Ovo ovde nisu strofe za ljigave i loše, / već za moje što se bore, diskretne heroje, / za obične likove, iskrene i dobre, / što ne nameću se mnogo, ali neće da se sklone, / jer kada brod tone uvek prvo pale miševi, / a kapetani iskusni, na druge će misliti, / život zna da bude titanik, usamljenik, izgnanik, / tad rađaju se titani, u nevolji istrajni... BS
"U nepravilnim razmacima od dvadeset do trideset godina
nailaze velike poplave koje se posle pamte kao što se pamte bune ili ratovi i
dugo se uzimaju kao datum od kojeg se računa vreme i starost građevina i dužina
ljudskog veka (Na pet-šest godina prije velikog povodnja, Uz veliki povodanj).
Posle tih velikih poplava malo šta ostane od pokretnog imanja u onoj većoj
polovini kasabe, koja leži u ravnici, na peščanom jezičku između Drine i Rzava.
Takva poplava baca celu kasabu na nekoliko godina unatrag. To pokolenje provede
ostatak svoga veka u popravljanju šteta i nesreća koje je ostavio 'veliki
povodanj'".
... U razgaćenim avlijama građanske kuće su zijale
razvaljenim prozorima, na svakoj je pruga crvenog mulja pokazivala dokle je
bila poplavljena. Mnoge pojate su otplavljene, koševi izvrnuti. U dućanima je
bio mulj do kolena, a u tom mulju sva roba koja nije mogla biti na vreme
iznesena. Po sokacima zaglavljena čitava drveta, koja je voda odnekud
doplavila, i naduveni leševi stoke koja se podavila. To je bila njihova kasaba
u koju je sada trebalo sići i nastaviti život..." - "Veliki
povodanj" - "Na Drini ćuprija", Ivo Andrić.
Mnogi su se ovih dana sjetili tog citata kojim je Andrić
opisao veliki potop u Višegradu iz 1896. Tom opisu nemoguće je bilo šta dodati
i bilo šta oduzeti danas u Doboju, Šamcu, Orašju, Brčkom, Obrenovcu,
Krupnju.... Nevolja je uvijek ista, kao što su isti i stradalnici. Samo su im imena
drugačija. Kao što su drugačija i imena heroja koji su iznijeli i ta i ova
vremena.
Ovih nekoliko slika ostaće na jednom mjestu u znak
zahvalnosti nekima od onih čija srca su čista, a djela ogromna. Onima koji su
bili ljudi, kada je to bilo najpotrebnije. Onima koji su sami ispričali svoje
priče.
Priča prva:
Vratile se rode
Piloti iz Helikopterskog servisa RS sa Bobanom Kusturićem na
čelu spasili su stotine ljudi, najtežih bolesnika, najugroženijih u poplavama.
Iako je vrijeme u četvrtak i petak bilo kišno i vjetrovito, veoma rizično za
letenje, letjeli su danonoćno. Suvišno je i reći da su rizikovali svoje živote
da spasu tuđe.
Ronioci "Buka" i raftingaši "Kanjona"
ostavili su svoje poplavljene prostorije u Banjaluci i od prvog dana u Doboju
spasavali unesrećene ljude. Zahvaljujući njima srećno su na svijet došle tri
dobojske bebe. Članovi posade slovenačkog helikoptera "Bell 412" u
Šamcu su istog dana iz potopa spasili dvije tromjesečne bebe.
Priča druga
Vučica Jelena
Njeni drugari iz razreda maturirali su u ponedjeljak, dok je
ona spasavala tuđe živote daleko od kuće. Bila je vođa tima, koordinisala
ekipama s kopna i išla na teren. Jelena Simović prvakinja je BiH u penjanju,
članica penjačkog kluba "Volf" iz Foče, svršeni je maturant
Medicinske škole i ima samo 18 godina.
- U Doboj smo stigli u vrijeme najveće katastrofe u petak.
Bila sam veza između kopna i vode sa ostalim članovima ekipe. Gazim u vodi do
pasa. Penjem se na zgradu, ljudima dijelim lijekove. Mala djevojčica od dvije
godine izlazi s cuclom u ustima i smije mi se. Imala sam kod sebe jednu plazmu
i dajem joj. Ona širi ruke i grli me koliko ima snage, ljubi me. Dok sam živa
to neću zaboraviti - priča Jelena.
Priča treća
Ima ljudi...
Useljiva kuća za porodicu koja je ugrožena poplavom. Kuća se
nalazi u G. Karajzovcima (opština Gradiška). Molim sve moje prijatelje,
poznanike, familiju i rodbinu da podijele ovaj status da bismo pomogli
koliko-toliko. Svi zainteresovani neka se jave na broj 066/313-590 ili svoju
poruku ostave u inboks. Samo je jedna od mnogo sličnih poruka objavljenih na
društvenim mrežama.
