Vječno vraćanje istog

Reisu-l-ulema emeritus ili ex reis Mustatafa Cerić, na ovim izborima u ulozi nezavisnog kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, početkom septembra pred-predizbornu kampanju počeo je iz SAD gdje je boravio u organizaciji jake bošnjačke lobističke grupacije okupljene oko Savjetodnavnog vijeća za BiH koje čini bošnjačka dijaspora, a sjedište mu je u Vašingtonu.

U samom jeku kampanje, ovih dana, Cerić je objavio i kojim poslom je išao na daleki put.

Rezolucija 746

Kongresmen  Kris Smit, jedan od predsjednika i prvih članova Kluba prijatelja BiH u Kongresu SAD (osnovanog na incijativu Savjetodnavnog vijeća) u Komitet za spoljne poslove uputio je krajem prošle sedmice novu Rezoluciju o BiH u kojoj se po ko zna koji put traži revizija Dejtonskog sporazuma. Američka Komisija za bezbjednost i saradnju u Evropi poznatija kao Helsinška komisija, kojom je kongresmen Smit predsjedavao u vrijeme sukoba na Balkanu, 20. septembra podržala je tekst Rezolucije koji će biti proslijedjen na glasanje u Kongres SAD.

Ukoliko Rezolucija 746, za koju Cerić tvrdi da je napisana na njegovu incijativu, bude usvojena tražiće se revizija, odnosno ponovno čitanje Dejtonskog sporazuma, koji je kako stoji u preambuli Rezolucije zaustavio rat, ali je postao "prepreka za razvoj demokratskijih, djelotvornijih i učinkovitijih političkih institucija, posebno na državnom nivou".

U Rezoluciji se navodi da su "devetnaest godina nakon genocida u Srebrenici i Dejtonskog mirovnog sporazuma“, etničke podjele na tri etičke zajednice velike čime se umanjuju prava onih koji ne pripadaju tim zajednicama. Ne pominju se  Sejdić i Finci, ali sve je već jasno.

U Rezoluciji 746 se od Kongresa SAD traži da potvrdi podršku teritorijalnom integritetu BiH unutar priznatih granica, da osudi retoriku podjela i prijetnji referendumom, čestu upotrebu prava veta, te da  insistira na snažnom medjunarodnom prisustvu u BiH i neophodnoj upotrebi bonskih ovlaštenja.

Od SAD i medjunarodne zajednice zahtjeva se da insistiraju na poštovanju ljudskih prava pojedinca, a ne bilo koje grupe, bilo da je ona  zasnovana na etničkom ili nekom drugom principu.

 Sve to upakovano je u navodni cilj da se ustavnim i drugim reformama poboljša funkcionalnost zemlje zbog evropskih integracija.

Takođe, u Rezoluciji 746  naročito je naglašena osuda negiranja genocida u BiH, posebno u Srebrenici.  

Kongresmen Smit, koji je Rezoluciju stavio u kongresnu proceduru,  kopredsjedavajući je bošnjačkog kokusa u Kongresu SAD koji broji skoro 40 članova. Upravo kongresmen Smit 2005. godine u Kongres je uputio Rezoluciju 199. koja je usvojena i kojom su  zločini u Srebrenici okarakterisani kao genocid što će kasnije prihvatiti i mnogi drugi parlamenti i medjunarodna tijela. 

Uz kongresmena Rusa Karnahana od prvog dana je član "Kluba prijatelja BiH" u Kongresu, na čijem osnovanju je u ime bošnjačke dijaspore, godinama radilo Savjetodavno vijeće za BiH kojim rukovode Ajla Delkić i Haris Hromić i koje  uz Kongresu Bošnjaka Sjeverne Amerike godinama predano radi na kreiranju američke politike prema interesima i želji samo jednog naroda u BiH.

Kasnije se  njihove rezolucije ili zahtjevi "progurani" kroz najviša tijela američke administracije u BiH vraćaju na pregovarački sto kao gotov zahtjev i uslov Sjedinjenih Država.

