Predsjednik Ustavnog suda BiH Kasim Begić 4.
jula 2000. godine saopštio je javnosti "istorijsku" odluku Suda u
predmetu U.5/98 u kojoj piše da su Hrvati, Srbi i Bošnjaci konstitutivni na
teritoriji cijele Bosne i Hercegovine.
Srbi kao konstitutivan narod ne postoje u
ustavima tri od deset kantona u Federaciji BiH, a srpskog jezika i ćirilice kao
službenog pisma nema u četiri kantona u FBiH.
U osnovnom tekstu Ustava Hercegovačko-neretvanskog,
Sarajevskog i Posavskog kantona piše da su konstitutivni narodi Bošnjaci i
Hrvati, da su službeni jezici bosanski i hrvatski, a pismo latinica.
U Ustavu Zapadno-hercegovačkog kantona
konstitutivnost srpskog naroda uvedena je amandmanom, ali su srpski jezik i ćirilica
"ispali".
Odluke
Ustavnog suda su obavezujuće. Nesprovođenje odluka kažnjivo je po Krivičnom
zakonu BiH.
Ustavni sud BiH krajem 2010. godine naložio je
Parlamentarnoj skupštini BiH izmjenu Izbornog zakona BiH, a Gradskom vijeću
Mostara usklađivanje Statuta grada s Ustavom BiH. Parlamentarna skupština BiH
nije izmijenila Izborni zakon, kao što ni Gradsko vijeće Mostara nije
izmijenilo Statut Mostara.
Mostar je jedini grad na evropskom kontinentu u
kojem izbori nisu održani sedam godina, tačnije od 2008. godine, od kada gradom
upravlja gradonačelnik izabran na posljednjim izborima prije odluke Ustavnog
suda.
Ako Mostar ne ispoštuje Odluku Ustavnog suda do
proljeća naredne godine, ponovo se postavlja pitanje održavanja lokalnih izbora
u tom gradu, zbog čega je i pokrenuta priča da lokalni izbori u BiH treba da se
odgode i održe zajedno s opštim 2018. godine.
Upitan zbog čega u slučaju Mostara nije pokrenuo
"bonska ovlašćenja" visoki predstavnik je rekao da je poštovao stav
Upravnog odbora PIC-a da "organi vlasti u BiH moraju preuzeti odgovornost
za ispunjavanje svojih obaveza, uključujući i obavezu sprovođenja odluke
Ustavnog suda BiH".
Odluke
Ustavnog suda su obavezujuće. Nesprovođenje odluka kažnjivo je po Krivičnom
zakonu BiH.
Ustavni sud BiH je 14. juna 2007. godine u
"Službenom glasniku" objavio Odluku da grb i himna Republike Srpske,
kao i grb i zastava Federacije BiH nisu u skladu s Ustavom BiH, jer krše Međunarodnu
konvenciju o ukidanju rasne diskriminacije. Parlamentima oba entiteta naloženo
je da u roku od šest mjeseci usaglase navedene odredbe sa Ustavom.
Narodna skupština RS usvojila je novu himnu 15.
jula 2008. Amblem Republike Srpske je zvaničan znak RS od 16. juna 2007. i
zamijenio je dotadašnji grb koji je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim.
Federacija BiH odluku Ustavnog suda nije
ispoštovala do danas i nema novih simbola već osam godina otkako je zastavu i
grb na kojima su ljiljani i šahovnica Ustavni sud BiH proglasio neustavnim, jer
ne sadrži obilježja trećeg konstitutivnog naroda, srpskog.
Odluke
Ustavnog suda su obavezujuće. Nesprovođenje odluka kažnjivo je po Krivičnom
zakonu BiH.
Ustavni sud BiH je 8. jula 2006. donio Odluku u
kojoj se utvrđuje da su bivšem predsjedniku Narodne skupštine RS Draganu Kaliniću
i Miloradu Bilbiji smjenom Pedija Ešdauna prekršena ljudska prva.
"Visoki predstavnik je naredio da se ova odluka
ne smije izvršiti i Ustavni sud BiH nije nikada tražio njeno izvršenje iako su
stranke tražile da se ista izvrši. Odluka je objavljena u 'Sl. glasniku RS' br.
16/2007 i 'Sl. glasniku BiH' br. 20/2007. Strankama nije nikada dostavljeno da
se odluka neće izvršiti", kaže njihov advokat Miljkan Pucar.
Odluke
Ustavnog suda su obavezujuće. Nesprovođenje odluka kažnjivo je po Krivičnom
zakonu BiH.
Ustavni sud BiH 27. maja 2005. godine donio je
Odluku kojom se Vlada Federacije obavezuje da porodicama sarajevskih Srba
dostavi kompletnu dokumentaciju o sudbini članova njihovih porodica, nestalih u
toku rata u roku od 30 dana. Odluka nikada nije izvršena.
Odluke
Ustavnog suda su obavezujuće. Nesprovođenje odluka kažnjivo je po Krivičnom
zakonu BiH.
Od 2004. godine do danas 91 odluka Ustavnog suda
BiH nije sprovedena. Zanimljivo je da se Upravni odbor PIC-a o tome nije
izjasnio sve do ove posljednje o Danu RS ili jeste o pitanju Mostara navodeći
samo da "organi vlasti u BiH moraju preuzeti odgovornost za ispunjavanje
svojih obaveza, uključujući i obavezu sprovođenja odluke Ustavnog suda
BiH".
