Ima nade....

 

"Mimi Oro bolje od ekonomista zna ko su likovi na novčanicama", "Mimi Oro uhapšena zbog prostitucije", "Holivudski glumac plaćao druženja sa srpskim starletama", "Da li su ideal žene Stanija i Soraja", "Bosanska starleta Maca Diskrecija: Najviše ponuda za seks dobijam od političara", "Stanija raširila noge u teretani", "Cecin sin dobio 'roleks' za 18. rođendan", "Cecina kćerka se ofarbala", "Mrka: Ana mi ne da često" ....

 

 Onda: ubio, silovao, udavio, pojeo, monstrum, zvijer, crna prognoza, katastrofa, kataklizma, propast svijeta...

 Ovo su samo neki od naslova kojima nas bombarduju svaki dan. Naslova zbog kojih bi bilo lakše ne probuditi se. Jer ako se ne probudiš neće te zorom dočekati ni Mrka, ni Stanija, ni Mimi, ni katastrofa, ni kataklizma, ni svirepo ubistvo, ni monstrumi,  ni zvijeri, ni potopi...

 Nedavno se na netu pojavila simpatična, ali surovo istinita analiza ili "28 jakih dokaza da su mediji potpuno skrenuli" u kojoj se precizno navodi kako mediji promovišu najniže ljudske porive. A promovišu ih tako što je monstrum omiljena riječ, tako što nemaju pojma o čemu pišu, tako što vrijeđaju inteligenciju čitalaca, tako što plaše ljude, tako što im činjenice ni malo nisu bitne, tako što kažu da je svaka zima najgora do sada, tako što su sve vremenske prognoze jezive, tako što ugrožavaju mentalno  zdravlje nacije ....

 Do "tranzicije" i tabloidizacije medija došlo je posljednjih nekoliko godina u kojima je informaciju važnu za život "običnog" građanina, zamijenila senzacija potpuno nevažna za život "običnog" građanina. Uloga medija, čiji smisao je da rade u interesu javnosti da zna, potpuno je promijenjena, a rijetki su odoljeli iskušenju.

 Tabloidi su i ranije postojali, ali su živjeli od tiraža i tu je prestajao njihov uticaj na javnost. Pa ko voli nek izvoli! Ali tabolidi nikada i nigdje niti su uzimani kao meritoran izvor, niti su kao takav citirani. I to je bila i fer i jasna podjela.

 Upravo uzimajući u obzir činjenicu da tabloidi žive od senzacije i da imaju "slobodu" da naduvaju, pridodaju ili našim žargonom rečeno "nabudže" i naslov i priču, odgovornost za tabloidizaciju medijskog prostora ne može se staviti samo na njihovu dušu. Veća odgovornost je na onima "ozbiljnim" i "profesionalnim" koji su iz raznoraznih razloga u medijski prostor uveli tabloide kao relevantan i istinit izvor, a tabloidno novinarstvo kao trend.

 Da li je zbog ekonomske krize u kojoj su mediji dovedeni do ruba opstanaka ili nečeg trećeg, dogodilo da su "ozbiljni", javni i konvencionalni mediji u trci za prodajom ili gledanošću postali direktni saučesnici, ako ne i ključni faktor u tabloidizaciji medijskog prostora.

 Neko je dijagnozu napisao ovako: "Kada izađe naslov "Soraja bez pantalona", umjesto naslova "Djeca bez lijekova", to samo znači da su urednici bez mozga ili bez morala"!

 Suštinsko pitanje koje se postavlja jeste da li zaista ljudi žele da to slušaju i čitaju ili jednostavno nemaju izbora? Da li su osiromašeni mediji u trci za raspodjelu marketinškog kolača pribjegli zločinu bez predumišljaja: masovnom javnom zaglupljivanju nacije?

 Zbog svega toga slučaj "Informer" nije nikakvo iznenađenje. Da se nije dogodio prije, dogodio bi se kasnije. Jer, nije "Informer" jedini krivac za slučaj "Informer". "Informer" je samo proizvod društva i medija koje živimo.

 I da se nisu pojavile lažne fotografije gole Kolinde Grabar-Kitarović pojavile bi se vrlo brzo recimo fotografije gole Zorane Mihajlović ili gole Severine Vučković ili gole Angele Merkel ili... Ključno pitanje u svemu tome je koga uopšte briga za njihovu golotinju sve da je  identitet  stvarni, a ne lažni? Mene bi jednako bilo sramota.

 Ali ipak ima nade... Pokazala je to jučerašnja fotografija ispred Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu gdje su stotine ljudi u kilometarskom redu čekale da kupe karte za teatar. Bilo u toku "pozorišno sniženje" ili ne, to jeste neosporno najljepši utisak godine koji dokazuje da se nacija nije inficirala virusom tabloidizacije.