- Kada smo mi prešli granicu? Zašto nam nisu tražili pasoše, začudjeno je upitala profesorka beogradskog univerziteta, naša saputnica tog 8. februara kroz zapadnu Hercegovinu, negdje oko Čitluka.
Rekli smo da
nismo prešli granicu sa Hrvatskom i da se nalazimo na teritoriji BiH, ali na
području na kojem žive Hrvati.
Putopis
- Svuda su
hrvatske zastave mislila sam da smo odavno u Hrvatskoj, rekla je u čudu dok smo
automobilom promicali pored spomenika hrvatskom ministru odbrane Gojku Šušku
podignutom u centru Čitluka.
Prva
destinacija na kojoj smo se zaustavili bila je fabrika para od vjerskog turizma
otvorena 365 dana u godini - Medjugorje, a druga Mostar. Bilo je to dan nakon
što su održane demonstracije "napaćenog naroda" u kojim su zapaljene brojne
institucije od državnih, federalnih do kantonalnih.
U selu
Krčedin kod Širokog Brijega fotografisali smo spomenik hrvatskoj ćirilici,
istoj onoj koja je crnom bojom prefarbana na svim putokazima u Zapadnoj
Hercegovini.
Ručali smo
lešo ribu kuvanu u vinu, onakvu kakvu prave ribari u hrvatskoj Dalmaciji. Svuda
smo mogli da platimo u kunama, KM ili evrima.
Jedino dinare ne primaju.
Eto to je
Zapadna Hercegovina. U njoj se govori hrvatski jezik, služe specijaliteti
hrvatskog kulinarstva, plaća se u kunama, njihova djeca studiraju u Zagrebu ili
Dubrovniku. U Sarajevo odlaze samo političari koji moraju.
Svakome ko
barem jednom prodje putem od Kupresa preko Širokog Brijega do Mostara jasno je
da hrvatski entitet postoji u stvarnosti, i ovdje, kako što postoji u Vitezu ili
u Orašju.
Demonstracije
za navodna prava obespravljenog i opljačkanog naroda u Mostaru, u zapadnom,
hrvatskom dijelu grada svi naši sagovornici, upućeni u politička kretanja, povezali
sa dan ranije donesenom Rezolucijom Evropskog parlamenta.
U toj Rezoluciji
za koju je glasalo 468 poslanika, a svega njih 80 bilo protiv, po prvi put
Evropski parlament poslao je poruku da su potrebni decentralizacija,
ravnopravnost i načela federalizma kako bi se osigurao put BiH u EU.
Upravo to,
po tumačenju odgovornih iz "trećeg entiteta", diglo je na noge "obespravljeni
bošnjački narod" i dalo signal za demonstracije. Jer po prvi put od kada
postoji BiH, centralizacija države na kojoj institiraju Bošnjaci definisana je kao
problem njenog opstanka, a kao rješenje problema istaknuta načela
federalizacije, decentralizacije, ravnopravnosti i legitimne zastupljenosti svih
naroda u organima vlasti.
Jasno je da
je Rezolucija EU o BiH politički okvir
za njenu budućnost, pa je i Hrvatska prvi put od kada postoji Sabor javno progovorila
o trećem entitetu i podređenom položaju Hrvata u BiH.
Boro
Grubišić (HDSSB) rekao je da ulazak u punopravno članstvo EU Hrvatskoj
omogućuje aktivno uključivanje u rješavanje pitanja hrvatskog naroda u BiH i
založio se za osnivanje hrvatskog entiteta.
- S tri
entiteta imamo puno manju administraciju i jeftiniju državu, koju će sva tri
naroda osjećati kao svoju, i to ne treba stidljivo govoriti, rekao je Grubišić
i premijeru Zoranu Milanoviću čestitao na odlasku u Mostar zbog nereda.
Ideju da
Hrvatska podstakne razgovor o trećem entitetu podržao je i laburista Branko
Vukšić.
- Ne samo da
treba razmišljati o trećem entitetu u BiH, nego ozbiljno nametnuti razgovor o tome,
rekao je.
I Frano
Matušić (HDZ) rekao je da se Hrvati u BiH u praksi ne osjećaju kao konstitutivan
narod, te da Hrvatska proces Stabilizacije i pridruživanja BiH treba
iskoristiti za izjednačavanje njihovog statusa.
Oštro je na
ove stavove reagovao poslanik bošnjačke nacionalne manjine Nedžad Hodžić koji
je rekao da je BiH suverena, samostalna i međunarodno priznata zemlja i da
Hrvatska nema pravo da se miješa u njeno uredjenje i da crta granice.
HDZ-ov poslanik,
bivši ministar inostranih poslova Gordan Jandroković upitao je Hodžića kako mu
to ne smetaju pozivi na ukidanje kantona i nejednakost hrvatskog naroda.
