Danima se nije stišavala bura nakon što je Visoki
sudski i tužilački savjet BiH donio odluku kojom Misiji OEBS-a dopušta
uvid u dokumentaciju Tužilaštva BiH u slučajevima ratnih zločina,
a Tužilaštvo javno poručilo da to ne dolazi u obzir, jer je odluka "nezakonita".
Iako su kao argument tužioci isticali da
bi ulazak OEBS-a u predmete, koji 20 godina skupljaju prašinu po ladicama,
ugrozio istrage, pravni stručnjaci su se slagali da se radi o obavezi preuzetoj
u Dejtonu prije ni manje, ni više nego punih 20 godina.
Sa Tužilaštvom su se solidarisale i neke
političke partije od kojih su najglasnije Stranka za BiH i SDA. SBiH
ide dotle da uvid OEBS-a u dokumenta Tužilaštva proglašava "uplitanjem
u suverenitet BiH", a SDA traži vanrednu sjednicu Parlamenta
BiH zbog zahtjeva OEBS-a.
Ako je vjerovati u onu narodnu da "ne pada
snijeg da pokrije brijeg, nego da svaka zvjerka ostavi trag", onda
primijenjeno u konkretnom slučaju ove reakcije jasno otkrivaju ko
to ima politički uticaj na rad Tužilaštva, "nezavisnog od politike".
Da bude još ljepše i jasnije, četiri poslanika
SDA u Parlamentu BiH prije tri dana u pismu predsjedniku stranke jasno
i nedvosmisleno su potvrdila da ta stranka ima uticaj na pravosuđe i
agencije za sprovođenje zakona.
"SDA mora biti podložna provjeri i mora
se utvrditi sistem u kojem ovo pitanje neće biti mehanizam unutarstranačke
borbe, sa grubom zloupotrebom uticaja na pravosudne institucije i
agencije za sprovođenje zakona, što je bio slučaj do sada", napisali
su poslanici.
A onda je ipak došlo do obrta i nakon višednevne
drame Tužilaštvo je popustilo i odlučilo da OEBS-u dozvoli da analizira
predmete ratnih zločina, jer su saznali da “neće ulaziti u istrage i
povjerljive informacije”.
Kao argumente zbog kojih je odbijalo da OEBS
izvrši analizu rada na predmetima ratnih zločina Tužilaštvo je
navodilo da će ozbiljno biti ugrožena privatnost istraga, bezbjednost tužilaca
i stranaka u postupku i da "nigdje u svijetu nije dozvoljeno da strani
državljani mogu ostvarivati uvid u istrage".
Ne treba se mnogo ni truditi u istraživačkom
poslu da bi se otkrilo gdje to "u svijetu" OEBS sarađuje sa tužilaštvima
za ratne zločine. Dovoljno je otvoriti sajt jednog od najjačih tužilaštava
za ratne zločine u regionu, onog u Srbiji, pa pročitati da je jedan
od prioriteta Misije OEBS-a u toj zemlji pružanje podrške tužiocima u
jačanju kapaciteta za vođenje postupaka protiv počinilaca ratnih
zločina.
Misija OEBS-a je sa Ministarstvom pravde Srbije
još 2004. zaključila Memorandumu o saradnji, a saradnja sa Tužilaštvom
za ratne zločine je konstantna. Da li su tim bili ugroženi procesi i svjedoci?
Nije do sada otkriveno. Da li je zbog toga država Srbija manje suverena
od BiH? Teško da jeste.
Kako je moguće?
Iako OEBS-u nije jasno zašto im Tužilaštvo
BiH nije dozvoljavalo da pristupe predmetima ratnih zločina, ni nakon naloga
Visokog sudskog i tužilačkog savjeta, svakom i barem površno obaviještenom
žitelju ove zemlje odavno je sve jasno.
Kako da dozvole da se otkrije kako je moguće
da zastari istraga protiv poslanika SDA Šemsudina Mehmedovića za
prikrivanje arsenala naoružanja i eksploziva pronađenog 2013. u šumi
kod Tešnja kada im je SIPA još lani dostavila sve dokaze o tome?
Kako da dozvole da OEBS upita tužioca Mesuda
Mustafića zašto je napisao SIPA da ne može više da vodi istragu protiv
Mehmedovića? Zašto ne može kad mu je to posao? Ko mu je naredio? Da li
mu je neko prijetio?
Šta da kažu zašto 20 godina nema optužnice
protiv Mehmedovića, koji je u ratu bio jedan od pokrovitelja dolaska
muyahedina iz islamskih zemalja koji su se borili u redovima Armije
RBiH?
Šta da kažu zašto i kako Mehmedović i drugi
nisu optuženi za odsijecanje glava Momiru Mitroviću, Predragu Kneževiću
i Gojku Vučiću na Vozući?
