I kao javni i kulturni radnik, imam moralnu obavezu
prema svome narodu i našoj djeci za čiju perspektivu nije mi svejedno, da
ukazujem na probleme i da se angažujem i borim za bolje svih nas daleko od bilo
kakvih ličnih interesa, što bi trebao da bude osnovni cilj svih nas i upravo
zbog toga ponovo vam pišem u nadi da ste konačno shvatili da sam bio potpuno u
pravu, što ni meni ni vama nije utjeha, i preduzmite konačno stručno rješavanje
problema i skinite više sa dnevnog reda taj nagomilani nerad i primitivizma na
Akademiji jer je to vaša obaveza.
Akademik Milivoje Unković je rođen
1944. godine u Nevesinju. Diplomirao je i završio postdiplomske studije na
Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu.
Do 1992. godine bio je profesor na
Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu i šef Odsjeka za slikarstvo.
Živio je i radio 20 godina u Njemačkoj.
Od 2011. godine živi i radi u
Banjaluci. Povratak velikog slikara iz izbjeglištva ozvaničen je njegovom
izložbom u Muzeju savremene umjetnosti RS u novembru 2011. godine.
Nije zaposlen ni na jednoj Likovnoj akademiji u RS.
Dobitnik je niza umjetničkih nagrada i
priznanja.
Njegova djela se mogu naći u
najpoznatijim galerijama i privatnim zbirkama umjetnina širom Evrope i svijeta.
Ovo pismo rektoru Univerziteta Istočno
Sarajevo Mitru Novakoviću posao je iz Njemačke 21. januara 2010. godine.
Na žalost, ništa se poslije tog, kao i
mnogo ranijih pisama prof. Unkovića, nije promijenilo.
Rektor
MITAR NOVAKOVIĆ
Univerzitet Istočno Sarajevo
Gospodine Novakoviću,
Obraćam vam se kao rektoru, što sam i
ranije činio u našem pokušaju saradnje od prije godinu dana, a u povodu
najnovijih zbivanja na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju.
Preko interneta i meni dostupne štampe,
pročitao sam tekstove “Otvorenog pisma” upućenog Vama i ministru Kasipoviću,
koje je uputila grupa nastavnika sa Akademije, u tom tekstu kao i nekim drugim
pojavljuje se i moje ime u kontekstu nekih rješenja, što je i osnovni razlog
moga javljanja.
Poznato Vam je, kada god su se pojavljivali
problemi na Akademiji u prethodnim godinama, stalno je stavljano moje ime u
opticaj kao rješenje za izlazak iz krize, a da pritom niko ozbiljno nije
razgovarao sa mnom, izuzimajući pokojnog rektora Starovića.
Tako je i u ovom najnovijem slučaju,
niko me nije zvao ni konsultovao a poznato Vam je da ja lično ne poznajem
zaposlene na Akademiji, a i da me neko zvao ne bih prihvatio bilo kakvo učešće
u takvoj formi rješavanja problema, jer je to ispod nivoa moga shvatanja tim
prije jer niko od njih se ne bavi se suštinom a to je NASTAVA već pravnim
problemima lične prirode što je prisutno kod obe suprostavljene strane i
egoizmom u borbi za pozicije koje im objektivno i stručno gledano ne pripadaju.
Sa žaljenjem, danas još jednom mogu da
potvrdim da sam kroz ponuđeni program reforme Akademije od prije godinu dana
upućen Vama, stručno i argumentovano definisao sve suštinske probleme i jedini
mogući način izlaska iz njih, da smo na tom ozbiljno radili kako smo se dogovorili
danas bi imali jednu perspektivnu Akademiju, harmoničnu i stručnu na zadovoljstvo
studenata koji i jesu u svemu ovome suština.
Vi dobro znate, da se mnoge stvari mogu
zakonski pokriti da sve bude pravno pokriveno a da u suštini ništa nije riješeno
od problema. To je najgora varijanta koja samo umnožava probleme u beskonačnost.
Ja sam u mojim prošlogodišnjim dopisima
naveo, da ovi problemi traju od osnivanja Akademije, što znači da ste probleme
naslijedili ali znači i da ih treba stručno rješavati a ne polovičnim rješenjima
odgađati.
Možda Vam je moj ponuđeni program
djelovao preradikalan ili nerealan, to je samo na prvi pogled, ako se suština
stavi u prvi plan, STUDENTI I NASTAVA, onda tu nema dilema.
Sprovoditi nastavne programe mogu samo
stručni i sposobni nastavnici, koji svojim djelom uživaju društveni ugled, koji
imaju rezultate u razvoju kulturnih vrijednosti, sportski rečeno to je
reprezentacija.
Nije mi jasno, zašto ste olako odbacili
moj program i opredijelili se da podržavate uvezane nastavnike iz Crne Gore,
koji ni u svojoj sredini ništa ne znače kao stvaraoci, čiji je osnovni cilj
lako stečena plata po principu turističkog boravka na Akademiji a ne podizanje njenog
nivoa, stručnosti i ugleda.