Legitimna je borba Savjetodavnog vijeća, Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike i kongresmena koje su okupili u bošnjačkom kokusu za ostvarenje političkih ciljeva i interesa Bošnjaka u BiH. I tu nema ničeg spornog. Isto kako što je legitimna borba hrvatskih i srpskih lobističkih grupa u Vašingtonu, jer američka demokratija tako funkcioniše. Ko je u toj borbi jači, agilniji i spremniji, do njega je.

Sjećam se da je 2008. godine nakon što je Bošwačko-američko savjedovano vijeće za BiH u Kongresnu proceduru uputilo Rezoluciju 679 kojom se tražilo ukidawe Republike Srpske, srpski kokus odgovorio je upućivanjem Rezolucije H.R. 1052 .  kojom se tražilo  priznanje i ustavna zaštita Republike Srpske. 

Ne znam šta je kasnije bilo, ali mislim da su obje rezolucije pale u vodu. Ali znam  da je rijetka tema ovdašnjih medija bila koliko novca institucije i javna preduzeća u FBiH izdavajaju za lobiranje u SAD, ali da je zato redovno interesovanje i osporavanje dolazilo zbog novca koji je RS izdavajala za lobističke grupe. 

Građanin Cerić

Ali da se vratimo RES 746. Mahanje Cerića Rezolucijom 746 kojom se nekadašnji vjerski vodja ni manje ni više nego odriče nacionalnog u korist gradjanskog, providan je koncept stvaranja države po mjeri samo jednog naroda. Jedan čovjek jedan glas u slučaju BiH automatski znači da većina pripada narodu koga ima brojčano najviše.  To je isti koncept koji je iz istog razloga bio osporen Srbima u Jugoslaviji.

Providnu igru u borbi za navodnu gradjansku BiH Cerić je razotkrio i sam, ne čekajući da barem prodje koji dan. Prilikom istog boravka u SAD sa predsjednikom Svjetskog jevrejskog kongresa razgovarao je o „diskriminaciji Jevreja u BiH“ zbog čega je, kako je rekao, „potrebno provesti presudu Sejdić Finci“ i donijeti amandmane na Ustav. A u susretu sa bošnjačkom dijasporom jasno je poručio: „Mi moramo imati državu koja će štiti interese bošnjačkog naroda“. Suvišno bi bilo reći da "mi moramo imati državu koja će štititi pravo svakog naroda i svakog pojedinca.

Nije s goreg podsjetiti da je upravo Savjetodnavno vijeće za BiH akitvno radilo na rušenju dogovorenog "aprilskog paketa amandamana" 2006. godine koji su potpisali svi politički lideri u BiH po preporukama Savjeta Evrope, a koji je potom Stranka za BiH oborila u  parlamentu BiH.

U oktobru 2006. godine Savjetodnavno vijeće za BiH javno je poručilo poslanicima Parlamenta da odbace "aprilski paket" ustavnih amandamana, jer "ne predvidja trenutno ukidanje entitetskog glasanja", istovremeno im poručujući da je   potreban "novi ustav koji će zamjeniti etno-teritorijalnu zastupljenost sa građanskom demokratijom i razmotriti čak i novu teritorijalnu organizaciju BiH".

Bio je to jasan  signal poslanicima bošnjačkih političkih partija da se ako to učine neće suočiti sa sankcijama američke administracije, jer je Savjetodavno vijeće učinilo sve da izlobira da sankcija ne bude.

Zato je samo na prvi pogled zanimljivo insistiranje u novoj Rezoluciji da budu ispoštovani zahtjevi Venecijanske komisije Savjeta Evrope o kojima je kompromis postignu još prije osam godina, ali koji su upravo oni koji se ponovo pozivaju na iste odluke, srušili svojom aktivnom destrukcijom zarad maksimalističkih zahjeva jednog naroda u BiH.

Koliko je sve to važno, potvrdjuje još jedna izjava efendije Cerića takodje data prilikom posjete SAD: "Sve dok BiH ne dobije takav ustav ne može biti završen ni Prvi, ni Drugi svjetski rat". Posljednji nije pomenuo.

