Rijaliti je ubio novinarstvo!

  

Mnogo su ljudi u Šipovu ljuti, očajni i rezignirari kada im pomente Zmaja od Šipova. Vrijeđa ih što ih poistovjećuju uglavnom sa njim. To je onaj što je zvjezda nekog rijalitija (znam kojeg ali neću da ga reklamiram), što je držao govor ocu na grobu nekoliko sati i što ima roba.

Ako niste znali Šipovo ima bajkovite izvore prekrasne smaragnozelene Plive. Dragulj rijeka ima vodotok dugačak svega 22 kilometra. Izvire iz tri izvora od kojih je svaki atrakcija za sebe, na 11. kilometru su Plivska jezera, a na 22. kilometru Pliva se svima poznatim vodopadom u Jajcu ulijeva u Vrbas.  

Ako niste znali Šipovo još rijeka: Janj, Sokočnicu, Lubovicu i Volaricu. Ima predivne Janjske otoke. I planinske gorostase: Vitorog, Plazenicu, Ravnu goru, Goricu, Lisinu i Čardak.

Bog u tom Šipovu nije štedio.  Nisu ni ljudi.

Iz Šipova je porijeklom i Dragan Sakan, legenda i pionir advertajzinga u bišoj Jugoslaviji, začetnik kreativnog mišljenja u Srbiji i zemljama regiona. Autor hiljada najboljih reklamnih kampanja. Vlasnik firme koja je pod različitim imenima bila najnagradjivanija kuća na Balkanu, i to kao Borba, S Delo, Satchi & Saatchi, New Moment New Ideas Company.

Iz Šipova su i pjesnik Stanko Rakita, sportisti Radomir Antić, Nikola Rađen, narodni heroj Simela Šolaja.... "U Šipovu podigla se raja, podig'o je Simela Šolaja" i druge pjesme.

Ni o jednom od njih još uvijek nije snimljen dokumentarni film u trajanju od barem 15-tak minuta. Nije ni o Šipovu. Ni o Plivi. Ni o Janju. Ni o Vitorogu. Ako i jeste nije u ovom vremenu, možda je ponešto ostalo u arhivama one države.

Apel

I zbog Šipova i još malo zdrave pameti,  gotovo je nestvarno da se  jedan čovjek, entuzijasta i intelektualac ovih dana osmjelio i obratio javnosti.  Direktor Kulturnog centra Novog Sada Bojan Panaotović uputio je javni apel u kojem je pozvao na oporezivanje kiča i šunda i vraćanje mladih kulturi.  

"Polazeći od činjenice da je medijsko polje u nas, (a nažalost) i u većem delu sveta, kontaminirano nasiljem, prostaklukom, vulgarnošću i kičem, a gde centralno mesto zauzimaju različite forme takozvanih rijaliti programa, predlažem nadležnim državnim organima (prevashodno Ministarstvu kulture) sprovođenje konkretnih mera koje bi mogle da doprinesu da se medijsko klatno pomeri ka uljudnosti, kulturi i mentalnom zdravlju", napisao je Panaotović.

Predložio je i mjere koje treba da budu preduzete medju kojima je prva drastično oporezivanje štetnih medijskih sadržaja u kojima dominiraju tzv. rijaliti programi.

Argument za taj prijedlog našao je u zanimljivom poredjenju, jer "ako država uvodi posebne akcize na duvan i alkohol imajući u vidu da se radi o proizvodima štetnim po zdravlje čoveka, onda ne bi trebalo da postoje prepreke za uvođenje sličnih nameta na proizvode koji belodano kontaminiraju duh i utiču negativno na mentalno zdravlje ljudi, a posebno mladih generacija".

Dao je i konkretne prijedloge na koji način se mogu iskoristiti sredstva prikupljena od tog poreza.

"Milionska sredstva mogla bi se usmeriti u podršku mladim umetnicima i kulturno-umetničkim društvima, kao i za stipendiranje talentovanih naučnika koji osvajaju svetske nagrade, ali planiraju selidbu iz Srbije zbog nepovoljnih materijalnih prilika. Davanjem respektabilne materijalne podrške nadarenim naučnicima i umetnicima sprečili bismo najdramatičniji i najopasniji deo procesa odliva mozgova, a to je odliv najvrednijih i najdarovitijih", predložio je Panaotović.

Napisao je i da je nepohodno aktivno djelovanje države na afirmaciji autentične kulture i umjetnosti i to prevashodno putem javnih servisa koji se ne smiju takmičiti sa privatnim stanicama u gledanosti, već moraju biti nosilac procesa kulturnog uzdizanja nacije.

"Podsećam elitu da uređena medijska scena u kojoj centralno mesto ne zauzimaju pajaci, prostitutke i klošari, već zdrav kulturno-medijski sadržaj na kojem odrastaju mladi, predstavlja osnovne pretpostavke za bilo kakav društveni napredak. Pozivam sve intelektualce i javne delatnike bez obzira na polnu, versku, političku, rasnu ili nacionalnu pripadnost, da podrže ovaj apel i konkretne predloge koje isti sadrži", napisao je Panaotović u svom apelu, a podrška je počela da pristiže.

Za samo četiri dana podržalo ga je više od 300 javnih ličnosti. Među njima brojni naučnici, umjetnici, novinari, profesori, ali i poslanici i odbornici u skupštinama, radnici u ustanovama kulture, gradjani, roditelji, penzioneri i radnici. Anonimni pljuvači na društvenim mrežama i portalima, koji su uglavnom protiv svega, našli su hiljadu i jednu zamjerku.  