Čak i kada bi imali dobre namjere, ti ljudi
nisu sposobni, izuzimajući vajara Radmilovića, da bilo šta urade što je
prosperitetno za Akademiju.
Vi takođe znate, da nikom nije
zagarantovano da do penzije bude na fakultetu, zato postoje reizbori kao filter
pročišćavanja nesposobnih, onih koji su zalutali, koji su nesposobni ili onih
koji nisu u stanju da napreduju jer ih je pregazilo vrijeme. Kao i u drugim
oblastima, smjenjuju se ministri, predsjednici vlada, direktori, portiri, dakle
oni koji nisu sposobni da odgovore obavezama, zašto onda to isto ne bi važilo
za nesposobne nastavnike koji su na Akademiji našli socijalno utočište i urušavaju
nivo univerzitetske nastave.
Moram još da Vam napomenem, da sama
smjena dekana i dovođenje novog, što traže u “otvorenom pismu” ne rješava ništa,
ma ko bio taj dekan. Akademiji je potrebno četiri, pet novih sposobnih
nastavnika koji će svojim nivoom osvježiti nastavu i ukupnu atmosferu na
Akademiji, mi takvih ljudi sposobnih imamo i takvi se ljudi pozivaju da dođu,
to nije štimanje konkursa, već njih dovode njihovi rezultati u struci i ugled u
društvu.
Tako rade svi univerziteti svijeta i
niko ne čeka da se na konkurs javi neki slučajni prolaznik sa slučajnom
diplomom koja ispunjava neki “minimum”, kako stoji u Statutu Univerziteta koji
meni baš nije jasan, valjda treba težiti maksimumu.
Što se tiče Statuta Univerziteta, koji
sam prostudirao preko interneta, želim da Vam rastumačim moj pravni položaj u
odnosu na Univerzitet Istočno Sarajevo zato što u našim prošlogodišnjim
kontaktima o saradnji niste dobro prostudirali Statut.
Po odluci Vlade Republike Srpske, Univerzitet
Istočno Sarajevo, osnovan je kao sukcesor Univerziteta u Sarajevu, Član 6. Statuta
Univerziteta Istočno Sarajevo, što znači nastavak rada sa istim legitimno
izabranim profesorima, na drugom mjestu i u drugim prostornim uslovima.
Po ovom članu statuta, ja sam još
uvijek profesor toga Univerziteta za koga nije potrebno raspisivanje nikakvih
konkursa jer već postoji sva potrebna i legitimna dokumentacija.
To je vrlo jednostavno dokazati po našem
zakonu što je koristio i dekan Kenjalović kada me zvao da dođem na Akademiju
umjetnosti u Banjaluci 2004. godine da vodim postdiplomski studij, što sam tada
odbio zbog mojih profesionalnih obaveza.
Dakle, Vaše prošlogodišnje potenciranje
nekih konkursa i nekih zakonskih prepreka nije imalo nikakve osnove, ja sam to
znao, ali nisam hteo da vam napominjem nadajući se da ćete studiozno raditi i
sami uvidjeti grešku jer kako kažete morate se držati Statuta.
Ovo moje javljanje morate da shvatite
kao dobronamjerno, ja jesam vrlo konkretan i argumentovan što nekad djeluje
grubo, ali uvijek u granicama pristojnosti, jer je vrlo teško predočiti istinu
koja nije prijatna a da ljudi ostanu ravnodušni.
Međutim, pošto je moja sva
korespodencija vođena samo sa Vama vrlo otvorena u okviru struka bez
privatnosti, sa savjetima koje bi morali uvažavati jer u ovoj oblasti ja sam se
potvrdio na svim nivoima, zato razmislite dobro o saradnji sa tim ljudima na
Akademiji koje podržavate, koji Vam svojom nesposobnošću zadaju glavobolju, uništavaju
darovite mlade studente i prave štetu Republici Srpskoj u cjelini, jer vi ste
se prihvatili obaveza da Univerzitet Istočno Sarajevo vodite prosperitetno i na
nivou koji ta institucija treba da ima.
I kao javni i kulturni radnik, imam
moralnu obavezu prema svome narodu i našoj djeci za čiju perspektivu nije mi
svejedno, da ukazujem na probleme i da se angažujem i borim za bolje svih nas
daleko od bilo kakvih ličnih interesa, što bi trebao da bude osnovni cilj svih
nas i upravo zbog toga ponovo vam pišem u nadi da ste konačno shvatili da sam
bio potpuno u pravu, što ni meni ni vama nije utjeha, i preduzmite konačno stručno
rješavanje problema i skinite više sa dnevnog reda taj nagomilani nerad i
primitivizma na Akademiji jer je to vaša obaveza.
Uz srdačan pozdrav
prof. Milivoje Unković
21.1.2010.
Нема коментара:
Постави коментар