Prošli su još jedni izbori, napetiji, neizvjesniji i dramatičniji nego
ikada. SDS nije dobio kako se nadao, SNSD je izgubio politički monopol u RS,
SDP-ovi komunisti su uramljenu Brozovu sliku zajedno sa vlastitim porazom
iznijeli iz političke arene, pobjedili su Bakir i Erdogan, Fahro nije prvi ali
jeste drugi u Bošnjaka, SDS je oživjela PDP-ovog mrtvaca i Mihajlicu,
istraživači javnog mnjenja su "pukli" jer Suljagić nije član
Predsjedništa BiH, što znači da ni Reuf neće biti ambasador u SAD...
Ajd' iz kola lolo
Kozaci su svoje odigrali i otišli, "narandžastog proljeća" nije
bilo ni u miholjskom ljetu. Baba roga odselila je u predizbornu bajku. Budale i
dalje pišu što misle, a pametni koliko im se plati (ili koja im se funkcija
obeća).
Ovi izbori otkrili su svašta pa i to da je uticaj Aleksandra Vučića na
političku scenu RS minoran. Iako je više od pola reklamnih mjesta od Banjaluke
pa sve do Gradiške i nazad zauzela stranka čiji kandidati su se fotografisali
sa Vučićem kao pozadinskim dekorom, niko od njih nije dobacio do parlamenta. Eto
tako Vučić u RS nije prešao ni cenzus.
Bili su ovo prvi izbori na kojima su se u kampanji borile i tv stanice.
Iz noći u noć tukle su se rezultatima mjerenja rejtinga gledanosti. Istovremeno
identičan obračun vodile su "Pinkove zvezde" protiv "Zvezda
Granda".
Bivšem rejsu, na ovim izborima nezavisnom predsjedničkom kandidatu, nije
pomogla ni rezolucija u američkom kongresu da izbije u vrh tabele. Ali to njemu
nije ni važno kako je i poručio sloganom: „Kome ba da se mi prilagodimo“. Zato
je efendija Cerić ostao neprilagodjen, do kraja.
Bolje od bivšeg vjerskog poglavara nisu se proveli ni novinari. Pored
Suljagića hljeba u politici neće biti ni za dvojicu „hrabrih nezavisnih istraživača“
Bakira Hadžiomerovića i Nebojšu Vukanovića. Ovih dana sa nestrpljenjem se
iščekuje drugi Nebojšin kambek u novinarstvo. Šta će biti sa Bakirom nikoga izgleda
nije ni briga.
Posjeta predizbornim skupovima političkih stranaka i ovoga puta u
mnogome je zavisila od menija u šatorima. Skupovi su bili posjećeniji ako se
posluživalo meso, manje posjećeni ako je bilo piva, a na onima gdje se
posluživala samo voda i sok bio je ko mora biti, stranački aktivisti. Vlado
kaže, a ne laže, i u ovoj kampanji njegov jaran se ugojio četiri kilograma.
Neka zaliha, trebaće, dodaje.
Član Izbornog štaba Partije u jeku kampanje napisao je da mu je partija
bolesna, da mu se lider preliderizovao, da na izborima više šanse ima stranka
nego lider, jer lider se davno odnarodovao, a stranka nije... i sve nešto u tom
stilu. Ili mu fali daska ili je ubačeni element, špijun u štabu, nije se
razotkrilo.
Baš nekako tih dana Ivo Josipović dao je otkaz glavnom političkom savjetniku
Dejanu Joviću zbog teksta o referendumu u Hrvatskoj 1991. godine. Niko nije
pisnuo jedne. Pa sad neka neko kaže da mi za evropsku Hrvatsku nismo razvijenija
demokratija.
Ali nećemo više o tome, jer o Partiji medijima je zabranjeno da pišu,
jer o partiji mogu da pišu samo oni koji imaju partijsku knjižicu. I oni koji
su napisali knjige koje otkupljuje Narodna i nacionalna biblioteka, jer nema ko
da ih kupi. I oni zbog kojih svakog dana
partija gubi cirka 2,5 glasača. I oni koji imaju nepodnošljiv nagon da za svaki
svoj poraz i za vlastitu nesposobnost objese ponekog Pedra. Sve dok Pedro ne
bude i lider koji ih je sve stvorio.
