Život naš rijaliti

 

Cenzura ili autocenzura (svejedno kako ko zove) nikada se ne vidi u onome što mediji objave. Ona je uvijek u onome što nije objavljeno. A to je teže utvrditi. Kada dolazi do povećanja broja zabranjenih tema i zaštićenih ličnosti povećava se broj tekstova i emisija koje tretiraju estradu, džet set i naravno, crnu hroniku. I život postaje rijaliti.

Jedan dnevni list u Srbiji ovih dana na kioske je stigao sa nevjerovatno tačnom dijagnozom na naslovnici: "Kreće novi rijaliti: Kako uhapsiti Šešelja".

Novi rijaliti se emituje poslije onoga okončanog velikom tragedijom u kojoj su šest ljudi i jedna beba izginuli u padu helikoptera da bi se dvojica ministara uslikala na Surčinu.

Kod nas upravo je okončan rijaliti koji je trajao mjesecima: formiranje vlasti. Cilj tog rijalitija je borba za stolice. Kao i u svim ranijim, učesnici mjesecima poslije izbora odmjeravaju izborni plijen. Po potrebi rijaliti programa partije odredjuju i vjeru i naciju učesnika rijalitija. Svi narodi i ostali moraju biti zastupljeni po pravilima. Iako mnogi učesnici ne znaju da popune prijave za ulazak u rijaliti oni prolaze, jer imaju člansku kartu. Partijski komesari po staroj praksi diktiraju raspored kamera u kući snimanja. I naslovne strane novina. Važan preduslov za ulazak u Kuću velikog brata je mazanje vazelinom svake večeri. Učesnici rijalitija se mažu  pred očima nacije. Ko se bolje namaže osvaja veću stolicu. Kada mazanje ne pomaže prelaze na ucijene. U rijalitiju jedna soba je VIP. U nju su smješteni glavni likovi rijaliti šoua. Napucani, premazani, okrutni, neprincipijelni, samozaljubljeni ..... pred licem tv gledateljstva ne libe se da smještaju jedan drugome, na kvarno. I onda da nazdrave i da se izljube. Producenti trljaju ruke jer šerovi gledanosti probijaju visinske amplitude. Ko uđe kajaće se, ko ne uđe kajaće se..... Jer život naš - rijaliti!

Biti "in"

Oni koji su nekada dan započinjali jutarnjom kafom uz novine da bi se informisali izmjenili su navike. Kafa je ostala, a stigli su pametni telefoni. I sve se ubrzalo. Uz jutarnju kafu čitaju se blogovi, portali, tviter vijesti, statusi, rijaliti novosti....

Uz silikonske sise Mace Diskrecije, uz jutarnju kafu obavezno iz pametnog telefona iskoči barem jedan manijak, bolesnik ili psihopata. Nađe se i poneki "vukodlak" satanista poput onog svježe pronađenog u Bečeju. I šta da uradi čovjek kada mu dan započne porukom: "Ja sam najnezgodnije zlo koje gazi ovo tlo: Član srpskog Reda vukodlaka pojeo mačku pa ubio rođaka"? Da baci telefon? Da kupi vremeplov? Da se vrati u krevet i spava, spava, spava...... I pusti muziku: "...prespavati dan, prespavati vek, kako li je tek"?

Kada se probudi već je vikend. A vikendi počinju "Zvjezdicama", nastavljaju se "Zvijezdama", a okončavaju "X Faktorom". Ako je tačno da "ko pjeva zlo ne misli" i ako broj stanovnika ovih prostora podijelimo sa brojem prijavljenih pjevača nema razloga za paniku. Bezazlenijeg naroda nema na kugli zemaljskoj.

A kada ne pjevamo onda gledamo pornografiju u direktnom prenosu. U "Parovima" (piše na pametnom telefonu) glavni likovi su Zmaj od Šipova i Maca Diskrecija. I Macina mama Enesa dobila je svojih pet minuta. Na naslovnicama je obznanjena veoma važna informacija:  Maca laže da dobro zarađuje, jer ona (mama) podigla je kredit da joj kupi silikone i mobilni telefon.