Hronologija kaže i da je od 2003. do 2009.
godine Ustavni sud Tužilaštvu BiH proslijedio 85 predmeta u kojima odluke
Ustavnog suda nisu sprovedene, ali da nije podignuta nijedna optužnica.
Ako je sve tako, a jeste, posve je nejasno zbog čega
Ustavni sud BiH nikada nije tražio izvršenje svojih odluka po hronologiji? Ali
i zbog čega uopšte sud čije odluke nikoga ne obavezuju? Izuzev Republike
Srpske.
2+2 vs 2+3
Ustavni sud BiH čini devet članova: po dva člana
iz tri konstitutivna naroda i tri stranca koja bira predsjednik Evropskog suda
za ljudska prava. Većina članova suda sačinjava kvorum, što znači da je
dovoljno da glasa pet sudija da odluka bude donesena.
To je bio slučaj i u odlučivanju o apelaciji člana
Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića o ustavnosti 9. januara kao Dana
Republike Srpske. Protiv odluke glasala su četvorica sudija iz reda srpskog i
hrvatskog naroda, a "za" očekivano dvoje sudija Bošnjaka Seada
Palavrić i Mirsad Ćeman. Očekivano, jer su oboje u fotelje sudija uskočili iz
poslaničkih klupa SDA, stranke čiji lider je i podnio apelaciju. Pravo je
pravo, pravda je pravda, ali iznad svega partijska disciplina je partijska
disciplina.
Tako su u preglasavanju dva naroda i jednog
entiteta (sudije iz RS bira Narodna skupština RS) presudili glasovi troje
stranih sudija iz Moldavije, Makedonije i Njemačke. Onda su podigli
"skromne" platice, kojim ih redovno časte siromašni građani BiH, i
otišli kući da ih troše. Nimalo empatije nisu pokazali prema onima koje su
ostavili u živom haosu nakon što su podigli ruke, baš onako kao što bogati
uglavnom nemaju ni zrna empatije prema okolini.
Tako se tek sada, 20 godina nakon Dejtonskog
sporazuma, poteglo pitanje kako da iz Ustavnog suda BiH odu sudije stranci,
koji su tu nepotrebno već 15 godina. Zanimljivo je da su za njihov odlazak
zvaničnici RS i predstavnici Hrvata, dok Bakir Izetbegović poručuje da će o
njihovom odlasku razgovarati tek nakon izmjena Ustava i otvaranja pitanja
entitetskog glasanja. Karte je nekoliko dana prije njega otkrio Omer Ibrahimagić,
bivši predsjednik Ustavnog suda FBiH, koji je poručio da "sve dok se Ustav
BiH ne izmijeni, strane sudije u Ustavnom sudu BiH kao i OHR moraju da
ostanu".
Tako oni koji se deklarativno najviše busaju u
patriotske grudi, držeći monopol na patriotizam u BiH, suštinski baš na ovom
primjeru taj suverenitet ruše. Jer ne postoji nijedna suverena država u svijetu
u čijem Ustavnom sudu sjede i o njenom najvišem pravnom aktu, Ustavu, odlučuju
stranci. Logično, ona u čijem Ustavnom sudu odluke donose stranci nije i ne
može ni biti suverena.
Tumačenja
Ovaj i ovakav Ustavni sud BiH odavno je neustavno
preuzeo ovlašćenja i nepostojećeg vrhovnog suda (odlučujući o valjanosti
presuda redovnih sudova), kao i ulogu i ustavotvorca i zakonodavca, izlazeći
(bez posljedica) izvan vlastitih ovlašćenja koja definišu da je taj sud samo
tumač Ustava i njegove usklađenosti sa zakonima i podzakonskim propisima.
Ponesen dugogodišnjom praksom Ustavni sud BiH je
posljednjom presudom osporio volju naroda Republike Srpske, jer je Zakon o
praznicima RS izglasalo najviše zakonodavno tijelo, Narodna skupština RS u
kojoj sjede narodni predstavnici izabrani na demokratskim izborima.
I ne samo to. Usvajajući zahtjev Bakira
Izetbegovića Ustavni sud je saopštio da član 3.b) Zakona o praznicima RS nije u
skladu sa članom I/2. Ustava BiH. Dakle, član 3 Zakona o praznicima RS nije u
skladu sa članom u kom piše ovo: "BiH je demokratska država koja
funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih
izbora"?! U drugom članu na koji se pozivaju II/4 navodi se da je svima u
BiH osigurano da žive bez diskriminacije.
I pravom laiku jasno je da "niđe veze"
je pozivati se na određenje BiH kao demokratske države u osporavanju člana
nekog Zakona i da je obrazloženje u najmanju ruku nategnuto.
A ako je nečim povrijeđena demokratija, onda je
povrijedio upravo Ustavni sud preglasavanjem sudija iz dva naroda i jednog
entiteta. Upravo to je i diskriminacija i povreda konstitutivnosti i to u
najvišem pravnom tijelu koje treba da štiti Ustav.
Nepotrebno je i pominjati da je ovim proizvedena
velika politička kriza, koja umanjuje izglede za saradnju, ravnopravnost,
opstanak i napredak. Džaba bile sve reformske agende.
Obrazloženje: Iako je jasno da se odluke suda ne
tumače nego sprovode, to pravilo ipak važi za zrele demokratije, gdje ovako
nešto ne može da se dogodi, ni u snu.
Нема коментара:
Постави коментар