Kampanja u RS počela je veselo sa "umjetnicom" Ćanom. Nešto
korisno izrodilo se iz tog političkog obračuna, nova brzalica glasi: Ćanom ćeš
me, Ćanom ću te.
Negdje oko finiša kampanje pale su prve političke glave. Kabadahija od
Trebinja Slavko Vučurević skinut
je s liste nakon što je organizovao bunu kabadahija što je koštalo debakla i njegovog
stranačkog šefa u gradu podno Leotara. A skoro pa i presudno uticalo i na neke
druge rezultate.
"Kroz Trebinje ne trguj, kroz Gacko ne pjevaj, kroz Nevesinje ne
ljuduj". Ova narodna od davnina važi, ali time se nije rukovodio prvi
pjevač SDS-a Vukota Govedarica. On je kroz Gacko pjevao, pa izgubio skoro sve
hercegovačke opštine. Kako stvari stoje
teško da će sjesti u fotelju ministra policije na koju se baš nameračio.
Ali nije samo Vukota zapikao fotelju, već u samoj kampanji znao se
raspored ministara po resorima, direktora javnih preduzeća, a boga mi i
ambasadora. Ništa čudno i naopako, bitka za glasove, uvijek je bitka za
uhljebljene stranačkih kadrova.
Džaba priče o ukidanju partokratije, jer to dolazi tek kada se kadrovi,
bez kojih se može, namire. Ali ni tada. Jer kada se namire kadrovi, onda se
podmiruju simpatizeri koji se nisu ofirali u kampanji, ali se zna da su
"naši". Potom je na redu dalja i šira rodbina. Posebno tazbina. Tek
onda na scenu stupa borba protiv partokratije, ali su sva mjesta već popunjena.
I taman kada se ispisala kadrovska ukrštenica, nastupio je muk. Na dan
tišine dvojica prijatelja zatekla su me nepripremljenu za nove spoznaje. Jedan:
"Kako ne kontaš da je tu problem IQ veći od 60". Drugi: "Ćuti i dalje misliš, zar ne kontaš da te to zajebava? Idi
šminkaj se, pričaj o modi, pričaj o djeci, kao ovi oko tebe ....". Dakle, "homo sapiens" ne važi ako
se primjenjuje u praksi, to je samo stručni naziv za ljudsku vrstu.
I baš kada je u kući ponestalo kokica i kada su ispijene sve zalihe koka
kole, došao je dan odluke. Ljudi su se
lijepo uredili i krenuli put papirnih kutija. Bio je Sveti Mihajlo. U narodu
opjevan kao "Miholjdan hajdučki rastanak". Bio je lijep, sunčan dan.
Moje komšije Nina i Aleksa prvi put su izašli na izbore, jer prvi put
imaju 18. Nina je poranila u 8.00 da ne zakasni. Još su je snimile i tv kamere.
Pjesma apsolutni hit tog Miholjdana po izboru kućnog savjeta bila je:
"Iznad Tešnja zora sviće dobro doš'o predsjedniče..."
1 + 1 su 6
Satima poslije toga birači pored malih ekrana čekali su rasplet. Onaj iz
Federacije stigao je relativno brzo. Republika Srpska živjela je u
neizvjesnosti satima, neki će reći i danima.
CIK je potpuno zatrokirala pa smo prve preliminirane rezultate dobili
sljedećeg dana u podne. Bar po nečemu smo Florida. I tamo je Obama podjedio
Romnija nakon puna četiri dana brojanja. A i prije toga brojalo se dva puta. Džordž
Buš postao je predsjednik Amerike nakon što je u drugom pokušaju izbrojano da
je pobjedio Al Gora sa 537 glasova
razlike. Kad može Florida, a što mi ne bi mogli?
Izborni štabovi političkih partija teško su se uštimavali. DNS je brzo i
dobro računao, NDP nije omanuo, ali je brzo zatvorio štab. Oni što nisu naučili
sabiranje u osnovnoj školi deportovani su iz štabova na misteriozne načine.