Svoje potpise ispod apela stavili su dr Dušan Janjić, dr Dejan Vuk Stanković, Branko Radun, Mile Isakov, ekonomisti prof.dr Slobodan Komazec i Branko Dragaš, pjesnik Pero Zubac, aforističar Ilija Marković, advokat Marko Nicović, pisac Dejan Lučić i mnogi drugi.

Svoj potpis sam stavila i ja, javno i transparentno.

Jer....  Negdje krajem maja na istom ovom mjestu objavljena je kolumna "Kako sam sistematski uništen od idiota" u kojoj nisam predložila da se šund i kič oporezuju, ali jesam da se usvoji strategija borbe istoga.

Pisalo je u toj kolumni i ovo:  "Razglabajući o tome jedne divne majske večeri u uskom krugu sličnih, jedan od njih kao preduslov svake reforme istakao je usvajanje “strategije borbe protiv šunda i kiča” smatrajući da je moralni sunovrat stigao sa “Velikim bratom”, “Farmom”, “Parovima” i ostalim polupismenim nakazama na TV ekranima koje se lažno predstavljaju - što kao TV voditelji, što “estradni umjetnici”. Kultura je ustuknula na malim ekranima, jer ne donosi gledanost koja donosi reklame, a u reklamama je velika lova. Zato je kultura i skrajnuta na termine oko i iza ponoći. Ili na druge, treće i lijeve kanale. Komercijalne TV stanice (ali i javne) bezvrijednost, razvrat, glupost, prostakluk forsiraju do tačke ludila, pa i svako iole pri sebi je u ozbiljnoj opasnosti da uskoro podilkani".

Kako kod nas novine uglavnom ne čitaju oni kojih se pita, ili se prave da ne čitaju, tako je i taj kao i hiljade tekstova koje objave mediji prošao bez reakcije. Ne znam da li je Bojan Panotović čitao baš taj tekst ili nije, nevažno. Važno je da je uputio apel. Važno je da je dobio podršku medija koji su taj apel objavili. Važno je da je podigao ljude na akciju.  Da je autoritetom čovjeka koji se nalazi na čelu jedne kulturne institucije učinio barem mali korak u pokušaju da se zaustavi moralni, kulturni, obrazovni..... sunovrat civilizacije.

Koliko će i hoće li uspjeti u tome? Teško. Ali velika stvar će biti ako  bar poslije ovog apela prestanu da na tv ekrane dovode psihički bolesne ljude  i iskorištavaju ih u trci za gledanošću.

Sav taj rijaliti, bez obzira na posljedice koje ostavlja na javno mnjenje, liči na gladijatorsku arenu u kojoj iste takve jadne, bolesne ljude bacaju lavovima u ralje dok se javnost opijena u transu zabavlja na tribinama koloseuma. Hljeba i igara! Koloseum je bio tada rijaliti, a onda je poludjeli Neron zapalio Rim.

Sa čim pred Miloša?

Na žalost postoji i druga strana iste medalje. U toj kolumni u maju napisala sam da narod konzumira samo ono što mu se nudi, ono čime ga bombarduju, ono čime ga svakodnevno “edukuju”.  Iz ove perspektive i naknadnog sazanja imam ispravku "krivog navoda".

U svim parametrima informativnih portala jasno i vidljivo je da su najčitanije rubrike ne one političke, ne one ekonomske, nego upravo one o  pjevačicama, džet seterima i da ljudi posebno vole da vire u tudje živote. Svaka rubrika u kojoj vam nude da razgledate kuće poznatih istoga časa izbija u vrh čitanosti. Kultura je neizostavno na dnu potražnje. To je fakat. 

"Jadna je civilizacija u kojoj većina mladih ljudi zna sve o Kim Kardašijan, a ne zna ništa ili zna veoma malo o Orvelu, Pitagori ili Hegelu. Nesrećno je društvo u kom većina mladih zna sve o Maci Diskreciji, a ne zna ništa ili zna veoma malo o Njegošu, Crnjanskom i Kišu. Na institucijama države je vanredno važan zadatak da na mestu uzora mladih naraštaja ne budu starlete i kič pevači već vrhunski naučnici, umetnici, sportisti", kaže Panaotović.

Moj prijatelj kao papagaj godinama ponavlja da je greška u sistemu, jer "narodu se ne dodvorava, narodom se upravlja". Tačno je da država mora da gradi obrazovnu, kulturnu strategiju u kojoj će vrijednosti i moralne i svake druge biti rangirane na način da se društvo razvija u svim svojim segmentima.

Ali kako? 

Kako će država u kojoj se kulturom bave polupismeni partijski namještenici to da uradi? Kako će država u kojoj je čovjek koji "drma" kulturom i stotinama hiljada za kulturne projekte do danas nepoznatog zvanja i obrazovanja i sumnjive biografije? Kako će država u kojoj se pozorištem bavi metalostrugar ili metaloglodač, nisam sigurna? Kako će država koja nema instituciju za snimanje filmova? Kako će država u kojoj bik Rudonja dobija veću nagradu od pjesnika pobjednika? Kako će država u kojoj je kuća jednog velikog pisca u korovu, a drugog odavno srušena? Kako će država koja nema nijedan dokumentarni film o svojim velikim slikarima, pjesnicima, naučnicima? Kako će država u kojoj su dekani, rektori, akademici po osnovnom obrazovanju izašli iz ŠUP-ova? Kako će država u kojoj je lakše postati profesor univerziteta, nego se zaposliti? Kako će država u kojoj direktori institucija kulture ko papagaji ponavljaju godinama "nema kritike", a nisu napisali i poslali nijednu? Kako će? S čim će? S kim će?

I dok se ne dese arhitektonski poremećaji da sumiramo: rijaliti je ubio novinarstvo. Neka se spreme ostali.