- BiH je država tri konstitutivna naroda,
Bošnjaka, Hrvata i Srba i ona će takva ostati ili je neće biti. U Hrvatskoj
postoji politički konsenzus oko položaja Hrvata u BiH, a naša ustavna
nadležnost je da o njima brinemo, odbrusio je Jandroković.
Da ništa nije
slučajno govori i "probni balon" pušten u eter nedavno preko
Fondacije "Fridrih Eber" da bi za sedam osam godina mogao bi biti
održan Dejton 2 na kojem bi moglo doći do podjele BiH na tri djela. I dodatak
da je "najveća prijetnja BiH sve ove godine bošnjački centralizam i
unitarizam".
Unitaristi
I tu
dolazimo do paradoksa u kojem bošnjački političari i NVO, koji su godinama
rušili Dejtonski sporazum, kako bi dokrajčili Republiku Srpsku, dopodne prizivaju
opstanak Dejtona, a od podne traže novi Ustav, ali ne sa tri entiteta, nego bez
ijednog.
Zato jedan
od osnovnih zahjeva organizatora najjnovije navodno socijalne revolucije NVO “Udar“ i „Revolt“ i jesu fundamentalne
promjene u Ustavu i poretku u BiH.
- Stanje u
državi je katastrofalno. Narod živi na rubu egzistencije a poredak države
uspostavljen Dejtonskim sporazumom je neodrživ, naveli su Udar i Revolt u svom manifestu
"Nova BiH. Pojasnili su da sljedećim
godinama, kada se riješe socijalna bijeda i kriminal, očekuju:
- Ostavka
Bakira Izetbegovića i Nebojše Radmanovića i prelazno preuzimanje vlasti od
strane Željke Komšića
- Zakon u bh državnom ustavu koja će zabraniti
postojeće i buduće nacionalističke i religiozne političke partije i
opredijeljene stranke.
- Ukidanje
kantona i entiteta, sa ciljem smanjenja javne potrošnje.
- Ujedinjenje BiH kao cjeline.
- Izgradnja bosanskohercegovačkog
građanskog identiteta umjesto identiteta narodnosti.
- Ostavka
svih nacionalno-religiozno opredijeljenih političara.
O shemi
finansiranja NVO, a medju kojima je i NVO Revolt, ne bih ponovo. Jasno je da i iza ovih, kao i iza
protesta za JMB ili onih u Konjević Polju, stoji ista logistika NED - Ivana i Reuf
Bajrović - Emir Suljagić.
Po NED-ovoj platnoj
listi u periodu od 2005. do 2011. godine “Revolt” je dobio 53.500, a Oštra nula
24.700 dolara. U 2012. godini, NVO "Zašto ne" (organizator protesta
za JMB) dobila je tri tranše od 108.150, 28.300 i 49.500 dolara, a "Revolt" 23.500 dolara.
Darko Brkan
predsjednik NVO Zašto ne danas je jedan od najaktivnijih i najglasnijih "učesnika"
Plenuma.
Svakoga ko o
tim shemama nešto zna, ne čudi Suljagićeva tugaljiva izjava da se protesti iz FBiH
nisu u masovnijem obliku pojavili u RS, jer je “ovaj entitet duboko totalitaran
i guši sve reformske, progresivne i građanske inicijative”.
Samo što je
to izgovorio, Suljagić i njegov "Prvi mart" su se sa borbe za ljudska
prava i demokratiju ponovo prebacili na politički teren, organizujući sastanak
sa svim bošnjačkim partijama o zajedničkom nastupu na izborima u RS uz poruku
da "ništa ne može odbraniti BiH u RS osim zajedničke liste".
Kada se
sabere dva i dva, više nego jasno je da i ovi protesti, čija ideja je veoma
osjetljiva i prijemčljiva: socijalni bunt i borba protiv kriminala, imaju
političku pozadinu kojom rukovodi ista mreža ljudi. Ali kada to, bez argumenata
i objašnjavanja sheme organizatora, kažu
političari malo ko im vjeruje da riječ.
Ono što
ohrabruje je činjenica da se poslije Rezolucije Evropskog parlamenta iz više
izvora iz BiH i međunarodnih krugova može čuti da je jedino rješenje
okrupnjavanje kantona u FBiH i stvaranje dva velika kantona: jedan hrvatski, a jedan bošnjački, bez obzira
kako se oni zvali. I da je Republika Srpska definisana i neupitna.
Neosporno da
jedino dugoročno održivo riješenje za BiH jesu zakonsko i ustavno priznavanje
realne političke situacije na terenu, a to su tri federalne jedinice: Republika
Srpska, Herceg Bosna i Bosna.
Ukoliko se,
ako je suditi po izjavama zvaničnika RS, sa tim rješenjem nije zakasnilo. U godinama
koje su pojeli unitaristi, neodustajući od toga da ovu zemlju jedan kroz jedan
uknjiže na jedan narod.
************************************
Нема коментара:
Постави коментар