Poslije se pročulo i to da SNSD na sam dan izbora nije imao svoje posmatrače na čak 33
biračka mjesta u izbornoj jedinici 3. Ali o tome će sigurno pisati ovlašteni stranački hroničari.
Analitičar Đorđe Vukadinović oborio je Ginisov rekord pričajući u direktnom
tv programu ravno osam i po sati. U izbornoj noći nije bilo Miroslava
Lazanskog, jer se ispucao u finišu kampanje. Bila je to tužna noć za sve klinke
iz moje generacije koje su u njega bile potajno zaljubljene. A on je godinama učestovao
samo u izboru mis. Usput je iz vojnog, avanzovao u političkog analitičara.
Vukadinoviću se u noći brojanja ozbiljno primakao Dušan Janjić koji je
na jednom drugom tv kanalu evocirao sjećanja o rušenju Miloševića i ko zna čemu
još, jer ko bi ga gledao kada su atraktivniji bili oni koji su donosili
"friške" informacije iz izbornih štabova.
I kada su se skoro sabrali brojevi bilo je jasno da je Emil Vlajki još
jednom postao potpredsjednik iz reda Hrvata sa oko 3000 glasova. Vinko Perić ponovo
neće biti premijer RS, iako se udružio s Vlajkijem, a imao je i ubjedljivo
najgledaniji izborni spot "Za Srbina rodila me nana".
Postalo je jasno da će svi oni, kojima je nedostajao Milanko Mihajlica,
imati priliku i dalje da ga gledaju u direktnim tv prenosima. U parlament BiH ponovo će i Borislav Bojić i Milica Marković, i oni na kompenzaciju.
To je zato što je kompenzacija još uvijek u modi, iako se već šuška da bi 2018. mogla da je zamjeni cesija.
Mladi SDS-ov lav Darko Babalj neće u parlament BiH iako je bio na listi,
za razliku od Drage Kalabića koji nije ni mogao ponovo u Sarajevo, jer ga je u
trci zamjenio nezamjenjivi kadar Goran Kljajčin. Kalabić neće ni u Skupštinu RS
iako je bio na toj listi. A neće ni ministar Igor Vidović koji je kao logistiku
imao jako ministarstvo koje da je nešto radilo sasvim sigurno bi skupio više od
tih 3000 glasova. Ali njega to mnogo ne
brine, "jer će kao Hrvat već nešto dobiti".
Dovoljan broj glasova nisu skupila ni mnogo zvučnija imena, kao što su Boško
Čeko, Zora Vidović ili Ivan Šijaković.
Lider socijalista Petar Đokić ponovo nije dobio glasove u svojoj bazi (izbornoj
jedinici 6), ali ga je od političke smrti spasio Nedeljko Milaković koji je u
Banjaluci prikupio dovoljno direktnih glasova da mu obezbjedi kompenzacionu
stolicu u parlamentu RS.
Konačni obračun političkih rivala odigravao se u utakmici Bijeljine i
Banjaluke. Tradicionalno SNSD-ova Banjaluka je otanjila i nije uspjela da
nadoknadi ono što je SDS-ova Bijeljina izgurala. Razlika protukandidata u
Banjaluci mjerila se sa nekoliko stotina, a u Bijeljini sa nekoliko hiljada. Situaciju
u korist kandidata SNSD-a spasila je Hercegovina, ali gle čuda, i Istočno
Sarajevo, nadokadjujući banjalučki minus.
Iako još uvijek nije utvrdjen tačan broj nevažećih listića, dok ovo
pišem u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH ima ih 48.275, za predsjednika
RS 35.090, a za Skupstinu RS 38.522?!
Dok se bilbordi skidaju, a utisci sumiraju, nekima još nije javljeno da
je predizborna kampanja završena. I da ukupan skor izbrojanih važećih listića govori
da su birači jasno upozorili
vladajuće da imaju još jednu šansu da počiste dvorište i da, ako ne shvate
poruku, na izbore nećemo čekati četiri godine.
Нема коментара:
Постави коментар