Koliko košta zvanje

Prije rata bio je gradski mangup, po zanimanju šaner. Donosio je iz Italije i Njemačke u grad šanovane farmerke, parfeme, bunde... Često su ga, jer je bio presmotan, hapsili, a gradski besposličari prepričavali skečeve. Danas je biznismen, ali i intelektualac. Njegov intelektualni kapacitet verifikovan je odskora titulom doktora nauka.

Ovo je samo jedna od hiljade sličnih priča iz vremena tranzicije u kojem je školovanje i dalje besplatno, ali diploma prilično skupa.

Crni cjenovnik

Kupoprodaja diploma najrazvijeniji je biznis na ovim prostorima u posljednjih 10 godina. Na crnom tržištu u BiH doktorska disertacija prije dvije-tri godine koštala je oko 5.000 evra. Do pisanog diplomskog rada može se doći i danas porudžbinom na netu za sedam dana i za 100 KM. Do diplome za nešto više keša.

Naravno, sličan crni cjenovnik diploma postoji i u drugim zemljama u tranziciji. Tako je prošle godine otkriveno da je Renco Bosi, sin jednog italijanskog političara, diplomirao 2011. u Tirani, a da nikad nije ni prešao granicu Albanije. Albanski tužioci otvorili su istragu u tom predmetu.

Ministarstvo prosvete Srbije uradilo je procjenu i utvrdilo da je skoro svaka deseta diploma izdata u Srbiji falsifikovana, a da se cijene po crnom cjenovniku kreću od 1.000 do 10.000 evra. Nedavno je najavljeno osnivanje tima za borbu protiv korupcije u prosvjeti, koji će krenuti od provjere diploma ljudi u vlasti i zaposlenih u državnim i organima uprave.

Kod nas niko ne otvora ovaj problem. Tek prije desetak dana Vlada RS je prvi put održala tematsku sjednicu posvećenu visokom obrazovanju poslije koje je najavljena prekretnica u toj oblasti. Ali svi koji znaju da saberu dva i dva, a poznaju i poneki biografski podatak odgovornih, skeptični su da će se od zaključka daleko odmaći.

Ukoliko ozbiljno želi da sankcioniše zločin protiv čovječnosti kojim su uništene generacije mladih ljudi i čije posljedice će se osjećati u najmanje narednih 40 godina, Vlada bi morala prvo da ustanovi kako je u posljednje dvije godine došlo do udvostručavanja broja vlasnika diploma?

U tom istraživanju moraće da otkrije jednu zanimljivu nelogičnost. Kada je u pitanju upis studenata na privatne i javne fakultete u RS taj omjer je 2:1 u korist javnih. Kada je u pitanju broj diplomiranih studenata stanje je drugačije i omjer je 1:1,2 ovaj put u korist privatnih fakulteta.

Ako Vlada pokuša da odgonetne zagonetku u toj disproporciji naći će se u velikom problemu u kojem nema nevinih. U tom vrzinom kolu svako ima svog zaštitnika i svog dužnika. A bogami i svog ministra, doktora nauka ili suvlasnika.

U tom kolu, visoki policijski funkcioner Gojko Vasić svojevremeno je, na pitanje: Kako je moguće da nikada nijedan profesor nije uhapšen zbog korupcije? zaprepašćeno odgovorio: Kako da uhapsimo profesora?

U tom vrzinom kolu stradaju i stradaće hiljade djece željne znanja i pogrešno vaspitane da su trud, stručnost i poštenje karta za uspjeh i napredovanje u društvu.

Ako razgovarate sa običnim pukom, sa studentima, sa đacima, sa nadležnima.... svi će se složiti u jednom, a to je da obrazovanje, posebno visoko školstvo ima tri velika problema: korupciju, nizak kvalitet nastavnog procesa i naučnih dostignuća, koji su uzročnoposljedično vezani.

Naravno da je potrebno dati podršku studentima u njihovim zahtjevima za poboljšanje standarda i borbu protiv korupcije, ali nije li davno bilo vrijeme da upravo oni postave pitanja o kvalitetu nastave, da pitaju svoje profesore koliko stranih jezika govore, koriste li računare i koliko su im naučna djela citirana u svijetu.

Posljednje istraživanje koje je na univerzitetima u BiH sproveo ACCOUNT, u kojem je učestvovalo 125 osoba (24 dekana i 101 član nastavnog osoblja na fakultetima), pokazalo je da 51 odsto dekana smatra da korupcija utiče na loš kvalitet visokog obrazovanja. U istraživanjima su priznali, a u javnosti o tome i dalje govore najhrabriji, oni bez oraha u džepu.

- Jedni ćute iz koristi, drugi ćute iz straha, treći iz nekog komformizma. Ja nisam sklon zataškavanju, ja sam za to da se stanje popravi, ali ono se neće popraviti ako mi budemo ćutali o problemu. Time što ukazujem na probleme nije mi cilj da rušim već da dižem ugled Univerziteta. Međutim, u našem društvu, kada se ukaže na neki problem, počne se kritički govoriti o onome ko je na problem ukazao, a ne o onima "koji probleme prave", kaže prof. Momir Ćelić, koji je zbog ukazivanja na anomalije dobio otkaz sa tri fakulteta banjalučkog Univerziteta.