Priča četvrta
Vladika posve privatno
Na prvoj liniji poplavljenog Obrenovca bio je vladika
lipljanski Jovan Ćulibrk i pokazao kako je biti uz narod kada mu je teško.
Mediji su pokušali da uzmu izjavu od njega kada su na FB profilu oca Save
Janjića otkrili vladikinu fotografiju u čamcu. "Molim vas ja sam ovdje kao
čovjek, ovo je moja privatna stvar. Neću da dajem nikakve izjave", bio je
kratak vladika Jovan. Jedini vladika, padobranac.
Sveštenstvo SPC našlo se i na prvim linijama odbrane od
vodene stihije. Otac Agapit i otac Atanasije punili su džakove pijeskom kod
Šapca pomažući u odbrani tog ugroženog grada.
Priča peta
Tviteraši
Tviteraška sila mnogo je pomogla u spasavanju ljudi, širenju
informacija o nestalima, evakuisanima, prihvatilištima, ugroženim područjima,
humanitarnim aktivnostima. Tviteraši su u milisekundama izvještavali i širili
korisne činjenice, a prema nezvaničnim informacijama, samo u Srbiji spasili su
1.500 ljudskih života.
O snazi tviteraške zajednice i njenoj velikoj ulozi svjedoči
i ova poruka sa jednog savskog nasipa: Prije tri sata bilo nas je 10! Sada su
ovdje hiljade ljudi. Hvala, tviteraši!
Priča šesta
Djeca su ukras svijeta
- Ministre, pomozite, djeca u Đačkom domu u Doboju su
životno ugrožena - glasio je SMS, koji je stigao na broj telefona ministra
Gorana Mutabdžije na sjednici Vlade u četvrtak, 15. maja. Nakon što ga je
Helikopterski servis hitno prevezao do Doboja, Mutabdžija je sa djecom u Domu
proveo dvije teške noći dok se voda nije povukla. Evakuisali su ih iskusni
vozači čamaca pristigli u pomoć iz Mostara.
Priča sedma
Naš Kinez Đuro
U Banjaluci godinama već živi Kinez Đuro. To je Kinez u centru
grada na čijoj prodavnici piše Kineska prodavnica Đuro. Svjedoci pričaju da je
taj naš Đuro, u petak, kada su počele poplave u Banjaluci, iznio sve gumene
čizme iz svog magacina i podijelio ljudima.
Priča osma
Pomaži i ćuti, bre!
Subota, 17. maj. Mladi ljudi, volonteri, hiljade njih pomažu
širom RS. Neumorno rade i oni u skladištu Robnih rezervi u naselju Paprikovac u
Banjaluci. "Ljudi dolaze cijeli dan. Ne mogu da vam opišem koliko je ljudi
došlo. Donose što imaju. Neko dvije konzerve, neko puno auto. Ovo je
nevjerovatno", kaže kroz suze djevojka koja sortira konzerve na jednu, a
pelene za bebe na drugu stranu. Nije rekla kako joj je ime, jer to ionako nije
važno. Njeni drugari u Srbiji koji dan poslije na majicama su ispisali
"Pomaži i ćuti".
Priča deveta
Komšija preči od brata
Fabrika vode "Dijamant" iz Tešnja danima je vodom
za piće snabdijevala Doboj. Prnjavorčani su spremili kotlić za Ginisa koji je
upućen ugroženom stanovništvu u Doboj i Maglaj. Jedan Bošnjak iz sela Kozarac
sve što je imao dao je svojim komšijama u poplavljenom srpskom selu.
"Karitas" iz Usore otvorio je privremenu ambulantu, koja je danonoćno
bila na usluzi Dobojlijama. - Evo da vas pozdravim i sve građane Gradačca i da
vam kažem da ste nas zadužili za života da vam nikada ne možemo vratiti, a i
nećemo vraćati ovakvu pomoć, već ćemo neku ljepšu - rekao je načelnik opštine
Šamac Savo Minić.
Priča 10
On je Nole, svi ga vole
U Srbiji se dešava poplava biblijskih razmera. Glavni
svetski mediji kao što su Si-En-En i Bi-Bi-Si potcenjuju u svojim izveštajima
veličinu onoga što se dešava u Srbiji i Bosni. Ovo je jedna od najgorih poplava
ikada viđenih, mnogi gradovi su evakuisani, pola moje zemlje možda neće imati
struju... To mora da se pokaže svetu, potrebna nam je pomoć, rekao je Novak
Đoković na turniru u Rimu. I srušio medijsku blokadu o nesreći na Balkanu. Nole
je nastavio bitku humanosti i nakon što je cjelokupnu novčanu nagradu od
turnira u Rimu donirao za pomoć stradalim.
Novak Đoković najbolji je primjer koliko može da uradi jedan
čovjek, ali onaj čije ime prepoznaje cijeli svijet.
Нема коментара:
Постави коментар