U ime države

 I dok Tužilaštvo u Srbiji završava obimnu istragu o političkim ubistvima koja su obilježila vladavinu Slobodana Miloševića, Tužilaštvo BiH konačno je otvorilo istragu u slučaju "Halilović", političkom ubistvu u kojem su greškom umjesto Sefera Halilovića ubijeni njegova supruga i njen brat.

U Srbiji se tokom vladavine Miloševića dogodilo više od 500 nerasvijetljenih ubistava, a kraj istrage očekuje se u petnaestak "najpoznatijih": Dade Vujasinović, Zorana Todorovića Kundaka, Radovana Stojičića Badže, Slavka Ćuruvije, Željka Ražnatovića Arkana, Pavla Bulatovića, Živorada Petrovića, Boška Peroševića, Boška Buhe, Nenada Batočanina...

"Atentat"

Istraga o političkim ubistvima u Srbiji je proces koji odmiče i nastavlja se i poslije predizborne kampanje. Ovdje se o političkim ubistvima priča isključivo u pretkampanjskom periodu. Sa završetkom izbora, završava se i rad na tom poslu, iako je jasno da priča o ratovima devedesetih neće biti završena sve dok ne bude stavljena tačka na politička ubistva.

A kada se raspetlja priča o zločinu u ime države, biće to još jedan dokaz da su ratovi na ovim prostorima bili umnogome dogovoreno kontrolisani. U ratu su se dogovarali Milošević i Tuđman, Legija i Dudaković, Jovica Stanišić i Miroslav Tuđman, Ćelo i Arkan, Gotovina i Legija, Arkan i Naser... Iz ratova su izašla ratna bratstva, poslovni karteli koji su u miru nastavili da odrađuju krvave poslove u "ime države".

Politička ubistva u Sarajevu do danas ostala su tabu tema kojom se štiti "viši nacionalni interes". Tako je sa ubistvima bivšeg zamjenika direktora tajne službe AID Nedžada Ugljena 1996, ubistvom federalnog doministra MUP-a Joze Leutara 1999, porodice Sefera Halilovića 1993, Taiba Torlakovića 2004, ubistvom sarajevskog kriminalca, ali i ratnog komandanta Ramiza Delalića Ćele 2007. godine...

Mnogo više od istražnih organa o tim zločinima otkrio je u svojim knjigama "Državna tajna 1 i 2" i posljednjoj knjizi ratne trilogije "Atentat" sin Sefera Halilovića Semir. Kako je sam naveo, "Atentat" to je "knjiga o najozbiljnijem političkom ubistvu u BiH, povodima i uzrocima, izvršiocima i zataškavanju".

Promocija knjige prije nekoliko dana u posljednji čas je zabranjena u Domu Oružanih snaga BiH u Sarajevu po nalogu ministra odbrane BiH Zekerijaha Osmića.

- Vi, gospodine Osmiću, niste dozvolili da se održi promocija knjige "Atentat". Vaši saradnici su mi rekli da je tema moje knjige "preteška". Razumljiva su Vaša "politička nepca" za ono što je Vama teško i šta Vama nije teško, no to nije moj problem - napisao je Halilović Osmiću.

Oni bolje upućeni u političku pozadinu zabrane promocije tvrde da je zabranu "Atentata" Bakir Izetbegović tražio od Osmićevog političkog šefa Zlatka Lagumdžije, koji mu je ispunio želju.

Semir u "Atentatu" navodi da su ubistvo njegove majke izveli teroristi iz "Ševa", AID-ovog odreda smrti formiranog po nalogu bošnjačke vlasti. Ključni dokaz da je ubistvo izvedeno po nalogu državnog vrha izvlači iz činjenice da je Alija Izetbegović iste večeri pozvao njegovog oca i rekao mu: Čujem da pričaš da smo mi to uradili.

Ova preuranjena reakcija Izetbegovića, slična onoj ovjekovječenoj u Puzovom "Kumu", "Ko ti prvi priđe na sahrani i traži sastanak, on je ubica", bila je polazna tačka Semirovog istraživanja.

Iako je završetak knjige bio najavljen još u jesen prošle godine, autor je sa objavljivanjem čekao dok ne bude završen nalaz balističara Berka Zečevića za Tužilaštvo BiH. Knjiga se pojavila pred publikom tek nakon što je Zečević u nalazu koji je dostavio tužiocu neosporno dokazao da granata na stan tada "državnog neprijatelja broj 1" nije ispaljena sa srpskih položaja, nego da je eksploziv podmetnut.

Zečević je proteklih dana u zidu stana našao ostatke TNT-a koji se ne nalazi u granatama, što je krucijalni materijalni dokaz da su ubistvo izvršile "Ševe".

Iako je još u septembru 1998. godine u intervjuu sarajevskim medijima bivši pripadnik AID-a Edin Garaplija govorio o političkim ubistvima i nalogodavcima, 16 godina je bilo potrebno da "nezavisno" pravosuđe stvari stidljivo pokrene sa mrtve tačke.