Ćelić je javno progovorio o zločinu bez predumišljaja nad generacijama i generacijama mladih ljudi i ostao sam. Javno je govorio konkretna imena i primjere korupcije, ali istražni organi nisu čuli ni jedno, ni drugo.

Upozoravao je da je veliki problem što je posljednjih godina na Univerzitetu zaposleno mnogo "lošeg kadra" i što je kvalitet studiranja na najnižoj ljestvici, ali ni to nije čuo niko. Prof. Ćelić se povukao u tišinu nauke.

A u toj tišini egzistiraju dva javna univerziteta u Srpskoj koja troše kao ruska auta. Samo u prošloj godini iz budžeta su povukli 60 miliona maraka i napravili minus od pet miliona, od čega su dodatna 3,5 miliona potrošili za plate, a 1,5 milion za materijalne troškove.

Ali univerziteti, koje svi plaćamo, autonomni su od svake vrste odgovornosti, pa tako ne odgovaraju ni za loše poslovanje. Za to odgovara nadležni ministar, koji opet ne smije da ugrožava autonomiju univerziteta i da ih bilo šta upita.

Ko smije da pita?

A kako izgleda stanje na univerzitetu kada je u pitanju poslovanje i projekti najbolje svjedoči veoma aktuelni primjer oko austrijskog kredita.

Proteklih dana javnost u Srpskoj zatresla se kada su izmanipulisani predstavnici Studentskog parlamenta Univerziteta u Istočnom Sarajevu (UIS) i Unije studenata RS zaprijetili da će bojkotovati nastavu i oktobarski ispitni rok, te organizovati ulične proteste ukoliko predstavnici Ministarstva prosvjete RS ne potpišu ugovor o realizaciji druge faze kredita sa austrijskom firmom VAM namijenjenog razvoju tog Univerziteta.

Predsjednik Studentskog parlamenta UIS-a Aleksandar Glavaš dramatično se oglasio ističući da će ako se ne potpiše kredit vrijedan 10 miliona evra biti ugrožen studentski standard, budućnost Univerziteta, naučnoistraživački rad, a time i "razvoj istočnog dijela RS". Malo je trebalo da izusti da će, kao kredita ne bude, nestati Republike Srpske.

Austrijska firma VAM ranije je realizovala prvu fazu kredita za Univerzitet u Istočnom Sarajevu u visini od sedam miliona evra. Ta sredstva upotrijebljena su za nabavku opreme na fakultetima, a upućeni u biznis tvrde da je kupovinu pratilo mnogo smutnih radnji kojima je trebalo da se pozabave istražni organi po službenoj dužnosti.

Iz tih sredstava kupljena je informatička oprema za fakultete, a računari su plaćani 4.000 KM po komadu. Vjerovatno se cijena udvostručuje kada se oprema kupuje naveliko.

Iz tih sredstava kupljena je i peć za pečenje keramike za Likovnu akademiju u Trebinju, kojoj nije potrebna, jer se na njoj ne izučava primijenjena umjetnost i ne postoji smjer keramike. Ova peć plaćena 180.000 evra završila je u podrumu Tehnološkog fakulteta u Zvorniku.

Rukovodstvo Univerziteta u Istočnom Sarajevu, ne samo da nije opravdalo trošenje novca iz prve faze kredita, nego je podiglo studentsku prethodnicu u žurbi da se popiše druga faza.

Ministar prosvjete Goran Mutabdžija nije izdržao pritisak i potpisao je ugovor o kreditu, ali je vješto prebacio odgovornost na moćnije od sebe, jer će ugovor stupiti na snagu kada ga odobre Vlada Republike Srpske i Vlada Austrije.

Iste večeri Mutabdžija je uzvratio udarac u sam centar, najavljujući da će "temeljno biti analizirana realizacija prve faze modernizacije i trošenje sedam miliona evra".

Nije morao dugo da čeka na odgovor. Već sutradan na veb stranici Univerziteta Istočno Sarajevo rektor u trećem mandatu Mitar Novaković odgovorio mu je da "smatra krajnje neprimjerenom njegovu prijetnju da će pregledati i temeljno analizirati trošenje sedam miliona evra iz prve faze kredita i da traži tačnu specifikaciju utroška druge faze".

Novaković je poručio ministru da je sva oprema nabavljena novcem iz prve faze kredita u punoj funkciji. Peć za pečenje gline nije pomenuo.

Nije pomenuo ni to kako je moguće da je 2011. godine Saobraćajni fakultet dostavio specifikaciju po kojoj im je za rad potrebna oprema vrijedna 430.000 evra, a danas je ta ista oprema dostigla vrijednost od 870.000 evra. Oprema treba da bude kupljena iz sredstava novog kredita, a Novaković Ministarstvu nikada nije poslao odgovor na pitanje kako je moguće da su cijene toliko skočile.

