Izbori "the end"

Prema posljednjim podacima CIK-a Milorad Dodik u prednosti je ispred Ognjena Tadića u trci za predsjednika RS za 10.840 glasova. Prebrojano je 85,47 odsto glasova. Željka Cvijanović u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH gubi od Mladena Ivanića.

Biće zanimljivo vidjeti i kolika je bila prednost Željke Cvijanović u Banjaluci, jer prema dosadašnjim podacima lista SNSD-a za Narodnu skupštinu RS u ovoj izbornoj jedinici na osnovu 83,98 odsto prebrojanih glasova imala je 17.553 glasa više od SDS-a (pa još 8885 koliko je imao DNS i 6280 koliko su imali socijalisti). Tada će se tačno znati da li su svi oni glasali za Cvijanovićevu.

Ali bez obzira na to, ako se uporede do sada izbrojani rezultati u izbornoj jedinici 3 sa konačnim rezultatima SNSD-a u Banjaluci iz 2010. godine  SNSD na osnovu 71,49 odsto prebrojanih ima 39.295 glasova, dok je prije četiri godine imao 57.661 (na 100 odsto prebrojanih). SDS trenutno ima 21.742, a 2010. godine imao je 13.004.

Upravo ovaj pad SNSD-a u izbornoj jedinici 3 (2010. izborna jedinica 2) odredio je sudbinu Željke Cvijanović i dramatičnu i tešku pobjedu Milorada Dodika. Obzirom na visok postotak prebrojanih izvjesno je da  će značiti i pad broja poslaničkih mjesta u Skupštini RS iz ove izborne jedinice.

Analitičari, stručni u tom poslu, smatraju da sve govori da kampanja ništa nije donijela ni SNSD-u, ni Željki Cvijanović, ni Miloradu Dodiku, jer  se SNSD u kampanji obraćao isključivo svojim biračima, njih su i dobili, a svakako su ih već i imali.

Prve analize govore da je ovo bila trka onih koji još vjeruju Dodiku i onih koji mu više ne vjeruju, jer se sav porast Tadićevih glasača sastoji od Dodikovih razočaranih. SDS nije rastao kao stranka na izbornom programu, nego tako što je okupljao nezadovoljne. 

Ono u čemu je pogriješio Dodik u kampanji jeste što ili prije njenog početka, pa čak i u samoj kampanji, nije napravio nijedan rez. Da ih je povukao bar sedam dana pred same izbore to je moglo da mu donese jedan broj glasova neopredjeljenih ili vrati poneki razočaranih kojima bi poslao signal da će nešto biti drugačije nego do sada.

U svakom slučaju pažljivi posmatrači slažu se u jednom: ovo je bila trka četiri pojedinca, kandidata, dok političke stranke više ne postoje, tačnije partije su izgubile značaj.

Tačno je i to da su u ovoj kampanji mediji bili potpuno polarizovani, ali ih niko ne može optuživati za razultat izbora, po starom običaju: kada dobijemo to je zato što smo lijepi i pametni, a kada gubimo to je zato što su mediji krivi, iako smo mi i dalje i lijepi i pametni.

U kampanji mediji pod kontrolom SNSD-a, ili bliski njima, "bitku" su vodili praćenjem u stopu svake aktivnosti funkcionera, ministara, pomoćnika ministara, zamjenika ministara.... i tako u nedogled, dok su oni drugi SDS-ovi "tukli" svim oružjem, uglavnom Milorada Dodika, procjenjujući da ako njega obore - obaraju cijelu piramidu.

Tako se dogodilo da je Ognjen Tadić do kraja kampanje, kao i na početku, imao biografiju kakvu je sam ispisao, mediji mu nisu dopisali ništa. Mladen Ivanić do pobjede došao je bez jednog jedinog teksta ili priloga koji je mogao da mu našteti. Naravno, ako se izuzmu tekstovi u niskotiražnim novinama potpuno degutantni i bez ikakvog uticaja na javno mnjenje. Uz to Ivanić se nije ni oznojio u kampanji, glasove mu je donio koalicioni partner SDS, a onda bošnjačke partije.

Ali kakvi god da su rezultati izbora u konačnici i ko god da je dobio i ko god da je izgubio, jedno je jasno, Republika Srpska potpuno je polarizovana, podijeqena i to ne na programima suprotstavljenih političkih blokova, nego na emocijama. A emocije su uvijek opasna stvar.