda BiH, pritisak na sud.
Potom je, po starom
oprobanom scenariju, krenula u akciju
rušenja predsjednika VSTS. Prvi čin je počeo, a zove se "medijska
priprema uklanjanja".
A kako izgleda taj
scenario?
Meddžida Kreso se,
po provjerenim informacijama, 3. marta 2011. godine u hotelu Evropa u Sarajevu
srela sa tadašnjim urednikom emisije "60 minuta" Bakirom
Hadžiomerovićem i dogovorila scenario medijskog rušenja tada aktuelnog glavnog
tužioca Tužilaštva BiH Milorada Barašina.
Izvori potpuno
informisani o razlozima "targetiranja" Barašina tvrde da se na
medijski odstrel tužioca, Kreso odlučila nakon što je odbio da joj ustupi bazu
podataka Tužilaštva o predmetima ratnih zločina.
U prvoj narednoj
emisiji "60 minuta" tužilac Barašin dobio je specijalni tretman. I
tako do kraja.....do uklanjanja sa scene.
Slično je Meddžida
Kreso „rušila” još jednog sudiju iz RS - Branka Perića. Mediji bliski sudiji
Kreso, otvorili su njegov navodni dosje i predano radili na kompromitaciji
neposlušnog sudije. Kao i svima koji dolaze iz RS, i sudiji Periću su izvukli
izmišljeno nategnutu vezu sa nekim počiniocima ratnih zločina.
Nekoliko puta
Medžida tražila je od VSTS i disciplinskog tužioca sankcionisanje sudije Perića
zbog njegovih javnih istupa u kojim kritikuje anomalije i Suda i njegovog
predsjednika.
Naročito je sudiju
Kreso naljutio sudija Perić kada je ruglu izvrgnuo njenu i tužbu još 40 sudija
upućenu Sudu BiH zbog neisplaćene razlike regresa. U procesu "kadija te tuži,
kadija ti sudi", Sud BiH presudio je u korist Kreso i 40 sudija, a
predsjednica Suda je na ovoj razlici u isplati regresa inkasirala cijelih 1.332
KM.
Kreso do danas nije
uspijela da disciplinuje neposlušnog sudiju Perića, kao ni da ga
"odstreli", a već je otvorila novi medijski front protiv predsjednika
VSTS Milorada Novkovića.
U medijski odstrel
krenula je preko svoje privatne novinarke, urednice „Dana”, Dženane Karup
Druško. Ovaj "nezavisni" magazin, kao i dnevni list
"Oslobodjenje" (oba u vlasništvu sarajevskog biznismena Muje
Selimovića) svoju "nezavisnost" grade na istom tumačenju političkih i
personalnih odnosa u BiH kao i ono krilo SDA koje predvodi Bakir Izetbegović.
Da li je isto toliko, kao i njeni mediji, od političkih uticaja "nezavisna"
predsjednica Suda BiH, pitanje je na koje nije teško dati tačan odgovor.
Ko smije da pita?
Ali nije Novković
Meddžidin bijes izazvao samo zato što je VSTS tražio da položi račune o
(ne)radu Suda BiH i trošenju miliona KM, nego i zato što je na sjednici Nadzornog
odbora za kontrolu rada na predmetima ratnih zločina po državnoj Strategiji
tražio da se primjenjuje Zakon blaži za počinioce kako to nalaže presuda iz
Strazbura u predmetu "Maktouf i Damjanović protiv BiH".
Evropski sud za
ljudska prava u julu mjesecu jednoglasno je donio presudu na osnovu žalbenih
navoda o postupku pred Sudom BiH protiv Maktoufa i Damjanovića koji su se
žalili kako je u njihovom slučaju retroaktivno primijenjen Krivični zakon BiH
iz 2003. godine koji je strožiji u odnosu na Krivični zakon SFRJ iz 1976.
godine koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja krivičnih dijela, 1992. i 1993.
godine.
Nakon ove presude
sve osobe kojima je pred Sudom BiH primjenom Krivičnog zakona iz 2003. suđeno
za ratne zločine, mogu ići u reviziju presuda. I svi imaju pravo na materijalnu
odštetu.
Poslije presude Suda
u Strazburu, Meddžida Kreso ne samo da nije podnijela ostavku kao glavni
zagovornik retroaktivne primjene zakona, nego i dalje insistira na primjeni
istog zakona što ne čini štetu samo optuženima, nego i budžetu BiH u kojem
će poslije žalbi, revizija i odšteta ostati još jedna velika „rupa.”
Izvori bliski
pravosudnim institucijama svjedoče da je Kreso na istoj sjednici NO, na kojoj
se naljutila na Novkovića, direktoru Centra za istraživanje ratnih zločina RS
Miloradu Kojiću, koji je takodje tražio da se presudjuje po odluci iz
Strazbura, poručila: Ko je taj mali? Šta on priča, kada ništa ne zna.
Zbog istog stava po
pitanju sudjenja za ratne zločine stradale su i neke sudije Suda BiH. Meddžida
Kreso je zbog toga po hitnom postupku iz Krivičnog odjeljenja Suda BiH izbacila
sudije Ranka Debeveca i Medihu Pašić i prebacila ih u Parnično odjeljenje u
kojem nikada nisu radili.