Zmaj od Šipova još odavno je poznat široj javnosti, od onda kada je na internetu objavljen snimak govora koji je održao pokojnom ocu Jovi na grobu. Tog trenutka postao je medijski super star i mnogo važna faca. Badava su iz Šipova molili medije da ih ne brukaju i uvjeravali da imaju  mnogo i pametnih i sposobnih i učenih ljudi da pokažu svijetu. Očekivano u Šipovo, zbog udaljenosti, teško stižu informacije o novim trendovima i crno ružičastim prugicama. 

I dobro što Šipovljaci, ali ni studenti nisu ništa bolji. Ovih dana oglasilo se izvjesno Studentsko udruženje "Baština" koje je zahtjevalo od RRA da zabrani rijaliti šou "Parove" zbog "vrijeđanja morala, skaradnosti, promocije prostitucije".

-  Svedoci smo da razne nacionalne televizije poslednjih godina maltretiraju naciju sa raznim skaradnim rijalitima, ispiraju mozak stanovništvu i nameću na jedan nasilan i brutalan način izvitoperen sistem vrednosti. Kada smo mislili da je količina nemorala, bluda i svih gadosti koje se puštaju na televizijama dostigla vrhunac, da od svega toga ne može gore, brzo smo se sa novim serijalom Parova uverili da može, napisali su studenti RRA.

Mlada djeca ne kontaju da je rijaliti državni projekat od višeg nacionalnog interesa.

Oni pametniji i bliži vlasti iskoristili su šansu i napravili ponudu koja diktira potražnju. Jer kada su marketinški magovi ukapirali  kako se lako obrće lova, brzinski su stvorili privatne produkcije za proizvodnju rijaliti programa. Visoki rejtinzi gledanosti koji su ih pratili podsticali su njihov rast i širenje zahvaljujući višku love od marketinškog kolača koji su po osnovu rejtinga sami sebi dijelili. I tako su se stvarili i širili koncentrični rijaliti krugovi. I svima dobro. Vlastima da se narod ne dosjeti, rijaliti biznismenima jer im se džepovi pune svjetlosnom brzinom, anonimnima jer postaju poznati, građanstvu jer je njegova potreba za društvenim životom zadovoljena za posve male pare koliko iznosi rtv taksa.

Po definiciji destruktivni, agresivni i asocijalni huligani naravno ništa nisu skontali. Jedan od njih sa prepoznatljivim stajlingom "kapuljača na glavi" i obaveznim "Ej bre brate" revoltiran snimio je klip i postavio na jutjubu. Vrlo nabrušen uputio je javnu poruku poznatoj straleti:  

"Jebo te Oro šta ti kaže otac, brate, šta ti kaže komšiluk, brate.... Prodaje jednu kravu da bi imala sise, brate, mi smo krivi što ih gledamo, brate.... Jer ovo, brate, nije normalno. Ovo, brate, znam šta je glupost, brate, dobro rekla je Oro, brate, ali smiri se više jebo te lebac, brate. Moglo je biti i gore, moglo je ovo ranije početi, brate. Hvala bogu da je moja generacija bila normalna, brate. Ja sam imao, brate, neku granicu izmedju gluposti i pametne stvari, brate. Ova izgleda ne zna gde je granica, brate. Vidi joj sise brate, napumpala sise. Napumpala usne, brate. Što će joj, brate, da bolje pije čaj aaaa? Ovo je crna hronika, brate. Koliko god bio glup, brate, mene bi bilo sramota, brate. Ja samo, brate, čekam kada će na Pinku da izlaze gole, brate. Ovo je horor, brate, kao da si vidio Bokija 13 u kupaćem, brate....."

I ne čude huligani, jer su huligani. A huligani remete i red i poredak, a vrlo često to čine veoma agresivnim i destruktivnim ponašanjem.

Poslije svakodnevne ponude u javnom prostoru, opšte čuđenje izaziva najava policije Srbije da će ispitati djevojčice od 13 i 14 godina, koje svoje golišave fotografije objavljuju na društvenim mrežama. Policija je upozorila da se trend maloljetničke golotinje opasno širi internetom. Zato će djevojčice, zajedno sa roditeljima, morati u policiju na razgovor.

