Nikad dosta!

  

Na to da javnim preduzećima upravljaju samo i isključivo oni koji moraju da zadovolje jedan jedini uslov, da posjeduju traženu partijsku knjižicu, odavno smo "naviknuti". Jer to je jednostavno postala praksa od imenovanja direktora velikih javnih kompanija do onih koji, recimo, direktoruju gradskim deponijama smeća i grobljima.

Ali da se neko usudi da javno pred tv kamerama govori o tome kako je neki Univerzitet pripao nekoj partiji teško da bi igdje na planeti moglo da se dogodi, a da ne izazove opšti revolt profesora, studenata, javnosti i da se ne pretvori u potpuni skandal. Suvišno je i reći da je Univerzitet ono "sveto" mjesto na kojem važi jedan jedini uslov, stručnost i naučni ugled onih koji ga vode i onih koji nose titulu univerzitetskog profesora.

U članu  4. Statuta Banjalučkog univerziteta piše:  

"Univerzitet je autonoman u obavljanju svoje djelatnosti.

Autonomija univerziteta naročito je zasnovana na izboru organa upravljanja u izboru akademskog osoblja i njihovom promovisanju u naučna i akademska zvanja".

Kako je objavila ATV, taj "autonomni" Univerzitet je pripao jednoj partiji, koja uskoro treba da postavi njegovog rektora. A potom na red dolazi izbor dekana Pravnog fakulteta. To mjesto "bezecovao" je Petar Kunić koji je ravno iz penzije vraćen u stalni radni odnos redovnog profesora na Pravnom fakultetu.

Nakon što ga je Parlament penzionisao 2011. i isplatio mu otpremninu od 30.000 maraka, bivši poslanik DNS-a Petar Kunić se prije više od jednog mjeseca vratio iz penzije na posao. Kako je objavljeno, Kunić prima i platu i penziju, nakon što je već uzeo pomenutu otpremninu iako je kao poslanik mjesečno zarađivao od 5000 do 7000 KM.

- Ja smatram da nije to uredu, da se to kosi sa moralnim načelima da primate i penziju i platu. I sam sam se iznenadio kad sam došao u PIO da se to isplaćuje, kaže u tv kameru mrtav-ladan Kunić. Eto kao on ne bi, ali mu pripada po zakonu. A moral ionako nije zakon, nego oblik društvene svijesti, skup nepisanih pravila i normi neke zajednice. 

Fascinantan je put tih stranačkih kadrova, koji su dobri svakoj vlasti, iako slabo šta imaju da ponude napretku zajednice. Ali smisao njihovog političkog angažmana i nije zajednica, nego lična korist i lični status.

Tako je taj isti Petar Kunić 2001. godine bio visoki funkcioner PDP-a i potpredsjednik Vlade Mladena Ivanića zadužen za moralisanje, progon vještica, pospremanje "afera" prethodne Dodikove Vlade, utuživanja svih onih kojima je ta Vlada dala stanove, što će sudovi kasnije utvrditi u skladu sa zakonskim propisima.

To je isti onaj Petar Kunić koji je doktorirao početkom rata 1992. godine kod Miloševićevog aparatčika i pisca Žabljačkog Ustava Ratka Markovića sa disertacijom"Tendencije u podruštvljavanju državne uprave u sistemu socijalističkog samoupravljanja".

Stideći se te disertacije u svim kasnijim biografijama prof. dr Kunić iz njenog naziva je izbacivao "socijalisticko samoupravljanje".

Sa padom PDP-a sa vlasti nije pao prof.dr Petar Kunić. On je našao novu stanku na vlasti čiji je postao kadar i još jednom "oprao" biografiju, ovog puta ne onu onu naučnu, nego onu partijsku.

Ovo je nažalost samo jedna priča u moru sličnih. Potpuno personalizovana priča o tome kako umjesto stručnih ljudi funkcije, pa i statuse dekana ili redovnog univerzitetskog profesora, dobijaju "vječni" partijski kadrovi, pa i onda kada su više od tri godine penzioneri.

Zato se nikada neće ni dogoditi da recimo Akademija umjetnosti angažuje bivšeg šefa Odsjeka slikarstva na sarajevskoj ALU akademika Milivoja Unkovića, slikara svjetskog imena, koji se vratio iz Njemačke. Pa i ako neće, da ga zamoli da bar nekoliko časova nedeljno uči studente, jer bi svaka "normalna" zemlja to zlatom platila.

A i kako bi kada se zna da za ideale ginu budale. "Pametni" stradavaju "na braniku mercedesa", za lovu, funkcije i moć. Patriotizam, kao ni stručnost, ne mjere se doprinosom opštem dobru zajednice. Jedina mjera je partijska knjižica, čija god.