Svi zastupnici stava
o neophodnosti primjene odluke Suda u Strazburu ističu da se tim samo traži
jednakost svih gradjana BiH pred zakonom, što je cilj i državne Strategije o
sudjenjima za ratne zločine, koju je usvojio Savjet ministara BiH.
I dok struka traži
da se zakon i presuda Strazbura poštuju, Savjet ministara i dalje ćuti pred
nezakonitim ponašanjem predsjednice Suda BiH. Ćuti i njegovo nadzorno tijelo.
Ne oglašava se javno ni VSTS.
Sudije Suda BiH i
njegova predsjednica su izvan zakona, jer, kako tvrde u VSTS Zakonom o Sudu BiH
nije definisano da VSTS ocjenjuje njihov rad. Tako je Sud BiH postao privatno
preduzeće sudije Kreso.
Nju niko ne smije da
pita ni:
- ko je i zašto
promijenio sudsko vijeće koje je odlučivalo o ekstradiciji Glavaša?
- Zašto se protivi
osnivanju Apelacionog suda BiH u Banjaluci, ako toliko voli jedinstvenu BiH? Da
li je grad Banjaluka u toj BiH?
- Zašto nikada nije
posjetila Banjaluku i podnijela izvještaj o onome što radi, ako ne Narodnoj
skupštini RS, a onda gradjanima RS?
- Koliko ima sudija
srpske nacionalnosti u Sudu BiH, koji žive izvan Sarajeva?
- Da li je logično
da iz oba entiteta bude biran približno isti broj sudija?
Mnogo je razloga za
razrješenje Meddžide Kreso sa najviše pravosudne funkcije u zemlji bilo i prije
ovih posljednjih.
Nije li na audio
zapisu u Tužilaštvu BiH snimljena izjava bivše predsjednice Ustavnog suda BiH
Hatidže Hadžiosmanović Mahić koja svjedoči kako je jedno "ugledno
lice" iz pravosuđa BiH došlo u njenu kuću 18. juna 2008. godine i vršilo
pritisak da predmet "Alijagići" odmah bude uzet u rad?
To „lice” - Meddžida
Kreso, poslije razgovora uslikalo je mobilinim telefonom u kućnoj haljini da bi
je ucjenjivalo.
- Nisam strašljiva,
ali sam se sablaznula od tako sofisticiranog kriminalnog programa. Teško mi je
vjerovati da se to lice odlučilo na
ovakav korak iz milošte prema Alijagićima, kao i to da je samostalni strijelac. Salih Alijagić
izjavio je da je siguran u naređenje
njegovih mecena i prijatelja koji su mu pomogli da poslije mog odlaska u penziju 19. avgusta 2008. godine
njegov predmet bude odmah preko reda
riješen. Ko je takvu naredbu Ustavnom sudu BiH izdao, nije mi poznato, svjedoči sudija
Hadžiosmanović-Mahić.
Nije li Meddžida
Kreso godinama opstruisala potpisivanje Protokola o saradnji u predmetima
ratnih zločina izmedju Srbije, Hrvatske i BiH,, ističući da „ustupanje predmeta
znači odricanje od suverentiteta BiH”? Nije li time pokazala da je izašla iz
okvira struke i stavila se u službu politike na štetu i žrtava, i pravde, i
prava?
Nije li se Meddžida
Kreso u jednom intervjuu od 14. maja 2010. usprotivila tome da Ejupu Ganiću ili
bilo kome drugom odgovornom licu za ratne zločine bude sudjeno izvan BiH i
obećala: „Ejupu Ganiću se mora suditi u BiH”? I šta bi od obećanja do danas?
Ali Meddžidu Kreso
niko ne smije da pita ništa. Ona je postala "simbol” nezavisnosti od
odgovornosti.
Kome treba VSTS?
Zato će biti
zanimljivo vidjeti šta će se desiti ako
se Kreso u ponedjeljak, po treći put, ne
pojavi pred VSTS?
Poslije toga moraće
neko da postavi pitanje da li takva institucija, kao što je VSTS, treba nekome
u ovoj zemlji?
Kako će članovi VSTS
iz RS: Milorad Novković, Obren Bužanin, Svetlana Brković, Mirsada Hadžić, Jovan
Čizmović opravdati komoditet i nerad pred javnošću RS?
Biće zanimljivo
vidjeti kako će VSTS, na čijem čelu je Milorad Novković, ako predsjednica Suda
BiH ne podnese izvještaj, opravdati izvještaj o radu kompletnog pravosudja BiH?
Biće zanimljivo
vidjeti kako će VSTS, na čijem čelu je Novković, opravdati izuzetno veliki
utrošak sredstava i zanemarljivo mali broj rješenih predmeta u Sudu BiH?
I šta je uopšte do
sada VSTS, na čijem čelu je Milorad Novković, uradio na analizi rada Suda BiH?
Pa, NIŠTA.
Zato sudija Kreso i
jeste ponovo digla pripremnu medijsku artiljeriju na Novkovića. Cilj je jedan:
da tako i ostane! Barem još dvije i po godine, do isteka njenog mandata.
Нема коментара:
Постави коментар