Briselska diplomatija se pokreće

Ma kako i koliko izgledalo pretjerano, EU može biti itekako zadovoljna onim što je proteklih mjeseci postigla u jednom djelu zapadnog Balkana.

Tu je formalni ulazak Hrvatske u Evrpsku uniju, ali i suštinski  zaokret Srbije prema Briselu i gotovo bespogovorno prihvatanje svih uslova koje je EU postavila zvaničnom Beogradu.

Tako u mnogome relaksirana EU okreće se prema BiH, koja  živi u gotovo komatoznom stanju pri čemu je politički, parlamentarni pa i svaki drugi oblik života gotovo atrofirao.

Tu i tamo iz Sarajeva se javljaju pokušaju u medijima, na ulici (JMB) ili kroz nevladine organizacije (1. mart) da se za takvo stanje optuži Republika Srpska. Na žalost svih aktera ovih pokušaja, to je ipak veoma slab antibiotik za potpuno uzavrelu unutrašnju temperaturu u kojoj gori Federacija.

Očito da je slaba nada bio i plan promjene Ustava FBiH, kojim je američka ambasada namjeravala da nešto promjeni u funkcionisanju ovog entiteta.

Zbog svega toga, a ohrabrena uspjehom u Beogradu, ako je suditi po porukama visokih zvaničnika briselske diplomatije, EU ovih dana kreće u pojačano opserviranje BiH i definisanje čvrstih zahtjeva za brze reforme.

Pri tom treba naglasiti da ne postoji konkretan plan Brisela kako natjerati političare u BiH da se pokrenu, ali EU sve više i sve jasnije daje do znanja da zemlje članice hoće da vide napredak.

Opšte je mišljenje da BiH ne može i ne smije ostati crna rupa Evrope, iz hiljadu i jednog sebičnog evropskog razloga.

Ako i ne postoji konkretan plan Brisela na koji način BiH treba da iskaže želju za napretkom  to svakako ne znači da u EU ne postoji ideja kako da se inicira promjena stanja.

Upravo zato u administaciji u Briselu se razmišlja da Ketrin Ešton na putu za Beograd ovih dana “svrati” do BiH i svojim ličnim autoritetom pokuša da pokrene stvari sa mrtve tačke.

Iz projekcija nije isključeno ni to da se predstavnik EU u BiH Piter Sorensen aktivnije uključi u porecese i to ponovnim okupljanjem lidera političkih stranaka povodom Sporazuma o stabilizaciji ili nekog drugog unaprijed projektovanog napretka.

U sklopu svih aktivnosti EU koji bi se ovog vrelog jula mogle dogoditi, u Briselu se očekuju stavovi ambasadora političkog i bezbjednosnog komiteta EU koji će na sastanku 12. jula sasvim  izvjesno pomenuti BiH.

Potom će, kako se očekuje, Savjet EU 22. jula da izađe sa određenim zaključima u kojim bi se konstatovalo loše stanje u BiH i iskazala zabrinutost, a politički lideri pozvali na očekivani napredak.

Da bi se EU znatnije uključila u reforme koje se očekuju u BiH ne isključuje se dodatno umanjivanje uloge OHR-a, jer Briselu se žuri da preuzme vodeću ulogu u pospremanju i približavanju zemlje standardima Unije.

Ono  što je dobro za RS je da je Briselu jasno da ona u ovom trenutku nije krivac za teško stanje i nenapredovanje BiH ka Evropi.

U tom smislu zanimljiva je izmjenjena percepcija koju visoki zvaničnici u Briselu posljednjih mjeseci imaju prema SDP-u i njenom lideru Zlatku Lagumdžiji.

Dugo je EU Lagumdžiju i SDP posmatrala kao lokomotivu napretka i proevrpsku stranku, ignorišući zbog toga sve kriminalne i koruptivne afere čelnih ljudi SDP-a. Sve to se izvjesno mijenja, a SDP od lokomotive postaje kočničar daljeg napretka i balast koji opterećuje političke prilike u BiH. 

EU, sasvim je jasno, nema čvrst oslonac u strankama u FBiH i nema partnere koji bi mogli i imali snage da pokrenu reforme i prezentuju napredak na svim poljima, neprebacujući stalno krivicu na nekog drugog (uglavnom na RS).

Potpuno je nemoguće fakture za (ne)funkcionisanje FBiH, blokadu vlasti u FBiH, političke i kriminalne afere, poput slučaja Budimir (predsjednik FBiH) ili Lijanović (ministar FBiH), pojačane aktivnosti vehabista, ne postizanje dogovora o Sejdić Finci i slično adresirati bilo kome drugome i to će stranke u FBiH morati da prihvate i preuzmu odgovornost.

Sve to ne znači da Republika Srpska i njeno rukovodstvo, ali i građani, mogu “mirno spavati” amnestirani od bilo kakve odgovornosti za dalje odnose BiH prema Evropskoj uniji.

Iako Republika Srpska u komunikaciji sa Briselom nema probleme, jasno je da ima zadatak da ostvari potpunu unutrašnju stabilnost društva, poštujući evropske standarde i pravila igre. 

I dok se briselska mašinerija okreće prema BiH, jasno je da će EU prema svim akterima biti podjednako rezolutna. Isto kao što je jasno da u  ovom trenutku mnogo bolja pozicija Republike Srpske treba biti iskorištena za dalje unutrašnje reforme (zakonodavstvo, pravosuđe, borba protiv korupcije...) i naravno dalje državnički mudro pozicioniranje RS i u Sarajevu, i u Beogradu i u Zagrebu. I naravno, posebno u Briselu.  

4. juli 2013.