Upravni odbor Helsinškog komiteta za
ljudska prava BiH prihvatio je neopozivu ostavku Srđana Dizdarevića na funkciju
predsjednika te organizacije zbog odlaska u penziju, saopšteno je iz Helsinškog
komiteta.
Ovu kratku
vijest 20. marta objavili su svi mediji u Sarajevu i poneki u Banjaluci i šire.
Afera "Helsinški komitet"
Niko Dizdarevića nije pitao za razloge iznenadnog
penzionisanja. Nikome nije bilo čudno kako to da se Srdjan umorio od posla za koji se tako strasno borio i zbog fotelje iz Komiteta nedavno istjerao sve one koji su mogli da ga ugroze, kao Veru Jovanović ili Branku Inić.
Mediji u
FBiH nisu objavili slova o onome što zna cijela novinarska, politička i NVO
čaršija: da je Srdjan Dizdarević primoran da se naprasno penzioniše, jer su
norveški donatori otkrili da je pronevjerio 25 do 26.000 evra njihovog novca.
Ovih dana Norvežani po Sarajevu traže advokate da pišu tužbu, a sva novinarska
i politička čaršija koja o tome priča po kabinetima, redakcijama i kafanama,
dala je novinarsku besu da javnost neće saznati slova. U neformalnim
diskusijama na "javnu tajnu" reaguju na dva načina. Prvi: Šta je 25.000
evra, ovi u vlasti uzeli su više? Drugi: Ne treba objavljivati, dok sud ne
utvrdi šta se dogodilo.
I samim Norvežanima stalo je da afera ostane sakrivena. Kao razlog
navode da ne žele da ugroze ljudska prava osumnjičenog Dizdarevića. A u stvari neće
da se sazna kako su ispali levati koje su opljačkali lokalni prevaranti.
Srdjan Dizdarević je na izborima prije četiri godine zakratko napustio NVO
i otišao u politiku. Bio je član UO Naše stranke i kandidat za parlament BiH i
načisto, kao i ta Naša stranka, propao.
Nakon nemoralnog i kratkog izleta iz svijeta NVO u svijet politike, uz
pomoć odanih saradnika vratio se na čelo Helsinškog komitata. Rijetki mediji
pisali su tada da nikada nije ni otišao i da je iz sjenke vukao konce, posebno držeći potpunu kontrolu nad
finansijama Komiteta.
I u tom vremenu i u sukobu interesa izvršio je nekoliko nelegalnih
finansijskih transakcija, a svoj povratak na čelo Komiteta obezbijedio je diskreditacijom
Vere Jovanović koja je progovorila kako je novac Komiteta dolazio na nerezidentni
račun Kuće ljudskih prava i nestao u nepoznatim džepovima?!
I dok se Srdjan Dizdarević ovih dana bori da dobije posao na Fakultetu
Ejupa Ganića ili kako kažu pronicljivi "lažni Valter se vraća svome jatu",
počela je bitka za kontrolu nad ostacima Helsinškog komiteta, koji je ostavio u
fazi potpunog raspadanja.
Dok SDP BiH, koji je kontrolu nad Helsinškim izgubio kada se Srdjan
posvadjao sa Zlatkom, vuče poteze za povratak odmetnutih, na drugoj strani tešku
bitku da zadrži uticaj vodi bivši urednik i vlasnik "BH Dana" Senad
Pećanin.
Oni bliski Helsinškom komitetu kažu da Pećanin, koji je član UO
Komiteta, kao i uvijek, i sada ima podršku službi i paraslužbi čiji je eksponent. Još od početka rata u BiH koji je dočekao kao
portparol tadašnjeg ministra policije, tajkuna Alije Delimustafića, Pećanin je sa
njim do danas u neraskidivoj vezi i za njegovo "jato" nikada
nije prestao da odradjuje medijsku diskreditacije
targetiranih meta. U tome moje lično iskustvo nije malo, ali to nije tema ovog
teksta.
- Pećanin radi i sada ono što je radio oduvijek, odradjuje poslove za
obavještajne strukture povezane sa tajkunima, potvrdjuju upućeni iz Helsinškog
komiteta.
I neće se Pećanin u toj borbi predati lako, jer i on i oni za koje radi
znaju koliko je Helsinški komitet moćno oružje i koliko se stvari u medjunarodnoj
diplomatiji odradjuje preko njega. Ipak se očekuje da neće direktno jurišati na funkciju
predsjednika nego da će kao svog favorita
isturiti Žarka Papića.
Papić je favorit i njegove koleginice Duške Jurišić, koja je takodje
člana UO Komiteta, ali i novinara koji se odrekao profesije odlukom da zarad
"višeg cilja" ne objavi razloge odlaska Dizdarevića u naprasnu
penziju.
Slučaj Alić i Tokača
Branilac lika i dijela Srdjana Dizdarevića u Helsinškom komitetu
godinama bio je i Sinan Alić predsjednik i jedini član NVO "Istina, pravda
i pomirenje" iz Tuzle i istovremeno član UO Komiteta koji se revnosno i
brutalno obračunavao sa svim Srdjanovnim "neprijateljima".
NVO "Istina, pravda i pomirenje" osnovana je sa jednim ciljem,
a to je da obrani počinioce ratnog zločina nad vojnicima JNA masakriranim na
Brčanskoj malti u trenutku kada su mirno napuštali taj grad. Zbog njegovog predanog
rada na odbrani zločina, angažman ove NVO mogao bi se nazvati: "Laž,
nepravda i sukob".
