"Tijaninu oteli zelenaši kojima je njen otac dužan
novac" bio je to samo jedan od novinskih naslova, vjerovatno
najsramniji od svih, koji se pojavio u tih nekoliko dana dok se nije saznalo za
tragičnu sudbinu ubijene djevojčice Tijane Jurić.
Kako li se kao čovjek
danas osjeća novinar koji je ovo napisao? Kako li se osjeća urednik koji je tekst
odobrio? Gdje je nestala odgovornost prema javnosti? Gdje su nestala moralna načela?
Gdje je nestala profesija? Da li su je pojeli bitka za tiražom? Bitka za opstankom?
Bitka za gledanošću? Bitka za profitom?
Ili je to samo uradak priučenog novinara bez osjećaja odgovornosti prema
javnosti, prema žrtvi i njenoj porodici?
Ovo nije napad na
profesiju, ovo je odbrana profesije od uljeza, od onih što su se uhvatili pera
i postali pisci bez poznavanja osnovnih pravila profesije, osnovnih postulata
zanata kojim žele da se bave. Onih koji jednu suzu nisu prolili suočavajući se
sa crvenom olovkom koja im masakrira tekstove i križa početničke promašaje,
koja brusi profesionalce.
Naravno da nije
novinarstvo moglo da ostane moralno netaknuto u društvu urušenih moralnih
vrijednosti (i novinari su ljudi koji žive u tom društvu), ali poziv na alarm
da nešto mora da se promjeni, da mora da se zaustavi, je izjava oca ubijene
djevojčice da su ga novinari ucenjivali!!!
Zato je više nego
ikada opravdana brza reakcija Udruženja novinara Srbije, koje je nakon tog
iskaza Igora Jurića upozorilo kolege da su urednici i novinari dužni da se pridržavaju
etičkih normi i Kodeksa, te da se novinari u prikupljanju informacija ne smiju
služiti iznudom, prijetnjom i proganjanjem izvora informacija.
Ali neće moći UNS
sam, u poslu "provjetravanja" profesije morali bi da se okupe i svi
drugi ugledni članovi struke i pokušaju da zaustave ili da spasu i samu profesiju
i javnost od njenog pogubnog djelovanja.
Naravno moralo je i
ranije, ali ni sada nije kasno. Možda.
Da bi došlo do vraćanja
novinarstva moralnim i profesionalnim pravilima, vrijednostima i podizanju svijesti
mladih kolega koliku odgovornost ovaj posao ima kada je u pitanju javno mnjenje,
potrebno je prvenstveno jednom zauvijek utvrditi tačnu vlasničku strukturu
medija.
Drugi korak morao bi
biti institucionalna blokada računa svih onih koji opastaju, iako imaju
milionska dugovanja. Zašto? Pa zbog toga što ti mediji opstaju još samo zahvaljujući
čistom reketu, jer se u njima objavljuje isključivo samo ono što se dobro
plati. Tu ne postoji interes javnosti, kodeks, istinito informisanje. Tu je jedini
odlučujući faktor novac. Jer za isti možeš da naručiš i pjesmu u kafani i laž u
novinama. Ovo drugo je postalo mnogo popularnije.
Drugi faktor koji je
doveo do urušavanja i zloupotrebe profesije je bjesomučna trka za tiražom i
gledanošću koju diktiraju markentinške agencije. To im daje često i pravo da
kontrolišu i uređuju iz sjene. O tome se naravno malo priča i malo piše, jer se
uglavnom polemike vode o uticaju politike i političara na medije, dok je uticaj
agencija, iako mnogo jači i djelotvorniji i od političke kontrole, zabran i
veoma riskantna tema.
Sve to ozbiljno društvo,
ali i sama profesija morala bi da zaustavi. I da se više nikada ne dogodi da se
neki novinar ili mediji na ovaj način poigra sa porodicom i sudbinom bilo kojeg
djeteta, iz bilo kog razloga.
U suprotnom sami mediji
gube svrhu vlastitog postojanja, a to je "služenje istini i
javnosti".
Нема коментара:
Постави коментар