Šta da kažu kako je moguće da 20 godina nema
optužnice protiv ratnog komandanta Petog korpusa Armije RBiH Atifa
Dudakovića kada su sve TV stanice prije 10 godina emitovale snimke
na kojima Dudaković u Izačiću 1994. godine pred kamerama naređuje
ubistvo ratnih zarobljenika?
Šta da kažu kako je moguće da od 2007. vode
istragu protiv Dudakovića i 21 oficira Armije RBiH, osumnjičenih da
su počinili ratne zločine u Krajini i zašto optužnice nema?
Šta da kažu šta je sa krivičnom prijavom koju
su 2006. godine protiv Dudakovića podnijeli nekadašnji i sadašnji predsjednik
RS Dragan Čavić i Milorad Dodik?
Šta da odgovore na pitanje: kako je moguće
da je nekadašnji rukovodilac Odjeljenja za ratne zločine Vesna Budimir
javno rekla da će optužnica biti podignuta do 1. juna 2013, a da je nema
ni 11. septembra 2015?
Šta da kažu kako je moguće da niko nije optužen
za zločin u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu?
Šta da kažu kako je moguće da niko nije optužen
za zločine nad srpskim civilima u sarajevskom naselju Pofalići 16. juna
1992?
Šta da kažu dokle je došla istraga za ubistvo
narodnog poslanika i čuvenog sarajevskog ljekara Milutina Najdanovića,
zeta Isaka Samokovlije, na početku rata na Koševu?
Šta da kažu vodi li se istraga za ubistvo sarajevskih
ljekara Milice Gutović, ortopeda Branka Stančića, interniste Milorada
Tomaševića, Gojka Šurbata...?
Šta da odgovore na pitanje: jesu li stvarno
mrtvi sarajevski kriminalci Juka, Ćelo, Caco jedini činili ratne zločine?
Tajne
Samo ovih nekoliko pitanja dovoljan je razlog
da Tužilaštvo krijući se iza navodne "nezavisnosti" pokuša
da spriječi uvid u istrage stavljene davno ad akta. Iako je jasno da ratni
zločin ne zastarijeva, ništa manje nije jasno da svjedoci zločina umiru.
To znaju i tužioci. Zato isticati ulogu Dejtonskog sporazuma po ustavnopravni
poredak BiH i preuzete obaveze u vezi s njim za Tužilaštvo nije
bio dovoljan argument da dozvoli OEBS-u da ispuni svoj mandate propisan Aneksom
6.
I na kraju suštinsko pitanje je da li će analiza
OEBS-a i kada bude završena, nešto promijeniti?
Sudeći po iskustvu svih prethodnih analiza i revizija, koje su ovdje
urađene, teško? Hiljade analiza, revizorskih izvještaja, novinarskih
otkrića godina ne mijenjaju baš ništa. A i kada ugledaju svjetlo dana
svi se prave da ih nisu pročitali po novokomponovanom pravilu:"Ćuti
- svaka vijest već sutra je stara".
Kao što je već star i revizorski izvještaj
o radu Tužilaštva BiH za 2014. godinu, objavljen u julu, u kojem je navedeno
da je Tužilaštvo iz sredstava IPA kupilo vozilo "touareg" od
113.700 KM, dok istovremeno tužioci u odjeljenju za ratne zločine nemaju
plate. Sredstva iz IPA projekta bila su predviđena za plate i naknade
tužilaca koji rade na ratnim zločinima i njihove troškove. Pa nije
li to ugrozilo njihov rad, mnogo više od dolaska sudije iz Velike Britanije Džoane Konor koja treba da izvrši analizu predmeta?
Revizori doduše nisu optuženi da se miješaju
u rad Tužilaštva, ali jesu i OEBS, ali i svi oni koji su postavili pitanje
imovinskih kartona zaposlenih u pravosuđu.
Plate sudija i tužilaca su uglavnom javne,
ukoliko nije riječ o platama njihovih šefova, i kreću se oko 4.000 maraka
mjesečno plus regres od 2.174 KM. Ukupno u prošloj godini za plate i naknade
Tužilaštvo BiH isplatilo je 8,9 miliona KM, za putovanja 335.919 KM, a
za ugovorene usluge 705.800 KM.
Poslovanje Tužilaštva zahvaljujući reviziji
je javno, ali imovina tužilaca i dalje je tajna. Sve dok je to tako biće
nemoguće utvrditi da li su u pravu mediji kada pišu da su mnogi od njih
radeći taj posao stekli enormnu imovinsku korist i da im se privatna imovina
mjeri milionima.
Ni ovdje ne treba ići mnogo daleko pa vidjeti
da je praksa u svijetu drugačija. Recimo tužioci i sudije u Hrvatskoj
moraju obavezno i redovno da popunjavaju imovinske kartone.
Poslije tolikih tajni teško da nekoga može
začuditi što pravosuđe u BiH, po svim istraživanjima, ima najmanji stepen
povjerenja građana.
Ali Tužilaštvo to ne brine. Oni su nezavisni
i od pravde i od javnosti.
Нема коментара:
Постави коментар