Alićeva NVO godišnje je iz opštinskog budžeta Tuzle, kojom je vladao
Jasmin Imamović iz SDP-a, dobijala 130.000 KM. Predsjednik i jedini član Sinan
Alić nikada nije opravdao novac, a kada se u Tuzli zbog toga našao na meti
kritika istog časa je zbog svog "hrabrog rada" postao žrtva napada
anonimnog i nikada identifikovanog napadača.
U martu 2010. godine Vlade Norveške, Švajcarske i Švedske podnijele su
Tužilaštvu BiH krivičnu prijavu protiv direktora Istraživačko-dokumentacionog
centra Mirsada Tokače zbog pronevjere velikog iznosa donatorskih sredstava koja
je primao po osnovu projekata finansiranih iz tih zemalja. Prijava je, upućena
u tajnosti, putem ambasada Norveške, Švajcarske i Švedske, a u tajnosti se
odvija i sudjenje u Sarajevu. Opet, novinarska besa!
Tokača se tereti da je otudjio četiri do pet miliona KM donacija, ali oni
koji su sa njim u kontaktu kažu da ga to ne sekira mnogo. Nedavno je u
razgovoru sa jednom koleginicom iz NVO sektora. koja ga je pitala šta mu je to
trebalo, jer će sada donatori teže odobravati novac za projekte, uzvratio: Ko
je vama kriv kad ste budale. Ja sam spreman da robijam godinu-dvije za pet
miliona.
Obespravljene žrtve
Na žalost nisu ovo jedini primjeri kako su oni koji su dobijali novac da
drže lekcije o pravnoj državi i transparentnosti
u raspolaganju javnim novcem na djelu pokazali vlastito "poštenje".
Nisu ovo prve afere koje potresaju NVO sektor, jer i ranije se
javno govorilo o reketiranju biznismena,
zastrašivanju i ucjenama tipa: "Daj pare, da te ne prozivamo".
Veliki dio NVO sektora u ovoj zemlji odavno nije korektiv društva, nego
instrument za ostvarenje vlastitih interesa, ali i interesa političkih i finansijskih
centara moći po čijim nalozima vrše targetiranje i diskreditacija ljudi.
Bilo je i onih u tom sektoru koji su se osmjelili da javno progovore o
zlouporebama i upozore da to čime se bave "biznismeni iz NVO" nije ni
cilj, ni smisao civilnog društva, ali su platili visoku cijenu eliminacije iz
javnog života i prokazivanja. Najsramniji primjer je "odstel" prof.
dr Uge Vlaisavljevića sa čela PEN centra, kojeg su u toj hajci zvali čak i
fašistom samo zato što se nije uklapao u jednoumlje vladara NVO.
Nije bolje prošao ni predsjednik Helsinškog odbora RS Branko Todorović
čije prokazavanje je počelo prije više od deset godina kada nije pristao da sa
Dizdarevićem i Pećaninom štiti ljudska prava terorista iz "alžirske
grupe".
Mnogo su pravih i zdravih u javnom životu u BiH prokazali i diskreditovali
što čelni ljudi NVO sektora, što njihovi vladari iz sjene, a žrtve nisu imale
način da se zaštite. Za njih nisu važila ljudska prava, oni nisu imali gdje i
od koga da traže pravdu i odštetu za napade i laži "svetih NVO krava".
Kada novinar napiše tekst o nečemu i nikome, on odgovara po Zakonu o
zaštiti od klevete, ali kada nekoga lažno prokažu "tajkuni posebnih
namjera" iz NVO sektora on nema instrumente da se odbrani.
Svakom demokratskom društvu potreban je jak NVO sektor koji će da
upozorava na anomalije i bude njegov korektiv. Na zapadu se ljudi uglavnom
volonterski bave tim poslovima, a kod nas, kao u svim nesredjenim društvima,
rad u NVO je način da se brzo i bezbolno obogatiš. Pored donacija, većina NVO ima
dodatne izvore prihoda od političkih i interesenih lobija za koje odradjuju
posao.
I dok se sprema bitka za kontrolu nad ostacima Helsinškog komiteta
izmedju SDP-a i Pećanina, na drugoj strani dječaci koje je iznjedrio ACIPS:
Reuf Bajrović, njegov drug Emir Suljagić i njihova nova politička investicija Željko
Komšić vrše predizborno prestrojavanje.
One NVO organizacije koje Bajrović kešira velikim novcem NED-a mudro se pozicioniraju za izbore preuzimajući
kontrolu iz pozadine nad tv stanicama, RAK-om i marketinškim agencijama za
svoje političke favorite.
U isto vrijeme penzionisani zastavnik JNA iz Banjaluke, kršten u vojnog
analitičara Gostimir Popović poziva na "medijsku ofanzivu u RS s ciljem
zaustavljanja širenja i prihvatanja stavova o potrebi ulaska u NATO".
Sve češće se osjećam kao pravi zadnji papak kojem poslušne neznalice,
amateri i bezimeni poltroni svakog dana atakuju na zdravu pamet. Jedina sreća
je što ću Gostimirovu medijsku ofanzivu gledati iz publike. Kokice i koka kolu,
molim.
Нема коментара:
Постави коментар