Kako je moguće da policajci ne gledaju "Parove", da nemaju pametne telefone i da ne čitaju novine? Pa klinke se samo na vrijeme pripremaju za karijeru VIP ličnosti po ponuđenom rijaliti receptu.

Sve je počelo.....

A sve je počelo prije više od 20 godina kada su Slobodan Milošević i gospođa sa cvijetom u kosi podržali postanak ružičaste televizije. Nije tako davno bilo kada je stvaranje ružičaste slike svijeta, da bi se nacija zabavila i udaljila od životnih problema, stavljeno porodici MM na dušu kao jedan od njihovih najvećih grijehova.

Onda su došli drugi, pa treći, pa peti..... Ružičasta slika se dopala svima. Doza pink boje kojom se bojila stvarnost dobijala je na intenzitetu. I širila se bez kontrole.

Bračni par MM i dalje je povremeno prozivan za izum patenta na čijim plodovima su uživali svi poslije njih. Koristili su ih u mnogo većim količinama i intenzivnijim nijansama ružičaste. Rijetki nisu pristali da učestvuju u rijalitiju pa su izbačeni svojom voljom ili nevoljom iz Kuće velikog brata.

Virtuelni svijet bivao je iz godine u godinu ružičastiji, a stvarni obojen  ružičasto crnim prugama. Red  zabave, red crnjaka: ubio, zaklao, preklao, silovao, pojeo.....

Pojavile su se i novine za jednokratnu upotrebu. Napravljene ne da informišu, nego da oblate. Po narudžbi i za skriven interes. Niko nije pisnuo o zloupotrebi slobode prije nego se sve otelo kontroli.

U medjuvremenu su stigle i društvene mreže, a novinare i medije  zamijenili su lažni ili pravi identiteti gradjana koji su dobili pravo javnosti. I stranačka vojska botova. Tačnost njihovih informacija nije moguće provjeriti, ali u tome i nije smisao. Ovih dana u Srbiji se piše o šminkerki Jeleni Maćić koja je u vrijeme poplava u Obrenovcu širila paniku na fejsbuku pišući laži "da ima mnogo mrtvih, da ih izvlače kamionima, da se kopaju grobovi u Lazarevcu"....... Ona je odbila nagodbu sa tužilaštvom i poručila da joj je mnogo drže da ide u zatvor nego da prizna da je uradila nešto loše. Jer njeno laganje je njena privatna stvar!

A šta je sa konzumentima? Sa prosječnim stanovnicima zemlje? Onima koji nisu osposobljeni da razluče laž od istine i razbiju ružičastu kutiju? Da li su oni puke žrtve ili rijaliti statisti? Posebno kada su pored domaćeg   uočljiv i sveukupni svjetski interes za razvoj sličnih trendova u kojima je zlo "in", a dobro "out".

Tako u konkurenciji kopilot ubica i pilot heroj do danas vodi ubica. Kako primjećuje "Ruša tudej" mediji su i dalje puni vijesti o Andreasu Lubicu, kopilotu koji je namjerno srušio avion na letu Barselona-Diseldorf i ubio 150 ljudi. Pilot koji je učinio sve da spase putnike i posadu ostao je u  sjeni ubice-psihopate.

"Otvori ta prokleta vrata! Za ime boga, otvori vrata", bile su poslednje riječi kapetana Patrika Zondhajmera zabilježene na snimku u crnoj kutiji, dok je očajnički molio ubicu da ga pusti u kokpit da spriječi tragediju.

O Lubicu - ludaku smo saznali sve. O Zondhajmeru gotovo ništa. Jer koga briga za heroje? Koga briga za "otvorenog čovjeka, punog entuzijazma, spremnog da pomogne, koji je zračio srećom"?

Koga briga šta kuva i s kim se druži "bolja" Džulija Roberts od "lošije" Anđeline Džoli koja ne kuva i ne druži se nego odsjeca sise,  vadi jajnike i jajovode? Koga briga što je žena za ludnicu a ne za naslovnicu?

Jer - život naš rijaliti. A u svakom rijalitiju ljudi i dogadjaji su stvarni. Do tebe je da prihvatiš rolu. Poslije više ne boli. Ružičasto crne pruge se smijenjuju, a život, život prolazi kao fikcija. U neznanju.