(Ne)primjereno poređenje

U sremskoj varošici Inđija, smještenoj četrdesetak kilometara od Beograda, i isto toliko od Novog Sada, prije nekoliko dana svečano je ozvaničen kraj izgradnje kapitalnog projekta, prve faze IT parka "Embasi tekzouns".

Srpska Silicijumska dolina

U IT park, koji se prostire na 10.000 metara kvadratnih, indijska "Embasi grupa" uložila je do sada oko 15 miliona evra. Indijci su kupili 220 hektara zemljišta u Panonskoj ravnici i odlučili da baš tamo grade srpsku Silicijumsku dolinu. 

Generalni direktor "Embasi tekzouns" u Inđiji Ramgopal Narajanan završetak prve faze izgradnje IT parka vidi kao jezgro iz kojeg će sremski gradić postati centar informatičke industrije jugoistočne, a onda i cijele Evrope. U prvoj završenoj zgradi IT parka na proljeće treba da počne da radi 1.500 ljudi.

- Kad Amerikanci dođu do nas, kažu da je ovako u Sakramentu izgledalo na početku - kaže direktor IT parka u kojem bi, kada bude završen, trebalo da se zaposli 25.000 informatičara iz Srbije i cijelog svijeta.

"Embasi" ne gradi samo IT parkove, nego i cijele sajber gradove, a u ovaj u ravnom Sremu, u kojem će poslovati firme poput HP-a i "Majkrosofta", namjerili su da ulože 600 miliona dolara. 

Odmah pored prve zgrade budućeg IT parka je pogon danskog "Grundfosa" u koji je uloženo 50 miliona evra i zaposleno 150 ljudi. Do kraja 2014. broj zaposlenih planiraju da povećaju na 350.

U Inđiji posluje i njemačko-austrijska firma "IGB Automotive", koja zapošljava 1.100 radnika, "Henkel" je otvorio dva pogona, a tu je i "Fešn park" autlet centar, vrijedan 40 miliona evra.

I indonežanski gigant "Indoadriatik" u industrijskoj zoni Inđije kupio je parcelu na kojoj će graditi fabriku.

U Inđiju su investitori do sada uložili najmanje oko pola milijarde evra i otvorili mnogo radnih mjesta. Kažu da ih je na to opredijelila jednostavna administrativna procedura, koja traje samo jedan dan.

U industrijskoj zoni, na hiljadu hektara plodne ravnice, investitori mogu odmah da započnu realizaciju projekata. Administracija je veoma brza, prilagođena, regulacioni planovi i vlasnički odnosi čisti, zakon jasan, a i stari i novi predsjednik opštine Goran Ješić i Petar Filipović inventivni, sposobni, radni i prodorni. 

Nije slučajno magazin "Fajnenšel tajms" svrstao opštinu Inđija na listu 25 najboljih evropskih destinacija za strana ulaganja. Nije slučajno Inđija lani na konkursu "Evropski gradovi i regioni budućnosti" proglašena drugom najboljom destinacijom u Evropi, niti je slučajno ove godine dobila prvu nagradu za najtransparentniju lokalnu administraciju Evropskog pokreta "Dobra vlada".

Nekad bilo...

Danas, dok u sremskoj ravnici niče Silicijumska dolina, u Banjaluci, u kojoj je 1957. godine napravljen prvi televizor u fabrici "Rudi Čajavec", izvjesno je da se nikada više neće dogoditi ništa slično.

Malo ko u bivšoj Jugi nije imaj taj prvi "Čajavčev" televizor, onaj sa crnom mačkicom. A u toj fabrici, koja je televizor proizvela samo 12 godina poslije Drugog svjetskog rata, radilo je 9.000 ljudi, među kojima stotine inženjera.

Pored televizora proizvodili su radija za automobile, tranzistore, video-tehniku, sisteme za obezbjeđenje, zvučnike, pojačala za gitare, a 1962. napravili prvi radio "Slavuj"... 

"Čajavec" je 1963. završio prvi policijski radar za kontrolu brzine, pored četiri države na planeti: SAD, Rusije, Izraela i Francuske, radio je sisteme upravljanja vatrom tenka M84, razvio radar "žirafa", elektroniku za raketne bacače...

Vispreni inženjeri skinuli su osamdesetih godina prošlog vijeka sisteme poker aparata i počeli da proizvode najjeftinije aparate za kockanje u Evropi.

Kompleks giganta "Čajavec", samom u centru grada, danas liči na vašarište. Raskomadan je i rasprodat u stečaju, a zgradicu po zgradicu kupile su političke stranke, biznismeni. U objektima u kojima su nekada radili pioniri informatike i tehnike smjestio se jedan veliki supermarket, svadbeni salon, diskoteka, privatni univerzitet i ko će još znati šta.