Do kraja upućeni u rad Univerziteta u Istočnom Sarajevu tvrde da Novaković nije ni mogao da odgovori, jer o tome slabo šta zna, kao što ne zna ni šta je napisao u pismu ministru. Ali zato, tvrde, sve o svemu zna siva eminencija, strah i trepet Univerziteta Istočno Sarajevo, prorektor za istraživanje, nauku i razvoj dr Stevan Trbojević.

Povlačeći konce iz pozadine, do smrti preplašen najavom provjere utroška sedam miliona evra iz prve tranše kredita, Trbojević je izmanipulisao studente pokušavajući da preko njih zataška prethodni, ali i ubrza novi biznis.

Neprovjerene, ali veoma provjerljive informacije, kažu da Trbojevića štiti veoma moćan tip. Neprovjerene i veoma provjerljive informacije kažu da su ga dužnici vozili u gepeku da im isplati 250.000 evra provizije, a da su mu onda pretukli ženu u Novom Sadu.

Ako su ove informacije neprovjereno provjerljive, posve su tačne one da Univerzitetom u Istočnom Sarajevu rukovodi turistička trupa. Svi ljudi iz uprave žive od sjedišta Univerziteta udaljeni minimalno 300 kilometara.

Rektor, četiri prorektora i dva pomoćnika žive u Bijeljini, Novom Sadu, Brčkom, Doboju, Banjaluci, Foči. Turistički troškovi njihovog dolaska i boravka na radnom mjestu godišnje budžet Univerziteta koštaju više od pola miliona KM. A samo u prošloj godini Univerzitet Istočno Sarajevo probio je budžet za 2,2 miliona KM.

Univerzitet u Istočnom Sarajevu ima još mnogo specifičnosti. Jedna od njih je i da se u njegovom sastavu nalaze čak tri ekonomska fakulteta: na Palama, u Brčkom i u Bijeljini.

Ovaj Univerzitet ima i Likovnu akademiju u Trebinju na kojoj je i dekan i 70 odsto profesora iz Crne Gore i nemaju radne dozvole za rad u RS. Ajde što nemaju dozvole, ali malo koji od njih je imao samostalnu izložbu u bilo kojoj galeriji kao verifikaciju svoje stručnosti za rad sa talentima.

Specifičan je taj Univerzitet i po tome što je potpisao ugovor težak šest miliona KM sa pogrebnim društvom koje bi trebalo da se oproba i u građevinskom sektoru i to prvim projektom - gradnjom studentskog doma na Palama.

Specifičan je i po tome što je rad rektora ispitivala policija i podnijela izvještaj o počinjenom krivičnom djelu, a on je i dalje rektor.

Specifičan je i po tome što je Srđan Damjanović istovremeno bio i dekan Poslovne ekonomije u Bijeljini i zaposlenik u "Orlu".

Specifičan je i po tome što je Novaković bio istovremeno i rektor i dekan Pedagoškog fakulteta u Bijeljini.

Specifičan je i po tome što rektor ima 68 godina života i 42 godine staža i ne namjerava da ide u penziju.

Ali naravno da nije Univerzitet Istočno Sarajevo "najgori od sve djece". On je samo sočan primjer rada akademske zajednice ili priča o tome kako je kriminalom, korupcijom i negativnom selekcijom uništen intelektualni potencijal jednog društva.

Ogledalce, ogledalce....

Zato ne treba da čudi kako je moguće da niko od 550 profesora, koliko ih radi na dva javna univerziteta u RS, nije dao podršku prof. Ćeliću u njegovoj patriotskoj želji da akademska zajednica stane na čvrst temelj i da doprinos razvoju društva.

Nikoga ne treba da čudi to što tih 550 profesora nikada nije reklo šta misli o bilo kojem problemu koji se nameće društvu i vremenu u kojem živimo. Šta recimo misle o budžetu, dugu, popisu, porastu abortusa, maloljetničkoj delinkvenciji, stanju u medijima, kulturi..... Umjesto da akademska elita daje smjernice i nama, malim ljudima, ali i nosiocima vlasti, ona bježi od javnosti u anonimnost i sopstveni komformizam.

Akademska zajednica RS poučena saznanjem Čarlsa Darvina da "u surovoj borbi za opstanak uspevaju, ne ni najveći, ne ni najjači, ne ni najpametniji, nego oni koji se najbrže prilagođavaju promjenama u okruženju" prihvatila je ovu formulu uspjeha. Prilagodila se sistemu koncentričnih krugova i utonula u intelektualnu žabokrečinu bez odgovornosti za sadašnjost i budućnost društva.

Ostao je tek poneki Don Kihot siguran u sebe, svoj potencijal i znanje koje mu daje snagu i moralnu odgovornost da iznese sopstveni stav.

Ali šta uopšte i mogu da kažu novopečeni dr, mr itd. poput onog šanera sa početka teksta. Najbolje je da usta i ne otvaraju. Jedna izreka kaže: "Ne plaši se neznanja, boj se lažnog znanja, jer od njega dolaze sve nesreće na svijetu". Naša je davno došla. Ali, kako ćemo im djecu oprostiti?