Pored Garaplijinog, još jedno svjedočenje u Hagu u februaru ove godine izazvalo je brojne sumnje da je slika rata u BiH mnogo šarenija od retuširane crno-bijele slike.

Svjedok pod pseudonimom KW-586, skrivenog lika i elektronski izmijenjenog glasa, bivši pripadnik specijalne jedinice "Biseri", koji je od 1992. do 1994. bio u obezbjeđenju Predsjedništva RBiH, optužio je Aliju Izetbegovića i ostale da su planski izazivali civilne žrtve u Sarajevu, uključujući pijacu Markale, da bi iznudili vojnu akciju NATO-a protiv Srba.

Da li je svjedok KW-586 govorio istinu ili je sve, kako je rekao tužilac, "čista izmišljotina", možda je nebitno pitanje za Haški sud, ali je veoma bitno za sve nas u zemlji u kojoj i najmanja sumnja ostavlja prostor za manipulaciju.

 

Kada država ubija

Zato je Semir Halilović bio u pravu kada je odlučio da do kraja rasvijetli ubistvo majke i ujaka. Iako ga je na to obavezao dug sina, njegova "Vojna tajna" i "Atentat" daleko su više od toga. Oni su hrabar gest za ozdravljenje društva demistifikovanjem zločina počinjenih u ime države.

Jer pričati o demokratiji, slobodi medija i evropskim vrijednostima, nemoguće je u zemlji u kojoj gotovo 20 godina nakon rata, nijedan ubica iz "Ševa" nije odgovarao za zločine "u ime države" protiv vlastitog naroda.

A mnogo toga "Ševe" bi i imale i morale da kažu u sudnici da bi se crna knjiga konačno zatvorila. Kao što se ista takva zatvara u Srbiji, u kojoj su pripadnici JSO i DB-a na optuženičkim klupama, a mnogi od njih poput Radeta Markovića ili Milorada Ulemeka na izdržavanju višedecenijskih kazni.

Razlika je u tome što u Srbiji postoji politička volja da se razotkrije piramida državnih zločina, dok u BiH te volje nema možda zato što su glavni akteri političke scene u Bošnjaka još oni koji su i tada bili aktivni i kojima zločini "Ševa" u najmanju ruku nisu nepoznata tema.

Razlika je i u tome što strukture EU i druge međunarodne instance na Srbiju vrše konstantan pritisak da se na političke zločine stavi tačka, dok takve uslove ovdje ne iznose.

Zato je Semir povukao hrabar potez. Hrabar isto onoliko koliko je hrabra odluka Muhameda Filipovića da govori na promociji u Domu mladih, na kojoj se nije pojavio drugi najavljeni govornik Abdulah Sidran. U posljednjem i-mejlu, koji je poslao Semiru, napisao je da ga je knjiga "totalno uništila zbog bolnih spoznaja".

Očekivano, o "Atentatu" se malo piše, a kompromitacija Semira Halilovića počela je davno, već poslije objavljivanja "Državne tajne". Ali svako ko barem malo začačka ratne polumafijaške strukture mora biti spreman da plati cijenu toga. Takve istine se ne praštaju sve dok žive akteri i plaćenici moralnog šljama.

Nije li sam Semir objavio dokument Sektora AID-a Sarajevo, koji je 17.2.1996. potpisao Enver Mujezinović u kojem se navode prijedlozi mjera prema ličnostima iz političkog života pronađeni u terorističkom kampu Pogorelica.

Mate Boban - kompromitacija, Ivan Bender - kompromitacija, Muhamed Filipović - kompromitacija, Adil Zulfikarpašić - kompromitacija, osobe su koje su agenti obrađivali i dopis koji potvrđuje da je kompromitacija jedan od osnovnih zadataka službi.

Ono što ohrabruje jeste izjava Muhameda Filipovića na promociji "Atentata" da se "grudva zakotrljala i da se ne može zaustaviti".

- Ne može se zaustaviti proces otkrivanja istine našeg naroda. Istine o sebi. Narod nema šansi za budućnost bez te istine. I danas pojedinci prave državu za svoje džep, jer njihova država je tamo gdje je njihov džep - poručio je Filipović.

Iz istog razloga jednom će morati da bude stavljena tačka na to ko su naredbodavci i izvršioci ubistava u RS: Riste Jugovića, Srđana Kneževića, Ljubiše Savića, Milana Vukelića, Željka Markovića ili Željka Kopanje.

Hoće li se o tome više saznati nakon suđenja kriminalnoj grupi Darka Eleza ili neće? Hoće li progovoriti neki Rade Marković pa da svi popadamo na koljena ili neće? Hoće li neko napraviti komisiju koja će skupiti sve podatke službi o napadima na novinare ili neće?

Sa takvim tajnama nijedno društvo i nijedna država ne mogu da idu naprijed. Zato kako god se stvari budu kretale ostaje nada da će se "zakleti zemlja raju da se sve tajne saznaju" i da će pokajnik došapnuti: "U cara Trojana kozije uši".

Jasno je da kada država ubija, ubistva ostaju nerazjašnjena. Ali bez toga svi ćemo i dalje da se vrtimo u spirali laži, obmana, propagande, zločina... do novog haosa.