"Čajavčeva" firma "Mikro liv", jedinstvena u Evropi, prodata je u stečaju za sitne pare, a sve mašine su preseljene u Hrvatsku gdje je nastavila da radi i postala šesta firma po prihodu u toj državi. 

Nije samo "Čajavec" bio čudo na Vrbasu. Isto takvo čudo bio je i "Kosmos", koji je remontovao radarsko-računarske sisteme, raketne sisteme, borbena vozila, elektronsku opremu za brodove... cijelom svijetu. Zamro je sa umiranjem bivše države, a ovih dana jedna američka kompanija pokazala je interesovanje o formiranju zajedničkog preduzeća sa njim. I to je nešto.

Bila je tu i "Medicinska elektronika", prva fabrika pejsmejkera i slušnih aparata u jugoistočnoj Evropi.

Hiljade stručnjaka koji su napravili eksploziju u svijetu elektronike i modernih tehnologija u Evropi završilo je karijeru na birou rada i danas su, ako im se posrećilo, prodavci na tezgama banjalučke tržnice.

U isto vrijeme tradicionalno odlični Elektrotehnički fakultet u Banjaluci izbacuje nove generacije vrhunskih stručnjaka. O strogosti kriterijuma ETF-a govori i to da je za 51 godinu postojanja ovaj fakultet dao 22 doktora nauka, 69 magistara i oko 2.000 inženjera. Samo u jednoj godini na prijemnom je bilo više od 900 kandidata, upisano je 120 studenata, a završilo njih 94. U prošloj godini na ETF su diplomirala 64 studenta.

I kome oni trebaju danas?

Ti mladi stručnjaci rade za američke kompanije na daljinu, iz svojih stanova. Tako zarađuju mjesečno i do 5.000 dolara. Dobro i jednima i drugima. Poražavajuće za društvo u kojem su se školovali i koje njihovu pamet i znanje nije upotrijebilo za sopstveni razvoj.

Eto zato

Zašto i kako je jedna mala paorska varošica kao što je Inđija imala snagu, pamet i moć da ubijedi investitore da je upravo to čarobno mjesto na planeti Zemlji u koje treba da donesu svoj novac, pokrenu biznis i zaposle ljude?

Zašto i kako mala, paorska Inđija jeste, a Banjaluka, koja je imala i idealan geografski položaj, i potencijal, i infrastrukturu, i fabrike, i što je najvažnije - kadrove, nije?

Zašto i kako hiljade "menadžera ekonomije", koje su izbacili razni fakulteti posljednjih godina, nije pokazalo umijeće u praktičnom smislu i dovelo barem jednog investitora u Banjaluku?

Šta i čime su se bavile i bave dvije gradske agencije: Gradska razvojna agencija i Odsjek za razvoj, evropske integracije i investicije? Rezultati njihovog (ne)rada vidljivi su golim okom.

Odsjek za  razvoj, evropske integracije i investicije grada Banjaluka formiran je 2010. godine, a ako proguglate internetom naći ćete da je imao projekat sa Karlovačkom županijom od kojeg je Banjaluka inkasirala 77.856 evra!!! 

Koliko je investicija privukla Gradska razvojna agencija nije poznato, ali jeste da je u prošloj godini potrošila iz budžeta 863.700 KM, od čega 856.700 KM na plate zaposlenih. 

A ako pitate investitore, oni će vam reći da ovdje ni politika, ni Vlada, ni gradski oci nisu uradili ništa da stvore ambijent za ulaganja. Papirologija oko otvaranja firme traje 80 dana, carine su previsoke i komplikovane, porezi visoki, građevinsko zemljište nemoguće je dobiti, ne postoji kargo aerodrom u blizini... a tu je i korumpirana administracija koju je nemoguće zaobići. 

I Danci i Indijci u posao u Inđiji ušli su preko SIEPA, agencije srpske Vlade za strana ulaganja i promociju izvoza. SIEPA je zajedno sa lokalnim vlastima uradila veliki posao.

A koliko investitora su u Banjaluku dovele vlade RS? Zašto nisu iskoristile resurse koje su imale? Nisu, jer su one prethodne rasprodavale državnu imovinu u bescjenje, a ova sadašnja je u hibernaciji. U tom stanju PR ministri uglavnom otvaraju dvorane, puteve, izložbe, posjećuju priredbe i imaju baš mnogo protokolarnih i ponešto ličnih obaveza, podvedenih pod kategoriju IMT. I u povjerenju kukaju da je "sve otišlo do vraga".

Srećna vam nova, 2014!