Republika Srpska, gledajući iskustvo Hrvata u BiH, koji su Vašingtonskim sporazumom prihvatili ukidanje Herceg Bosne u nadi da će prava konstitutivnog i suverenog naroda moći da ostvare u FBiH, opire se s razlogom radikalnim izmjenama dejtonskog Ustava koji srpskom narodu u BiH garantuje zaštitu nacionalnih i konsitutivnih prava. U protivnom Srbima u BiH moglo bi lako da se  dogodi ono što se Hrvatima već dogodilo: da im srpskog člana Predsjedništva biraju Bošnjaci (slučaj Komšić). Da se ne lažemo, to i jeste krajnja namjera izmjene Ustava koju donosi borba za navodnu gradjansku BiH i koncept "jedan čovjek jedan glas".

Budimo realni

Dugogodišnje insistiranje na izmjenama Ustava po želji i volji samo jednog naroda u BiH, već je dovelo u samoj zemlji do kontraefekta u kojem Hrvati danas više nego ikada insistiraju na hrvatskom entitetu, a zvaničnici Republike Srpske odgovaraju pozivanjem na referendum za osamostaljenjem.

Upravo zato nova Rezolucija, ukoliko je Kongres SAD usvoji, neće biti bezopasna, jer njen cilj je prije ponovnog otvaranja priče o izmjenama Ustava, da ospori pravo na pozivanje na referendum i aktivira upotrebu bonskih ovlaštenja u tom slučaju.

Jasni su signali da će se u razgovore o ustavnim promjenama krenuti ponovo. Predstavnici hrvatskog naroda u BiH već insistiraju na tome da se to dogodi što prije, odmah nakon izbora u oktobru. Možda je to jedini način da predstavnici stranaka koje personifikuju stavove tri naroda u BiH sami postignu dogovor, prije nego se BiH kao faktura, po starom običaju, ispostavi izlobirana Rezolucija bošnjačkog kokusa.

I Cerić je u žurbi i poziva sve "bošnjačke kandidate za Predsjedništvo da iskažu svoju državničku svijest i patriotske osjećaje i podrže prijedlog Rezolucije o BiH" i poručuje im da ona "BiH vraća na agendu američke administracije i da je najbolji  odgovor separatističkim pozivima Milorada Dodika".

Ono što se mora priznati jeste da je bošnjački kokus našao pogodan trenutak za upućivanje Rezolucije u proceduru, jer u momentu kada je SAD objavila rat Islamskoj državi lako se može dogoditi da Rezolucija prodje kao dokaz da Amerikanci nemaju ništa protiv muslimana, ali da se bore protiv radikalnih terorističkih grupa. 

Godinama nakon rata i usvajanja dejtonskog Ustava ne prestaje borba bošnjačkih lobista i političkih lidera da ostvare ratne ciljeve kroz ustavne promjene i BiH urede po želji i volji jednog naroda. Posebna i suštinska tačka u toj borbi je brisanje enitetskog glasanja iz Ustava, glasanja koje je za RS jedina je garancija njenog ravnopravnog statusa u državnoj zajednici i  jedina zaštita srpskom narodu u BiH.

Ali svako onaj ko ima želju da dugoročno za vijeke vijekova riješi problem BiH kako bi ona mogla konačno da se bavi životnijim pitanajima i prestane da se vrti u krug,  pošteno bi morao da prizna realnost. A ta realnost kaže da u BiH žive tri naroda koja moraju da imaju ista prava, da je BiH sastavljena od dva entiteta: RS i FBiH, i da ne može uspijeti ako sva tri naroda i oba entiteta ne budu zadovoljna ostvarenjem svojih prava u toj državnoj zajednici. Zar je to toliko teško?

Ili što rekao "nezavisni kandidat" Cerić u poruci na predizbornom blibordu: Kome ba da se mi prilagodimo?! Pustim željama onih čija djeca ovdje sigurno nikada neće živjeti. I ludim glavama koje nikako da se umore.